Bivša ministrica i osnivačica ORaH-a

Mirela Holy: ‘Istraživali su me i ništa nisu našli – dosadna sam kao opatica’

Zdenko Duka

Snimio Darko JELINEK

Snimio Darko JELINEK

Sa mnom nije lako raditi, svjesna sam svog karaktera. Tvrdoglava sam i smatram da ako smo se nešto dogovorili, onda se to treba i poštovati. Ali, politika u Hrvatskoj tako ne funkcionira, pa niti društvo. Znali su da ću se ja čvrsto držati onoga što je zapisano u izbornom programu s kojim smo dobili izbore, a to nije bilo simpatično nekim ljudima koji su bili na vrhu vlasti, ne govorim samo o Milanoviću pa ni o Radimiru Čačiću



Mirela Holy, bivša ministrica u Milanovićevoj koalicijskoj vladi i 2013. godine utemeljiteljica nove stranke ORaH, prošle je godine napustila bavljenje aktivnom politikom. Profesorica je na zagrebačkom Veleučilištu VERN, vodi studij o poslovnim komunikacijama i predaje o agencijama za odnose s javnošću, među ostalim, i o manipulativnim komunikacijama i o gerilskim taktikama komunikacija. U srpnju prošle godine napisala je knjigu koja će izazvati izvjesnu buru u javnosti jer piše o tračevima s političke i općenito javne scene, o »mindžos strategiji«, »čarobnom prahu«, »moćnikovom bratu«, itd. Neki izdavači su je odbili, knjigu tiska »Jesenski i Turk«.


Krajem veljače trebala bi izaći vaša knjiga »Vražica nosi Pradu, a bogovi konfekciju«, s podnaslovom »Pret-a-porter priče o politici i moći«. Zanimljiv je naslov, što on znači u ovoj vašoj knjizi eseja o politici i moći?


– »Vrag nosi Pradu« jedan je poznati chic-lit roman u kojem se razotkivaju neke prljave stvari vezane uz modnu industriju. Završila sam komparativnu književnost, ali i modni dizajn u Školi primijenjenih umjetnosti pa mi je bilo zgodno poigravanje s naslovom i konotacijama koje knjiga nosi. Imam neobičan stil odijevanja u odnosu na druge političarke, pa sam htjela naglasiti poantu da je politika za mene malo drukčiji posao, nego što je nažalost za većinu drugih političara u Hrvatskoj. Autoironija je u tome da je moj pristup politici elitistički, a njihov konfekcijski.




Konfekcijski, to mislite interesni?


– Da.


Bez imena


Knjiga već izaziva veliki interes. Neki odlomci iz nje su se pojavili u javnosti. Mnogi su iznenađeni da vi pišete skaradne trač-priče o seksu, drogi i moći nekih javnih osoba, koje iz teksta možemo i relativno lako prepoznati. Za njih će to biti kompromitantno, vjerojatno će vas napadati?



U knjizi je poučna priča o jednoj konzervativnoj političarki: »Bila jednom jedna konzervativna političarka čija se cijela politika manje-više svodila na ljubav za boga i pučku kuhinju, ups, slogu. Znate ono – vjera, tradicija, običaji, krv, zemlja… I slično….Elem, iako bi bilo za očekivati da takav rigidni svjetonazor prosto vapi za brzim ulaskom u brak i intenzivnim radom na prokreaciji, čudna mi čuda, predmetna političarka koja je tu politiku zagovarala do zadnje kapi sline, nije ju baš i primjenjivala na sebi…A kako je ona to konkretno živjela? Pa tako što je bila u izvanbračnoj vezi s oženjenim muškarcem, s još dvoje djece prtljage. Maloljetne djece, da ne bismo fulali. No, čini se da je njen dečko (u stvari ljubavnik, hebač!), bez njezina znanja, vodio dvostruki život jer je u razdoblju dok je bio s njom svojoj ženi po Bogu i Crkvi napravio još jedno čeljade….« I jedna druga o moćnom braci: »Bio jednom jedan vladar koji je imao mlađeg brata. Taj je braco bio nestašan i neodgovoran, stalno je upadao u probleme i onda očekivao da ga stariji, moćni braco izvlači iz nevolje. Ali principijelni vladar, poštenjačina velikog kalibra, to nipošto nije činio. Jer on ni bratu rođenom, sam je više puta rekao, ne bi pomogao kada bi se to kosilo s njegovom vrlo visoko postavljenom, vrlo istančanom, gotovo tankoćutnom moralnom ljestvicom… naravno, ako taj vrlo istančani senzibilitet za politički moral nije zapasavao polje njegova neposrednog interesa. Jer vladar je zbog braceka često zivkao vezire i tražio ih da prime njegova nestašnog bracu čije je polje interesa bilo poprilično široko…«


– U knjizi se ne spominju imena. Mnogi su primjeri iz medijskih prikaza već i poznati. Kad nema imena, nije utuživo. Ne želim u neugodnu situaciju dovesti ni izdavača »Jesenski i Turk« kojem se zahvaljujem na hrabrosti što tiskaju ovu knjigu. Osim toga, svjesna sam toga da čitatelji više cijene kada sami moraju izvući zaključak no kada im se servira. To je način integriranja čitatelja u tekst. Ti ilustrativni primjeri djeluju kao trash, ali knjiga je edukativna. Klasični politički eseji ne bi izazvali veći interes, pa su mi te priče instrument kako bi knjiga bila što više čitana. Ako bude čitana, onda će se pokrenuti i rasprave kako mijenjati sadašnju politiku.


Ovo je knjiga eseja i u uz svaki esej imate tu neku pitku priču kao primjer, slikovitu ilustraciju?


– Svaki esej počinje izrekom ili nekih političara ili likova iz knjiga koje su vezane uz temu. Zatim elaboriram temu na prilično pikavi, zafrkantski način a onda slijede primjeri kroz koje ilustriram temu. Na kraju slijedi pouka vražice. To su male političke lekcije.


Biste li se vi naljutili kad bi netko o vama objavio neku intimnu priču, ako je ima, a koja nije za javnost?


– Ma, ja sam dosadna poput opatice. Kada sam bila u Vladi, prije nego što je izašao moj mail zbog kojeg sam dala ostavku na ministarsku dužnost, dobila sam informaciju od ljudi iz stranke da me istražuju. Istraživali su me tri mjeseca i moj mail u kojem se zalažem za tajnicu u HŽ-u bila je najgora stvar koju su mi našli.


Kako to da je već u tri mjeseca pukla ‘ljubav’ prema vama u Milanovićevoj vladi?


– Sa mnom nije lako raditi, svjesna sam svog karaktera. Tvrdoglava sam i smatram da ako smo se nešto dogovorili, onda se to treba i poštivati. Ali, politika u Hrvatskoj tako ne funkcionira, pa niti društvo. Znali su da ću se ja čvrsto držati onoga što je zapisano u izbornom programu s kojim smo dobili izbore, a to nije bilo simpatično nekim ljudima koji su bili na vrhu vlasti, ne govorim samo o Milanoviću pa ni o Radimiru Čačiću.


S obzirom na iznesene primjere koji često odudaraju od onoga što političari javno proklamiraju, vi nosite crnu sliku o političarima i politici kod nas?


– Ne, upravo suprotno. Politika je s jedne strane nešto najljepše što mi se u životu dogodilo, to je najljepši posao koji postoji jer vam u ruke daje instrumente s kojima možete pozitivno mijenjati društvo.


Osim kratkog ministarskog mandata, bili ste dva mandata u Hrvatskom saboru.


– Da. I zastupnica u Gradskoj skupštini. Za ORaH sam osvojila i mandat u EU parlamentu koji sam poklonila kolegi. Mislim da se u politici stvari mogu i trebaju mijenjati i upravo sam zbog toga i napisala ovu knjigu. Zahvalna sam SDP-u što mi je pružio priliku da se bavim s politikom. U stranci sam upoznala mnogo divnih ljudi s kojima sam još uvijek u dobrim odnosima. Politika dakle ima i lijepih stvari, ali i puno loših koje treba mijenjati.


Otrcana konfekcija


Jeste li u pričama u knjizi opisivali samo ideološke protivnike ili i ljude s kojima ste bliski, možda čak i prijatelje?


– Neke priče, ilustracije, vezane su uz neke jako poznate političare, a neke uz manje poznate. Ima ih i iz centra, s ljevice, s desnice, ovisno o priči. Većina priča su otužne i jadne. To nije neki kriminal, nego baš otrcana politička konfekcija.


Ima jedan zanimljiv primjer u kojem jedan američki političar davno prije naših i predsjedničkih i parlamentarnih izbora predviđa rezultat. Skoro je sve pogodio, je li to govori da je Hrvatska ipak banana-država?


– Mnogo toga što se događa u politici nije slučajno. Određeni interesni centri u velikoj mjeri mogu utjecati na političke procese. Ako imate veliki pristup financijama, imate i veliku moć. Znam što znači graditi političku stranku bez ikakvog novca, to je krvav i nemogući posao. Totalno je ludo što sam uopće išla u taj poduhvat s ORaH-om. Sizifov posao. Geopolitika dosta upravlja s političkim procesima i rekla bih da je još uvijek jako bitna energetika.


Priča s američkim političarem dogodila se 2013. godine. Jedan naš kolega bio je na političkoj edukaciji u SAD-u gdje su razgovarali s jednim političkim tajnikom u američkoj administraciji o budućnosti Hrvatske. Amerikanac je sjedio i slušao i na kraju rekao da će naša sljedeća predsjednica biti Kolinda Grabar Kitarović a u tom trenutku se ona uopće nije spominjala u tom kontekstu. Prognozirao je da će 2015. vrlo tijesno pobijediti Milanović ali da će vlada biti srušena već iduće godine. To se dogodilo, a Milanović je izgubio zamalo. Tada, 2013. sve to izgledalo je kao science fiction ali kad je SDP angažirao Alexa Brauna da im vodi kampanju, više mi nije tako izgledalo.


Amerika je imala interes da pobijedi SDP, a ne Tomislav Karamarko?


– Da valjda, ili pak imaju jako dobre skale predviđanja.


Koja je glavna publicistička poruka vaše knjige o politici i moći?


– Namijenjena je ljudima koji se bave politikom, medijima ali najvažnije je da knjigu čitaju obični građani. Voljela bih da birači počnu drukčije prilaziti političkim procesima, da shvate da nisu potpuno nemoćni u tim procesima i da je moć u njihovim rukama na izborima. Da otvore oči, uši i da odlučuju ne na temelju onog što tko priča i kakva obećanja daje nego na temelju onoga što tko radi.


Jer, inače, zašto bi se političari mijenjali ako ih, bez obzira što oni radili, građani i dalje biraju. Tako im poručuju da su s njima zadovoljni. Moć se nikada ne daje, moć se uvijek uzima. Građani je također imaju i trebaju s njom mudro gospodariti.


Politički eros


Je li ova knjiga vaš konačni rastanak s politikom ili će te se u nju vratiti jednog dana, na neki način?


– U ovom trenutku ne pronalazim više politički eros. A bez te strasti da radim u javnom interesu, ne želim se baviti politikom. Za mene je politika previše važna da se s njom bavim samo zato da bih se kretala u političkim krugovima, politika je za mene instrument za promjenu društva. Ako se kod mene taj osjećaj promijeni u jednom trenutku, onda ću se vjerojatno opet baviti politikom.


Imali smo na ljevici uz SDP laburiste, onda se 2013. pojavio ORaH, poslije toga još nekoliko lijevih stranaka od kojih baš niti jedna nije napravila ništa, da ih sada ne nabrajam. Imamo razmrvljenu ljevicu i SDP koji tu jedini ostaje, ovakav kakav je, a ni on nije više baš nešto.


– SDP ima dugačku tradiciju i živi na postotku birača koji su uz njega vezani, rekla bih, na jedan emocionalni način. Moja je procjena da je to nekih 15 posto biračkog tijela i da je to ono na što SDP može računati.


I ispod toga ne može pasti?


– Pa ne mogu to reći, ali ne bi trebao pasti, barem ne u ovom trenutku. Ali opasna situacija za SDP – a to je pokazala jedna anketa EU-a iza europskih izbora 2014. godine na uzorku 9000 ljudi u Hrvatskoj – je to što SDP ima starije biračko tijelo od drugih stranaka. Mladi se teško za njega opredjeljuju i kad odu stari birači, bit će u velikim problemima. Da bi zaustavio pad, SDP mora učiniti nešto ozbiljno na restrukturiranju same stranke, na vjerodostojnosti i sadržaju politike.


Premlad Bernardić


Davorom Bernardićem mediji se puno bave i ocjenjuju ga uglavnom negativno. Jedna profesorica politologije napisala je da je on kao rotirajući svjetionik koji se okreće na sve strane. Je li ovo samo prolazna njegova slabost, ili čovjek naprosto nije za taj posao, kako se sada čini?


– Bernardić je premlad.


Ali dugo je u politici.


– Jest, ali je i premlad i uvijek je bio u poziciji na kojoj nije trebao donositi odluke. Moj dojam u ovom trenutku je da je paraliziran od straha. On pušta probne balone. To služi da donesete neku odluku. No, on pušta probne balone a ne donosi nikakve odluke i rekla bih da je to veliki problem. Jer, bilo bi bolje za njega da donese i krivu odluku nego da ne donosi nikakve odluke. Nisam pretjerano optimistična. Iako, ima pozitivnih strana i, za razliku od Milanovića, htio je pokazati otvorenost za dijalog.


Vidimo da će SDP vjerojatno podržati Anku Mrak Taritaš na lokalnim izborima u Zagrebu. Što o tome mislite i kako prognozirate rezultat lokalnih izbora, posebno u Zagrebu?


– Tužno je da SDP u Zagrebu, gdje ima središte podrške, nema svog kandidata. Podrška Mrak Taritaš jest oportuna da se ne razbija lijeva scena. Bandiću to ne ide u prilog. To je mudra odluka, ali je to zabrinjavajuće.


Što mislite hoće li Bandić zadržati gradonačelničko mjesto? On fizički ne izgleda dobro već neko vrijeme?


– Da, izgleda dosta umorno, rekla bih čak i bolesno. Nije lako živjeti s tolikim procesima, to je veliki pritisak. Vidjet ćemo.


U jednom ste intervjuu kazali da se 2012. pričalo da SDP plaća Zoranu Milanoviću račune iz »Tač« restorana?


– Svakako, to nije iz knjige. Rekla sam to na upit novinarke. Da se pričalo da su, nakon što se potroši novac iz Vladine reprezentacije, trošili za ručkove novac iz SDP-a. Ne znam je li to točno.


Hvala na karijeri


Milanović je otišao, mnogima je krivac za brojne stvari, ali rejting koji je SDP za njegovo vrijeme imao neće se vjerojatno godinama vratiti? Kako danas ocjenjujete Milanovića?


– Zoranu Milanoviću sam zahvalna jer mi je omogućio političku karijeru. Stavio me na listu 2007. godine i 2011. me predložio za ministricu zaštite okoliša. Dao mi je priliku da se ozbiljno bavim politikom. Bila sam ubrajana u njegove ‘talibane’, one koji su ga bezrezervno podržavali. Cijenila sam ga jer sam imala dojam da on cijeni drugačije mišljenje. Da nije od onih koji se naljute i osvećuju onima koji im ne povlađuju ili ne smisle kao oni. Osobno sam nekoliko puta u Saboru glasala suprotno od SDP-ovih odluka. On je razumio da ne radim to da njemu oponiram nego imam svjetonazorski pristup problemu. Bez obzira na to predložio me za ministricu. Ali, otkako je krenula Vlada stvari su se promijenile.


Ono što me jako razočaralo kod mojih kolega iz Vlade, imala sam dojam da sam se ili ja promijenila ili sam okružena s nekim vanzemaljcima. To ne znači da su to ljudi koji su skloni kriminalu, nego da su skloni učiniti jedan kompromis previše. Mislim da je veliki broj političara sklon učiniti ne jedan nego 501 kompromis previše.


I HDZ obilato gubi glasove, ako uspoređujemo s Tuđmanovim vremenom, ali zapravo su prognoze da bi s obzirom na oporbu, ovako kako to Plenković vodi, mogli odraditi i dva mandata?


– Nisam sigurna za dva mandata. Ovaj će odraditi do kraja.


Zajedno s Mostom u vladi?


– Mislim da da, bez obzira na sve. Most je pokazao velike pret-a-porter političke ambicije bez obzira na ono što su ranije govorili o reformama, pokazalo se da su im fotelje jako važne. Imaju sad dosta ljudi u Saboru, a ankete im ne idu u prilog. Pokušat će od partnera maksimalno izvući, ali mislim da će što se njih tiče vlada ostati do kraja. Jedino ako HDZ odluči raspisati izbore ali nisam sigurna da bi ponovno HDZ išao u taj eksperiment.