Intervju na N1

Milanović misli da bi Tuđmana izbacili iz današnjeg HDZ-a: ‘Svi koji se pozivaju na njega su smiješni ljudi’

P. N.

Foto Miranda Cikotić / PIXSELL

Foto Miranda Cikotić / PIXSELL

Ja sam socijaldemokrat, vodio sam tu stranku gotovo deset godina, završio sam mandat kao premijer aktivnim udarom na banke. Je li to lijeva politika? Ukinuo sam saborske mirovine, privatne ovršitelje. Neki ljudi nisu nikada zadovoljni, kaže Milanović 



Predsjednički kandidat Zoran Milanović sinoć je u intervjuu na N1 televiziji izjavio kako bi Franjo Tuđman bio izbačen iz današnjeg HDZ-a.


– Mislim da bi Tuđmana danas izbacili iz HDZ-a zbog njegovih stavova o društvenim i intimnim pitanjima, pitanjima braka, Bleiburga, odnosa prema Titu. On bi dobio šut-kartu iz stranke. On je bio Titov general, od Tita je dobio viletinu, luksuzan stan u Nazorovoj, koji je privatizirao preko reda. On je za Hrvatsku bio spreman provesti neko vrijeme u zatvoru, bio je prkosan i imao je gard. Nije često bio u pravu, ali je tada u bitnim stvarima bio u pravu, i to su mnogi hrvatski građani prepoznali, i zato je on mogao kao bivši Partizan, komunist, Titov general, koji je jako profitirao od tog sustava, ali je i kažnjen, biti prihvaćen kao lider i voditi Hrvatsku u to teško vrijeme. Nažalost dopustio je da ga okruže ljudi najniže moguće kvalitete, a svi ovi koji se danas pozivaju na njega su smiješni ljudi – svi. Na njega se može pozivati njegov sin i to je to, rekao je Milanović.


Prokomentirao je činjenicu da će ovo biti prva predsjednička kampanja bez sučeljavanja.




– Mislim da je to logično, s obzirom na to da nema smisla imati debatu bez aktualne predsjednice. Već pet mjeseci pozivam na debatu, a televizije se izmotavaju, čekaju da se jedna strana zavlači mjesec dana, a nisu na to reagirali. Nuditi debatu ovako kasno, sat vremena prije izborne šutnje 20. prosinca je besmisleno, ustvrdio je.


Za podbadanja na relaciji Škoro – HDZ, misli kako je u pitanju sukob dvoje HDZ-ovih kandidata.


– Možda svi koji im planiraju dati glas nisu svjesni toga. Ovo je politička borba i obračun s ovakvim načinom vođenja HDZ-a, lopovlukom, licemjerjem… Neki su tu već 30 godina, neki ad hoc, od slučaja do slučaja, a neki potpuno neprirodno, zadnjih godina, pa stranka sada ratuje protiv njih. Škoro je HDZ-ovac i od toga je imao velike koristi u životu. Izjava da nas ne bi zaposlio? Ja ne znam niti o kakvoj se tvrtki radi, niti me zanima. On od toga vjerojatno dobro živi i drago mi je zbog njega. Siguran sam da bi i Plenkovića i Grabar- Kitarović mnogi ljudi zaposlili, jer su školovaniji od Škore. Bez obzira na doktorat, radi se o tome da nisu dorasli poslovima koje rade, Plenković bi mogao biti dobar ambasarod, ministar vanjskih poslova, ali predsjednik ovakve stranke i predsjednik vlade. Mi pod tim patimo i lipšemo, dodao je.


Za Plenkovićevu Vladu kaže kako nije provela nijednu reformu osim “prčkanja po poreznom sustavu”.


– Početkom 2015. godine smo vidjeli da je počeo gospodarski rast smo krenuli klasičnom mjerom, smanjili smo porezne stope na više prihode, HDZ je to nastavio raditi. Moja je vlada oko sindikata mogla pogriješiti, u vrijeme kada smo se borili za golo očuvanje proračuna, ali kako to može biti izgovor sedam godina kasnije? Dižu se koeficijenti i plaće kome se želi, a vojsci od 65.000 profesora i učitelja nije se htjelo podići. Mi nismo smanjili radnička prava. Ovdje je riječ o pravima jedne društvene grupe u vrijeme ogromnog javnog duga. početkom krize zaduženost nam je bila 35 posto BDP-a, a odlaskom Sanaderove vlade dug je porastao na 65 posto BDP-a. To je bilo stanje krajem 2011. godine. U takvom stanju isplatiti plaće je umjetnost. Onda smo se morali snalaziti na sve moguće načine. Sindikati su pokazali i tada da im nije pravo. 2009. godine su neki svojevoljno pristali na smanjenje plaća za 6 posto na krizni porez i da se ciklički plaće dižu 6 posto, dok ne budemo imali dva kvartala uzastopnog gospodarskog rada. Sve što smo radili bilo je transparentno, ali zadnje dvije mjere koje je moja vlada radila bile su podizanje koeficijenata učiteljima, učiteljima koji rade u rehabilitaciji. Netko može na razini provokacije nešto lupiti, ali gospodarski rast počeo je 2014. rast, zaduživanje je prestalo. Mi smo se zaduživali po kamati od 3 posto, a HDZ se zaduživao po kamati od 7 posto, dodao je.


Prokomentirao je i optužbe da nije pravi ljevičar.


– Ja sam socijaldemokrat, vodio sam tu stranku gotovo deset godina, završio sam mandat kao premijer aktivnim udarom na banke. Je li to lijeva politika? Ukinuo sam saborske mirovine, privatne ovršitelje. Neki ljudi nisu nikada zadovoljni, kaže Milanović na N1 televiziji.


Čini se da bi mogla biti tijesna utrka za drugi krug, brine li vas mogućnost da budete treći?


– Brine me svaka mogućnost, uvijek sam spreman na sve izazove u politici, jer me nitko ovdje nije doveo za ruku. Od početka sam morao raditi sa slabijim kartama u rukama. Spreman sam na sve, u drugom će krugu biti nova mobilizacija. Ne precjenjujemo se. U drugom je krugu bilo prije pet godina bilo više glasača, i to 400.000. Tražimo izmjene izbornog zakona, a HDZ to opstruira, jer im ne dogovara veća transparentnost, zaključio je Milanović.


Zalaže se za povratak vojske iz Afganistana, a upitan je i za Škorinu namjeru da granicu čuva vojska.


– I što, da im tamo na razglasu puštaju Škorine govore? Vojska je stroj za ubijanje, osim kada su u pitanju humanitarne katastrofe i inženjerstvo. Obrana zemlje od ljudi koji skitaju? Čime, plahtama, da njima mašu? Ili da pucaju po njima? Ja sam 2015. godine mogao ograditi Hrvatsku žicom i to bih možda u nekom trenutku učinio da je nekolicina nas procijenila da je Hrvatska u izbiljnoj opasnosti – ali nije bila, a nije ni danas. Politika pushbacka je nesretna politika i posljedica smušenosti i traljavosti naše vlade koji se žele dopasti ne znam kome u Bruxellesu ili Berlinu. To djelomično mogu shvatiti, moraš težiti dome da budeš donekle simpatičan, naročito ako si mala država i želiš nešto što nemaš, a u interesu ti je – kao što je Schengen. Hrvatsku policiju ne mogu napadati samo tako. Ti ljudi imaju težak, gotovo nemoguć posao. Prelazak ljudi iz BiH prema Sloveniji nije nikakvo putničarstvo, turizam. Nije prava opasnost, osim ako ne živite u tim krajevima, pa vas počne izluđivati. Napadati policiju svaki dan da su pendrekaši je krivi primjer. Imamo primjera ozbiljne ugroze građanskih sloboda, maltretiranje i privođenje novinara, što sve radi policija po političkom diktatu nekolicine ljudi. Ljudi koji rade za dnevnicu po šumama moraju sprečavati kršenje propisa. Ljudi koji iz Bihaća bježe ka Sloveniji ne bježe od pogibelji koja im prijeti licu mjesta. Ako je njima pogibelj prijetila, to je vrijeme davno iza nas. Sustav azila koji postoji u međunarodnom pravu nastao je prije par desetljeća potpuno je neprilagođen današnjem vremenu. Ne želim da se Hrvatska pretvori u vojnu krajinu, što je bila povijest moje obitelji – evo ti puška, konj, vreća graha i pucaj na Turke, Mletke… Vojska nije apsolutno nikakvo rješenje, dodao je.