Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
22. rujna 2019.
Projekt NEWFELPRO

Mobilna znanost: Kako su hrvatske znanstvenice stigle do svjetskih institucija

Hrvatskim znanstvenicima nedostaje institucionalna potpora kakva je u drugim državama uobičajena  / snimio S. DRECHSLER
Hrvatskim znanstvenicima nedostaje institucionalna potpora kakva je u drugim državama uobičajena / snimio S. DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 9. prosinac 2017. u 10:34 2017-12-09T10:34:59+01:00

Dunja Šamec, znanstvena savjetnica s IRB-a, provela je dvije godine na sveučilištu u Washingtonu, a Marijana Serdar, docentica s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, na francuskom institutu za nuklearna istraživanja i istraživanja alternativne energije

Dunja Šamec s Instituta »Ruđer Bošković« i Marijana Serdar s Građevinskog fakulteta u Zagrebu u skupini su od 76 domaćih i inozemnih znanstvenika koji su u okviru Novoga međunarodnog projekta stipendiranja i mobilnosti za iskusne istraživače NEWFELPRO realizirale svoje projekte na uglednim svjetskim znanstvenim institucijama. Dobile su priliku baviti se znanošću kakvom se u Hrvatskoj ne bi mogle, a znanjima koja su stekle uvest će promjene u vlastitoj radnoj sredini. Mobilnost znanstvenika, koja je ovdje danas na niskoj razini, za njih je nezamjenjiva karika na putu prema boljoj i kompetitivnijoj hrvatskoj znanosti.

»Iz letargije nas može izvući jedino izvrsnost«

Na projekt NEWFELPRO (2013-2017) namijenjen mladim znanstvenicima stiglo je više od 190 projekata iz 25 država svijeta, a prihvaćeno ih je 76. U projektu ukupne vrijednosti 6,1 milijuna eura sudjelovalo je 36 znanstvenika iz Hrvatske koji su otišli na vodeće svjetske institute, 34 znanstvenika boravila su u Hrvatskoj, a njih 25 posto ostalo je i dobilo radna mjesta na našim institucijama. Cilj je projekta povećati vidljivost naših istraživača u EU-u, osigurati im međunarodna iskustva, podići kvalitetu i međunarodnu umreženost naših istraživača.

– Hrvatska znanost u jako je lošem stanju, iz letargije može nas izvući jedino izvrsnost, u čemu smo danas na europskom dnu – istaknuo je prilikom predstavljanja rezultata projekta državni tajnik za znanost, Tome Antičić. Ministrica Blaženka Divjak najavila je sudjelovanje u novom NEWFELPRO projektu, koji kreće u prvom kvartalu 2018.

Poziv u Hrvatsku

– Mobilnost je neprocjenjiva. Znanja koja steknete, način života, način na koji aplicirati za projekte, kako voditi projekte, samo na vrhunskim institucijama možemo dobiti takva znanja – uvjerava Dunja Šamec, znanstvena savjetnica na Zavodu za molekularnu biologiju IRB-a. Na doktorskoj je razini provela gotovo godinu dana na institutima u Njemačkoj, Češkoj, SAD-u, a projekt u okviru NEWFELPRO-a omogućio joj je dvogodišnji boravak u SAD-u.

– Radi se o projektu evaluacija fitokemikalija u ranim vaskularnim biljkama kako bismo objasnili evolucijski razvoj fitokemikalija koje su nam danas bitne u kozmetičkoj ili prehrambenoj industriji. Washington State University jedna je od najboljih institucija u području biljne metabolomike, a cilj je mog projekta bio steći iskustva u tom području i prenijeti znanja na IRB. U području kojim se bavim ne postoji institucija u Hrvatskoj gdje bih dobila potrebna znanja i vještine, to se sad promijenilo – objašnjava. Nakon povratka dobila je stalno radno mjesto na Institutu i započela projekt kojim namjerava razviti u Hrvatskoj potpuno nerazvijeno područje istraživanja, metabolomiku.

Na pitanje o šansama da hrvatske znanstvene institucije postanu zanimljive njenim kolegama iz inozemstva, kaže: »Nadam se da je to moguće, ali na nama je da proširimo tu mogućnost. Hrvatska je privlačna zemlja, prije svega zbog svog turizma, a treba poraditi na tome da se otvorimo i u drugom smislu. I sama radim na tome (smijeh. op.a.), pozivam ljude da dođu u Hrvatsku«.

Alternativna veziva

Marijana Serdar, docentica Građevinskog fakulteta u Zagrebu, provela je dvije godine na francuskom Nacionalnom institutu za nuklearna istraživanja i istraživanja alternativne energije. Radila je na projektu koji se bavi alternativnim vezivima, vrstama materijala koji su ekološki održiviji i imaju povećanu trajnost.

– Istraživala sam koliko su ti materijali zaista trajni u nuklearnim postrojenjima, gdje se očekuje uporabni vijek od 150 do 300 godina. Ove vrste projekata omogućuju istraživaču da izađe izvan sigurne zone, s Građevinskog fakulteta u nuklearno istraživanje, time se sigurno ne bih bavila u Hrvatskoj. Bila sam u laboratoriju koji ima svoje metode na raspolaganju, za to bi u Hrvatskoj trebala puno bolja organizacija na sveučilištu da sve te metode budu dostupne. Sada znam kako ih koristiti i trebala bih stvoriti mrežu među fakultetima da bismo to radili i u Hrvatskoj – objašnjava Serdar. Hrvatski fakulteti nabavili su opremu, ali tu opremu treba koristiti više institucija, dijeliti troškove... Oprema koja se ne koristi veliki je trošak za instituciju, a trebala bi biti nacionalni kapital, upozorava ova znanstvenica.

Na pitanje o motivima s kojima je ušla u projekt nuklearnih istraživanja, kaže: »Ja sam nomad, volim mobilnost. I tijekom doktorskog studija boravila sam vani, nakon nekog vremena rada dođem u fazu da mi treba promjena fokusa i širenje znanja«.

Nedostaje potpora

Na pitanje o kompetitivnosti hrvatskih znanstvenika u ovakvim projektima ocjenjuje da im nedostaje institucionalna potpora kakva je u drugim državama uobičajena.

– Kad sam pisala prvu prijavu, pisala sam je sama, misleći da se to tako radi. U svijetu se prijave pišu u suradnji s institucijom, dok kod nas na fakultetima nedostaje takva podrška. Nedostaju nam uredi za prijave projekata, pomoć pravnika, ekonomista. Znanstvenik često zna svoj dio, a ne zna cijelu paletu drugih stvari koje su bitne. U zemljama koje imaju sustavnu podršku, njihov se napredak jako vidi – zaključuje Serdar.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.