Grad: Rijeka
Danas: 31° djelomično oblačno
Sutra: 18° 32° moguća oluja
26. lipnja 2017.
Synergy Moon

Međunarodni tim entuzijasta: I Hrvati u svemirskoj utrci prema - Mjesecu

Međunarodni tim entuzijasta: I Hrvati u svemirskoj utrci prema - Mjesecu
Međunarodni tim entuzijasta: I Hrvati u svemirskoj utrci prema - Mjesecu
Autor:
Objavljeno: 12. travanj 2017. u 7:36 2017-04-12T07:36:34+02:00

Projekt Google Lunar XPrize nudi 20 milijuna dolara za prvi privatno sponzorirani tim kojem pođe za rukom da spusti »lander« i rover na površinu Mjeseca, »odvozi« s roverom bar 500 metara po površini i pošalje HD video i fotografije natrag na Zemlju

Ljudi su u početku bili jako skeptični – svi su me gledali kao da sam prolupao. Očekivao sam to, ideja je bila megalomanska. Ali ako sam mogao oploviti svijet u jedrilici, bez da sam ikad prije kročio nogom na jedrilicu, zašto ne bih vjerovao i da mogu poslati rover na Mjesec – prisjetit će se danas Tuzlanin Nebojša Stanojević »porijekla« ideje koja se te 2007. godine u najmanju ruku doimala utopijskom.

Stanojević, naime, nije tada imao nikakve veze sa svemirskom industrijom, astronomijom ili bilo kojom srodnom znanstvenom granom. No kreativni filmaš, producent, pustolov i istraživač znao je prave ljude diljem svijeta i u skladu sa svojom krilaticom da je snove moguće ostvariti, nije se libio sastaviti tim i prijaviti se na jedan od najambicioznijih natječaja u povijesti – Google Lunar XPrize.

Svojevrsni nastavak znamenite »Ansari X prize« nagrade koja je devedesetih nudila deset milijuna dolara prvoj nevladinoj organizaciji koja će lansirati raketu u orbitu dva puta u jednom tjednu, Google Lunar XPrize »lansiran« je prije deset godina s još ambicioznijom ponudom – 20 milijuna dolara za prvi privatno sponzorirani tim kojem pođe za rukom da spusti »lander« i rover na površinu Mjeseca, »odvozi« s roverom bar 500 metara po površini i pošalje HD video i fotografije natrag na Zemlju.

lamjesec00190

Ideja naoko megalomanskog natječaja bila je da potakne i inspirira inžinjere, poduzetnike i inovatore diljem svijeta da razviju jeftinije metode robotskog istraživanja svemira i uključe se u »svemirsku« igru kojom su dosad vladale ogromne vladine agencije i nekolicina multimilijarderskih kompanija.

Teran u svemiru

U landeru (letjelici za slijetanje) Synergy Moona koja bi trebala »iskrcati« rover na površinu Mjeseca naći će se i malo istarskog terana. Ideja je to Nebojše Stanojevića koji tvrdi da je energija koju istarski vinari ulažu u vino »dovoljna i da se vino lansira na Mjesec«. Teran, ističe on, zapravo i znači »Zemljanin«.

»Željeli bismo kroz simboliku terana ukazati na važnost očuvanja naših posebnosti, prirodne i kulturne baštine koja nas čini jedinstvenima. Naš način života je i naš sadašnji i budući kruh, autentični turistički proizvod, i s radošću cemo ga pokazati svijetu«, izjavio je Stanojević.

Pedesetak vinara trebalo bi tako dodati po kapljicu svog terana u malu bočicu koja će biti ubačena u lander, a na sudjelovanje je Stanojević pozvao i slovenske vinare, sve u ime pomirbe oko pitanja »čiji je teran«.

Ušli u TOP 5

Na papiru je »ponuda« zvučala sjajno, no i dalje nedostižno za »obične smrtnike«. Stanojevića, međutim, to nije dalo smesti, i nakon što je konzultirao svog prijatelja, stručnjaka za robotiku i umjetnu inteligenciju o izvedivosti projekta, sastavio je tim i prijavio se na natječaj. Prava baza današnjeg tima, međutim, stvorila se nakon što se Stanojević povezao s jednim od konkurenata, umjetnikom, informatičarem i inženjerom Kevinom Myrickom, osnivačem tvrtke InterPlanetary Ventures. Od tad pa na dalje njihov zajednički Synergy Moon tim primio je u svoje redove entuzijaste iz cijelog svijeta i danas, deset godina kasnije, spuštanje rovera na Mjesec čini se sasvim izglednim ishodom. Synergy Moon, naime, prošle je godine ušao među pet finalista koji su najbolje dokazali izvedivost svojeg projekta, uz uvjet da je 90 posto ukupnog budžeta prikupljeno iz privatnih izvora. Do kraja ove godine odabrani timovi moraju lansirati svoju letjelicu prema Mjesecu, a do kraja ožujka iduće godine spustiti rover na njegovu površinu.

Konkurencija je velika – u finalu su pored njih izraelski, američki, japanski i indijski tim od kojih se svaki nada osvjetlati obraz nacije i hvali se golemom logističkom podrškom. Izraelci primjerice ugovor za lansiranje imaju s Muskovim SpaceX-om, a američki tim surađuje u nekim »detaljima« s NASA-om. Synergy Moon pak ima jakog aduta u vidu američke tvrtke Interorbital Systems s čijom bi raketom trebali biti lansirani lander i rover, no za razliku od drugih ekipa, Stanojevićev i Myrickov tim ima i zanimljivu značajku – jedinstveni internacionalni sastav.

lamjesec00170

– Mislim da sad već u timu sudjeluje 150 ljudi iz 18 zemalja, odnosno sa šest kontinetata. Imamo ozbiljnih svemirskih profesionalaca, znanstvenika, inženjera, no i umjetnika i raznih drugih profesija, mahom entuzijsta i vizionara. Svatko od njih doprinosi u nekom malom djelu projektu. Imali smo i cijelu grupu suradnika u robotičkom laboratoriju u Šri Lanki, koja je u međuvremenu odustala, priča nam Miroslav Ambruš-Kiš, hrvatski novinar i urednik, zaljubljenik u računala i sam pustolov, koji trenutno radi u timu kviza »Potjera« na HRT-u. On se timu priključio 2009. nakon što je za Večernji list o njima napravio članak i u nekoliko je idućih godina postao jedan od najvažnijih koordinatora cijele velike ekipe. U Synergy Moon je, između ostalog doveo i petnaestak Hrvata, mahom članova istarske astronomske udruge Vidulini čija »funkcija« i smisao u timu zapravo dobro opisuje cijelu filozofiju iza Synergy Moona.

Istarski genijalci

Ova grupa zaljubljenika u astronomiju, s centrom u istarskom mjestašcu s par desetaka kuća, postala je poznata nakon što su prvi u Hrvatskoj napravili mini »sustav« dislociranih robotičkih teleskopa, mahom »postavljenih« u domovima članova udruge, te njima istraživali svjetove drugih zvijezda. Na taj su način, kako tvrdi predsjednik udruge Marino Tumpić, postali najproduktivniji otkrivači promijenjivih zvijezda u svijetu. Nekoliko godina prije nego li će im Miroslav Ambruš-Kiš ponuditi sudjelovanje u Synergy Moon timu, »Vidulini« su već imali ideju da pokrenu »Hrvatski svemirski program«. Baš kao i svojedobno Stanojevićeva ideja o roveru na Mjesecu, bilo kakva poveznica Hrvatske i svemira dobrom dijelu rezignirane hrvatske javnosti vjerojatno može zvučati tragikomično, no istarski svemirski entuzijasti imaju jasnu viziju.

lamjesec00130

– Mi se već godinama »igramo« s različitim svemirskim tehnologijama – od telekomunikacija, računala, optičkih komponenti. Ideja i cilj hrvatskog svemirskog programa je da se uspije napraviti i u svemir lansirati mali satelit i napraviti operativne modele landera, rovera, pa i same letjelice »orbitera«. Uključivanje u Synergy Moon poklopilo se s našim planovima, pa nam je jedan od prvih zadataka bio da pokušamo izraditi najidealniji model rovera, pojašnjava nam Tumpić.

Za ulogu sive eminencije istarskog rovera zadužen je umirovljeni inženjer Željko Mogoroš, inovator, nekadašnji inženjer u pogonima Siemensa, no možda i najvažnije, autor dijela telekomunikacijskih tehnologija korištenih u američkom svemirskom Apollo programu.

Jedan od prvih Željkovih solarno pogonjenih rovera koje je »sklepao« u svojoj kućnoj radionici uspio je svojedobno bez problema prevaliti 12 kilometara između Rovinja i Rovinjskog sela. Udruga je sveukupno do danas izradila desetak cijelih verzija modela rovera i još cijeli niz komponenti, te cijeli niz računalnih modela, a na svakom je ovom mini-projektu radilo po petnaestak ljudi. Vidulini danas surađuju i s nizom znanstvenika s IRB-a, PMF-a i pulskog Sveučilišta. Svaki je model imao neki drugi zadatak – provjera kotača, provjera pogona, telekomunikacija. No ono što je najfascinantnije, sve je to nastalo uz minimalni budžet. Iza »Vidulina«, naime, osim nekolicine manjih sponzora, ne stoje ni institucije, ni velike tvrtke, a članovi udruge već su odavno odustali od »moljakanja«. U takvoj situaciji, na scenu stupaju improvizacije.

Snađi se, druže

– Postoji ideja i ljudi koji su se oko nje okupili. I to je najvažnije. Jedan veliki dio nedostatka novca pokriva pamet ili, kako bi mi Istrijani rekli, dišpet. Elektromotore za pokretanje kotača smo vadili iz starih printera. Umjesto jednog kotača koji se nije mogao popraviti iskoristili smo kotač od bicikle koji nam je prilagodio serviser bicikala. Koristili smo prastare astronomske kamere, primjerice jednu od kolega iz Italije koji su je već odavno bili rashodovali i stavili u vitrinu kao muzejski primjerak. Neke teleskope smo izrađivali pomoću leća iz starih fotokopirnih strojeva. Kao jeftiniju, a najkvalitetniju simulaciju fine prašine s površine Mjeseca, za testiranje smo koristili cement, nabraja nam Tumpić primjere snalaženja koji nisu spriječili članove udruge da danas već, pored više modela rovera imaju i završne nacrte za izradu i lendera i orbitera koji bi uskoro trebali biti predstavljeni javnosti.

Iako niti jedan od gotovih rovera možda na kraju neće biti lansiran na Mjesec u samom lovu na Xprize nagradu, udruga se nada da će im sudjelovanje u Synergy Moonu omogućiti da će nešto od svega toga ipak dospjeti do Mjeseca u daljnjim lansiranjima.

– Nama je sudjelovanje u projektu odlično došlo da testiramo tehnologiju. Konačna ideja je da Hrvatska kroz neko vrijeme dobije organizaciju, instituciju ili bar tvrtku koja će postati punopravni sudionik u razvijanju svemirskih tehnologija i da približimo ljudima ideju da je to moguće, zaključit će Tumpić.

Sličnu motivaciju i optimizam dijeli većina sudionika u timu Synergy Moon. Ili kako bi Ambruš-Kiš naglasio – nikome primarna motivacija nije novac.

– Ni ja u početku nisam mogao vjerovati da netko treba baš mene, dio mog znanja. I svi smo oduševljeni što možemo u sudjelovati u nečem takvome. Nešto što smo mi osmislili, izradili, makar to bio neki mali šaraf, letit će prema Mjesecu. To nitko ne može platiti. Sigurno je, međutim, i da će puno ljudi nakon ovog nastaviti graditi karijeru u toj »svemirskoj« industriji, jer su svi timovi tijekom projekta razvijali nešto vezano za tu tehnologiju, tvrdi nam Ambruš-Kiš.

Vjera u projekt

Nebojša Stanojević dodatno pak pojašnjava da će iz samog natjecaja za Google Xprize proizaći veliki broj manjih tvrtki. Veliki broj aktera koji sudjeluju već sad računa na ulazak u »biznis« lansiranja mikrosatelita, što je tržište koje, tvrdi on, vrijedi 300 milijardi dolara. I sam Mjesec je, dodat će Stanojević, trenutno svemirsko-poduzetnički »hit«.

lamjesec0010

Njihov tim, kaže nam, trenutno je u fazi testiranja raznih varijanti rovera, letjelica i raketa. Nakon prošlogodišnje odluke o tome koji timovi idu dalje, Synergy Moonu se pridružila još nekolicina »otpalih« ekipa – Stellar, Omega Envoy, SpaceMeta i Independence-X, što je povećalo broj opcija kod izbora buduće »opreme«. Trenutno je kao alternativa u igri i raketa tvrtke Vector Space System koja je ovih dana, doduše, imala neuspješno testiranje, no iduće je zakazano već za par dana. Puno je tu, naravno, još otvorenih pitanja i nepoznanica, pa i skepse dijela stručne javnosti, no naši su sugovornici sigurni da će se stvari posložiti do prosinca. A tada bi, kaže nam Stanojević, jedan od »upravljačkih centara« misije trebao biti upravo u Puli.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka