Nemar i nerad, kao i totalni manjak ljudskosti dijela radnika Centra za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu, koji su zanemarili stravično, roditeljsko zlostavljanje djece u dvije obitelji, a jedno je dojenče zbog nebrige i preminulo, ponukalo je ministricu socijalne politike i mladih Milanku Opačić da ovih dana, kako doznajemo, na razgovoru u Ministarstvu »postroji« ravnatelje svih centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj.

Dala im je rok od najviše 15 dana u kojem Ministarstvu moraju za svako od 540 djece u dobi do sedam godina, koja se nalaze u domovima ili udomiteljskim obiteljima, predočiti izvještaj o tome što je do sada učinjeno, odnosno što se čini da se ta djeca, ukoliko roditelji za njih ne pokazuju nikakvu brigu niti interes, daju na posvajanje.

Šokantan je podatak da svako četvrto udomljeno dijete, ili dijete u instituciji, nema apsolutno nikakvog kontakta sa roditeljima, odnosno roditelji ne poštuju niti osnovnu zakonsku obavezu da dijete posjete ili nazovu najmanje jednom u tri mjeseca. U takvim slučajevima Centar za socijalnu skrb ima puno pravo pokrenuti na sudu postupak oduzimanja roditeljskih prava, i dijete dati na usvajanje, no u praksi stvari, nažalost, izgledaju potpuno drugačije. Kako se može vidjeti iz analize rada centara, koju je ministrica Opačić prije nekoliko dana predočila i ravnateljima tih centara, nisu rijetki slučajevi da djeca u domovima ostaju godinama, makar roditelji za njih nikad ne pitaju.

Nema nikakvih zapreka da 115 najmlađih, djece smještene po domovima i kod udomitelja, od njih ukupno 540, do kraja godine bude dato na posvajanje, može se čuti u Ministarstvu socijalne politike, koje trenutačno na listi ima 652 zainteresirana posvojitelja. Ministarstvo je, između ostalog, došlo do spoznaje kako u slučaju čak 130 te djece centri za socijalnu skrb do sada prema roditeljima nisu išli čak niti s upozorenjem da se ponašaju »roditeljskije«, a kamoli da su pokrenuli oduzimanje roditeljskih prava. Za primjer, djevojčica rođena 2010. godine, za koju roditelji nikad nisu pitali, još se nalazi u domu, i sve su manje šanse da, pogotovo što proces posvajanja u Hrvatskoj traje od najmanje dvije, do četiri godine, bude posvojena.

Kako se može čuti unutar Ministarstva, ravnatelji imaju 15 dana za podnošenje izvješća o svakom udomljenom ili domskom djetetu do sedam godina starosti, nakon čega će, ne pokrenu li se centri za socijalnu skrb s mjesta, biti i sankcija, odnosno, za početak, smjena neefikasnih ravnatelja. Najbolje rezultate u Hrvatskoj, kažu podaci o posvojenjima, imaju centri u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Čakovcu prije svega, neloše rezultate ne bilježi ni, doznajemo, Centar za socijalnu skrb u Rijeci, dok su najlošiji rezultati u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Jednako tako, frapantan je podatak, dok u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ima čak 200 udomiteljskih obitelji, i opet najviše u Čakovcu, u Splitsko-dalmatinskoj nema niti jedne, makar je tamo najviše, recimo, vlasnika apartmana! U prošloj je godini, kažu podaci Ministarstva, zabilježen porast smještanja djece do sedam godina starosti u domove, jer dok ih je u 2011. godini tamo smješteno 37, lani ih je na taj način zbrinuto čak 77.

Razlog tome je, moguće, nedostatak udomiteljskih obitelji, no i centri za socijalnu skrb idu linijom manjeg otpora pa, »sigurnije«, mališane šalju u dom. Od ukupno 540 najmlađih koji se u domovima, odnosno udomiteljskim obiteljima nalaze, njih čak 276, odnosno 51 posto, kontakte s biološkim roditeljima ima tek jednom mjesečno ili rjeđe, no takvim se roditeljima, koji se odazivaju barem jednom u tri mjeseca, dijete ne može oduzeti. Još jedan zastrašujući podatak dolazi iz Splita, može se neslužbeno čuti u Ministarstvu, u kojem kažu da roditelji svoju djecu u domovima tamo često posjećuju, ali ne da se druže s djecom nego međusobno. Ima i slučajeva da su se roditelji tamo međusobno »ispremiješali«, stupili u brakove ili izvanbračne zajednice, i dobili još djece.