Od sredine listopada prošle godine, potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac opet je, nakon desetomjesečnog prekida, dio parlamentarne većine. Ali, ne tvrdi da se u njoj osjeća ugodno.

– Politika nije prostor unutar kojeg se stvaraju pretpostavke za ugodu. U svojem političkom djelovanju nisam baš naviknuo na tu vrstu iskustva.

Sada vam svakako ne može biti ugodno. Iz redova jednog vašeg koalicijskog partnera, Mosta, stalno stižu vrlo oštre kritike na vaš račun, a povremeno vas napadne i neki zastupnik HDZ-a, vašeg drugog koalicijskog partnera. Nismo u Hrvatskoj još imali koaliciju u kojoj bi se jednog partnera tretiralo na ovakav način.

– SDSS i ostali zastupnici nacionalnih manjina samo s HDZ-om i premijerom Andrejom Plenkovićem imaju sporazum o formiranju parlamentarne većine i suradnji u Vladi. S Mostom nismo uopće komunicirali o tome, voljeli bismo da je drukčije, ali oni nemaju interes za to.  S Mostom ne raspravljamo o zajedničkim politikama, ne dijelimo zajedničke političke aktivnosti.  Iskreno, ne razumijem takvu vrstu ponašanja sasvim neobičnog za koaliciju. Ali, koliko znamo, stvari nisu jednostavne niti između HDZ-a i Mosta.

Ne može se baš reći da vam je koalicija homogena.

– Bilo bi dobro kad bi postojao veći stupanj političke kohezije, ali tako je kako jest. U ovim okolnostima radimo najbolje što se može na temelju sporazuma s premijerom.

Potpisali ste taj sporazum?

– Osnovni sporazum je dio programa Vlade i ima 16 točaka. Što se tiče operativnog sporazuma o odnosu Vlade prema nacionalnim manjinama, on je u fazi finalnog usaglašavanja. Morao je proći kroz sva ministarstva zadužana za njegovo provođenje.

Jesu li članovi SDSS-a počeli popunjavati pozicije u izvršnoj vlasti?

– Jesu, dosad imamo po jednog državnog tajnika i pomoćnika ministra i još neke na drugim pozicijama u državnoj upravi. Najvažnije što se sada radi je ustrojavanje posebne jedinice u Ministarstvu obrazovanja koja će se baviti obrazovanjem pripadnika nacionalnih manjina. To je usaglašeno i predstavlja značajan iskorak u odnosu na dosadašnju praksu. Nekad smo znali imati pomoćnika ministra obrazovanja, ali praktično nije bilo nikoga s kim bi on radio ovaj posao. Sad će se formirati ta ustrojstvena jedinica i onda popunjavati s raspoloživim kadrovima. Oni će predlagati rješenja za udžbenike, pratiti provođenje zakona, koordinirati aktivnosti pojedinih agencija i ustanova… Drugo bitno pitanje je razvoj manjinskih sredina, kako bi se na tim područjima stvorilo pretpostavke za održiv život.

Bili ste vrlo kritični prema Milanovićevoj vladi, tvrdeći da Srbi nisu bili u njoj adekvatno zastupljeni.

– Točno je da je u toj Vladi opao broj pripadnika nacionalnih manjina koji su participirali u tijelima vlasti. Nitko to ne može zanijekati. Milanović je smatrao da Srbi iz SDP-a mogu reprezentirati ukupne potrebe svih građana, pa onda i pripadnika srpskih i drugih manjina.

Uvažavanje, prepoznavanje argumenata i dogovaranje

A vi se s tim niste slagali.

– Postoje pitanja kojima se netko posebno mora baviti. Recimo, Željko Jovanović je veoma dobar zastupnik i bio je dobar ministar, ali nismo s njim imali zajednički jezik o tome kako ostvarivati manjinska prava. S ministrom Arsenom Baukom bilo je drukčije, s njim smo imali kompromis o tome kako zastupati opće građanske vrijednosti, a kako interese nacionalnih manjina. Dakle, u nekim je slučajevima to išlo dobro, u drugima nije. U slučaju Ministarstva regionalnog razvora, koje je vodio Branko Grčić, recimo, nije išlo dobro. Ne bih, međutim, htio da ostane dojam da nismo imali dobar odnos s Milanovićevom vladom, zato što se u vezi s nekim stvarima nismo slagali.  U čitavom smo nizu stvari surađivali i ne treba podcijeniti rezultate koje je sam Milanović postigao sa svojom politikom zaštite prava nacionalnih manjina.

Kakvu imate komunikaciju s Plenkovićem?

– U mjeri koja je potrebna i njemu i meni. Funkcioniramo kao partneri koji dijele odgovornost za politiku Vlade.  Premijer Plenković je čovjek koji ima prilično uspješan način komuniciranja s ljudima. Neću reći da je on uvijek jednostavan i da mi uspijevamo sve što mislimo da treba, ali premijer vodi račina o tome na koji se način komunikacijka odvija i završava.

Da, Plenković je dosad pokazao da puno polaže na formu.

– Ne mislim na formu nego na postupak, a to znači uvažavanje, prepoznavanje argumenata, dogovaranje.

S petomjesečnim iskustvom suradnje s Plenkovićem niste promijenili mišljenje da je on čovjek kakve se suhim zlatom plaća?

– Rekao sam to u vrijeme kad je dolazak Andreja Plenkovića predstavljao iznimno pozitivnu pojavu, čije pozitivne posljedice osjećamo i danas. E sad, je li to sve i što sve treba učiniti da bi se ti pozitivni efekti održali, to je drugo pitanje. Danas su nove okolnosti, novi izazovi i pred njim i pred nama i sasvim je sigurno da Plenković ne izgleda ljudima isto sada kao prije pet mjeseci.

Dosta je ljevičara po medijima, općenito u javnosti, s oduševljenjem dočekalo Plenkovića, ali to je u međuvremeno značajno splasnulo. Je li se to i kod vas dogodilo?

– Andrej Plenković nesumnjivo je kao premijer puno pridonio da se umiri politička retorika koja je dolazila iz HDZ-a i poticala sukobe. Ipak danas imamo bitno drukčiji politički dijalog i kulturu u odnosu na 2015. ili 2016, a to nije mala stvar. Drugo je pitanje je li to dovoljno i zaustavljaju li se time svi procesi koji nisu prestali postojati.

Nerijetko se tvrdi da su, baš što se tiče procesa o kojima govorite, neki trendovi ne samo nastavljeni nego da su u Plenkovićevom mandatu i izraženiji.

–  Da, ti su procesi izrazito zabrinjavajući. Oni su zastali u prva dva mjeseca ovog mandata, ali su onda ponovno krenuli. Od kraja prosinca taj jedan drugi svijet, koji ne predstavlja mainstream i politiku Vlade,  jača i ozbiljan je izazov premijeru Plenkoviću, kao i za nas koji smo većina u Saboru i podržavamo Vladu. U tom smislu vrlo ozbiljan izazov i za mene. Ta dva svijeta ne mogu koegzistirati, a taj drugi svijet, koji nosi klerikalno-konzervativne, veoma desne poruke, sve više ulazi u prostor mainstreama i potiskuje Vladu.

Ako potiskuje Vladu to znači da Plenković uzmiče.

– Vlada je, koliko razumijem, zauzela stav da neće ulaziti u takozvane ideološke sukobe nego će se posvetiti uređenju države i posebno stabilizaciji ekonomije.

Ugrožavaju se demokratski procesi i institucije

Sve vlade na ovom svijetu bave se ideologijom, bez toga ne ide.

– Ne morate to meni objašnjavati. Hrvatska jest u jednom trenutku imala beskoristan, štetan ideološko-politički sraz. Ali, priznanje činjenice da se ugrožavaju demokratski procesi, institucije, pa i temeljne ustavne vrijednosti nije stvar ideologije nego obrane demokratskih tekovina i ustavnih vrijednosti na koje nasrću ti ljudi. Tu Vlada ne može ostati nijema ili govoriti nemuštim jezikom, općim frazama koje bi pokrivale i jedno i drugo, kao što se dosad činilo. Mora se početi govoriti jezikom koji će razumijeti i građani i oni kojih se to tiče.

Vjerojatno smatrate da bi taj novi pristup trebao obuhvatiti i uklanjanje »Za dom spremni« sa spomen obilježja u Jasenovcu. Vi ste sredinom prosinca inicirali konsenzualni zaključak saborskog Odbora za Ustav u kojem se faktično poziva vlasti da uklone taj natpis, ali to se nije dogodilo niti neće.

– Očekivali smo da će nadležna ministarstva ozbiljno shvatiti taj zaključak, ali to je izostalo i to nije dobro. Ne postoji, nažalost, dovoljna svijest o tome koliku opasnost ovo nosi sa sobom i što to zapravo znači. Dopuštanjem ovakvih pojava omogućava se jačanje politika, poruka, aktivnosti kojih smo svjedoci na ulicama, trgovima, stadionima, u medijima, pa i u pojedinim državnim institucijama.

Mora se priznati da Vladi nije jednostavno maknuti grb udruge HOS koji je legalan.

– Nadležno ministarstvo može donijeti i drukčije rješenje, da takav grb više nije legalan. Naročito zato što danas imamo sudska rješenja, pa i odluke Ustavnog suda kao uporište. Odavanje pijeteta poginulim pripadnicima oružanih snaga treba jasno razlučiti od ovog pozdrava i njegovog rutinskog registriranja.

Ta je ploča potaknula Plenkovića da osnuje povjerenstvo za nedemokratske režime.

– Pa mi smo se riješili nedemokratskih režima. Rekli smo što o njima mislimo. Sada se trebamo boriti protiv suvremenih nedemokratskih trendova, bilo onih koji nesmetano i agresivno obnavljaju nasljeđe snaga poraženih u Drugom svjetskom ratu, bilo onih koji se priključuju na međunarodni konzervativno-klerikalni val, koji također želi ugroziti demokratske tekovine. Tome se trebamo posvetiti. Nerealno je očekivati da bi tijelo kakvo je to Vijeće riješilo pitanje sporne ploče, odnosno nedopustivog pozdrava na njoj. Odbor za Ustav rekao je svoje, kao i Ustavni sud.

Vaš uvjet za sudjelovanje u državnoj komemoraciji u Jasenovcu je uklanjanje »Za dom spremni« s te ploče. Kad biste bojkotirali tu komemoraciju to bi sigurno usložnilo odnose unutar parlamentarne većine, vas i Plenkovića.

– Volio bih da se ne ponovi ono što je bilo prošle godine. Sve bi trebalo učiniti da se, na tragu zaključka Odbora za Ustav, postigne dogovor o poduzimanju nužnih radnji i to bi bilo veliko postignuće za Hrvatsku.

Mislite da je to moguće, da se makne tu ploču u idućih mjesec dana?

– Ne govorim o onome što je moguće nego što bi trebalo.

Ne radi li se ovdje naprosto o tome da je Plenković slab lider, da nema političku snagu nešto učiniti, iako možda misli da bi to trebalo? Potpuno mi je nezamislivo da bi se Plenković, primjerice, onako suprotstavio pokretu protiv ćirilice u Vukovaru kao što je to napravio Milanović.

– Zoran Milanović u to je vrijeme učinio nešto što bi na njegovom mjestu malo hrvatskih političara, to je istina. I nije to bio jedini put kad je Milanović ulazio u konfrontaciju, kojima je, uostalom, bio sklon, takav je političar. Imao je i jasan stav o tome što je potrebno braniti iz pozicije premijera.

Plenković je, s druge strane, više jedan komitetski tip, stalno bi se nešto dogovarao da se ne mora sukobljavati.

– Premijer Plenković je, činjenica je, odabrao drukčiji put. Možda i zbog iskustva koje je prošao Milanović, koje sigurno nije bilo ugodno za njega, neovisno o tome što je njegova pozicija i iz moje perspektive bila ispravna. Milanovićevi ožiljci nisu mali i političke posljedice u Hrvatskoj nisu male. Pristup premijera Plenkovića je drukčiji, on daje više prostora pregovaranju i taktiziranju nego izravnoj konfrontaciji. Ali, kao što je Milanovićev pristup imao svoje prednosti i rizike, tako ima i Plenkovićev.  Taktiziranje odlaže sukobe, to je svakako prednost, ali ono ih ne može  riješiti. Osim ako se sukobi sami ne ugase, a to kod ovih kakve imamo u Hrvatskoj sigurno neće biti slučaj.

Poruke silne mržnje šire se u različitim pravcima i razaraju naše društvo

Plenković odlaže sukob koji je neizbježan?

– U ovim stvarima to je neizbježno. Mora se osuditi pojave kakve su se događale na utakmici Hajduk – Rijeka, ništa se ne smije prešutiti. To je u niz elemenata bilo zastrašujuće, bilo je i poziva na nasilje prema Srbima i drugim građanima. Veći je problem ono što se skandiralo i mržnja, ne samo međuetnička, već sada i politička i regionalna, nego upad onog mladića u teren.  Svi koji pričaju o zajedništvo prodaju nam – maglu. Zajedništva je sve manje, a strašan glas mržnje se širi. Klerikalno-konzervativni pokret želi osvojiti vlast, preuzeti je od svake politike, socijaldemokratske ili demokršćanske. Oni koji su u Jasenovcu postavili ploču samo su manipulativno sredstvo klerikalno-konzervativnog pokreta.

Nacionalizam je jedano od obilježja tog pokreta?

– Ne nužno. Mi imamo problem što se na adekvatan način nismo suočili s nasljeđem nacionalizma i razbuđivanjem tog nacionalizma od strane pojedinih grupacija, razočaranih socijalno ili politički, a istovremeno ga potiču skupine koje žele doći na vlast. Naročito su zabrinjavajuće poruke silne mržnje koje se šire u različitim pravcima i razaraju naše društvo, produbljuju konflikte i stvaraju nove koji do jučer nisu postojali.

Smatrate li možda ministra Davora Stiera dijelom tog pokreta?

–  S njim sam surađivao dok je bio savjetnik u Vladi i napravili smo iznimno značajne stvari za Hrvatsku. Shvaćao sam da su njegova politička uvjerenja demokršćanska i u smislu obrane demokršćanskih vrijednosti od nasrtaja klerikalno-konzervativnih skupina pregovarali smo o sporazumu sa sadašnjom Vladom. Utoliko je doista bilo zbunjujuće kad je Stier za svojeg savjetnika imenovao čovjeka koji je bio percipiran kao netko tko dolazi iz tog kruga. U Hrvatskoj još nije stabilizirana narodnjačka i demokršćanska politika. To je radio Ivo Sanader, čuvala Jadranka Kosor, ali se u vrijeme Tomislava Karamarka pretvorilo u jednu ne narodnjačku nego nacionalističku priču i sad se s Plenkovićem to opet trebalo stabilizirati. Pritom je za njega i HDZ najveći izazov upravo pojava o kojoj sada govorimo. Hrvatska neće biti stabilna bez konsolidirane narodnjačko-demokršćanske stranke, a zbog ravnoteže potrebna je i snažna socijalemokracija.