Ministarstvo unutarnjih poslova prošli je tjedan u javnu raspravu pustilo nacrt novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u odnosu na trenutno važeći, zasigurno najveće novine odnose se na prostituciju.

Naime, kako se i u samom pojašnjenju promjena navodi, novim izmjenjenim člankom 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nastoji se ispuniti praznina koja postoji između Kaznenog zakona, koji propisuje kazne za najteže oblike prostitucije i organiziranja iste, sa stvarnim životom. Kako se navodi u obrazloženju, prostitucija je društveno neprihvatljiva, i treba ju spriječiti i sankcionirati. Najveća novina je uvođenje kazni i za korisnike, a ne samo davatelje takvih usluga, što je do sada bio veliki propust pravnih normi.

Članak 12. tako sad navodi kako »tko na javnom mjestu ili putem sredstava javnog priopćavanja ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili na javnom mjestu zatraži spolne usluge, nudeći novčanu ili drugu korist, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna«. Kako bi se prostitucija regulirala i u »zatvorenim« uvjetima, a ne samo na javnom prostoru, u drugom članku se navodi kako će onaj tko je konzumirao ovu uslugu ili je odradio kazniti s tri do sedam tisuća kuna ili 40 dana zatvora. Time je i vid »kućne« prostitucije također stavljen pod kapu ovog Zakona.

Ovakvim normama zapravo se rade dvije stvari. Prije svega se miče potreba dokazivanja uzastopne prostitucije, što je po odredbama Kaznenog zakona potrebno, a što je policiji bilo teško za dokazivati do sada. Sad je jedna ovakva aktivnost dovoljna da se osobe uključene u transakciju prekršajno kazne. Druga je stvar što se prostitucija ovime dodatno kriminalizira, što nije intencija u većem dijelu ostatka Europe, ali ne treba previše čuditi u svjetlu dodatnog jačanja konzervativizma u društvu.

Zakonom se napokon i definira »javni prostor« kao pojam te se radi o prostoru koji je bezuvjetno dostupan svakome, pod uvjetima dostupan svakome te onaj koji je pod određenim uvjetima »dostupan određenim osobama«. Ovako širokom primjenom pojma, sad i primjerice radni prostori mogu biti pod ingerencijom Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Uz sve to, dovoljno je i samo da je (ne)djelo vidno dostupno i čujno s javnog prostora, čime se zapravo pokriva i kućne svađe ovim Zakonom.

Posebno se odredbama regulira i dodatno kažnjavanje za počinjenje prekršajnih djela u grupi i uz upotrebu stvari podesnih za maskiranje identiteta. Tako se sad člankom 29. u prvom stavku regulira da se u takvom slučaju može izreći kazna dvostruko veća od inače normirane ili se izreći čak 90 dana zatvora. U drugom članku se navodi kako »za određene prekršaje iz ovoga Zakona koji je počinjen zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili izražavanja rodnog identiteta druge osobe, izreći novčana kazna koja je propisana za taj prekršaj uvećana za dvostruki maksimalni iznos novčane kazne propisane za taj prekršaj ili kazna zatvora do 90 dana«. Očigledna intencija ove odredbe je snažnije kažnjavanja takozvanih »prekršaja iz mržnje«.Takva intencija postoji već u Kaznenom zakonu za teža kaznena djela.