Koincidencijom ili ne, Marinko Koljanin je, svaki put kada je na stranicama »Novoga lista« otvoreno progovorio o malverzacijama u hrvatskom nogometu, isprovocirao reakciju USKOK-a. Prvi put je pozvan na razgovor u prostorije riječkoga odsjeka poslije intervjua u kojem je prije četiri godine nagovijestio da USKOK neće ići do kraja u »slučaju Širić«, a onda u prosincu jasno i glasno poručio da institucije moraju reagirati na svaku sumnju u kaznena djela ljudi koji rade u nogometu. Šest mjeseci kasnije Zdravko Mamić, Zoran Mamić i Damir Vrbanović završili su u istražnom zatvoru! Jedina Koljaninova satisfakcija je činjenica da je zbog svoga britka jezika dobio ponudu da se aktivno uključi u rad ORaH-a, na čemu se uljudno zahvalio.

– Ne pada mi na pamet naslađivati se nečijoj muci. Sada je najnezahvalnije pričati o Mamiću, ali budući da obojica znamo da sam ja uvijek bez dlake o nepravilnostima u hrvatskom nogometu, nije mi ni sada problem reći što mislim – kaže bivši direktor HNK-a »Rijeka« i nesuđeni glavni tajnik HNS-a, koji je u kolovozu 2008. godine sudjelovao u razgovoru iza zaključanih vrata ureda tadašnjega premijera Ive Sanadera, koji je poveo kampanju udara na krovnu organizaciju hrvatskoga nogometa. Robert Ježić, kao jedan od odanijih premijerovih ljudi, iza kojega su već bili povijesni uspjesi s HNK »Rijekom«, jamčio je da će Koljanin, kao njegova desna ruka, svojom iznimnom sposobnošću savršeno obnašati ulogu novog glavnog tajnika HNS-a, Sanaderu je pak prepustio izbor novoga predsjednika koji je trebao postati »hajdukovac« Branko Grgić. Sanader je očito već tada osjetio da je Mamićev utjecaj u hrvatskom nogometu postao prevelik.

Od Zeca do Mamića

– Sanader nije do kraja sproveo tu zamisao u djelo, jer se možda morao početi baviti nekim državnim prioritetima, ali ne mogu se oteti dojmu da je Mamić svojim utjecajem to uspio spriječiti. Činjenica da Sanader, koji je slovio kao najmoćniji čovjek u Hrvatskoj, nije uspio srušiti Markovića i Mamića koji mu je dao ruku u tim trenucima, dovoljno govori o tome tko je od njih dvojice zapravo bio moćniji. Što se mene tiče, ne žalim što nisam postao dio toga osinjega gnijezda. Mamić je, dakle, zavladao HNS-om i postao apsolutni vladar hrvatskoga nogometa. Međutim, tvrdio sam onda, a tvrdim to i danas – Zdravko Mamić nije najveće zlo hrvatskoga nogometa. Sustav i nogometna organizacija je kočnica razvoja našega nogometa. Uostalom, periodično se, skoro u pravilnim vremenskim razmacima, događa da visokopozicionirani članovi HNS-a završe u zatvoru. Od Vlade Zeca do Zdravka Mamića. To je više pravilo, nego iznimka.

Jeste li očekivali da će Mamić završiti u Remetincu?

– A jesmo li očekivali da će Sanader završiti u Remetincu? Znate, kad sam 2005. godine došao u Rijeku poslije dugogodišnjeg rada u Austriji i kad sam ukazivao da su neka ponašanja neprihvatljiva, ljudi su mi govorili da kod nas to ne može proći. Odgovorio sam im ovako: Vidim da ne može, ali moramo stremiti k tome da može. Evo, deset godina kasnije dočekali smo da su i u Hrvatskoj neka ponašanja postala neprihvatljiva, počeli su hapsiti neke utjecajne ljude iz društvenoga i sportskoga života… Doduše, moćnici se, istina, istražuju, ali, na žalost, još uvijek zapinje na konačnim presudama. Uostalom, nedavno je Milan Bandić završio u pritvoru, a još uvijek je gradonačelnik. Ne bih odbacio mogućnost da se tako nešto dogodi i s Mamićima. U tom kontekstu zaista netko može reći da je riječ o političkim namještanjima. Dobro je što su se svi počeli bojati, nitko nije nedodirljiv, čak i oni koji slove kao najutjecajniji ljudi, ali još uvijek se ne ide do kraja. 

Kao što se dogodilo u »slučaju Širić« gdje, osim onoga tko je osvjedočeno primio mito za pošteno suđenje, nitko nije okrznut?

– Upravo tako. I ne samo to, Hrvoje Maleš, koji je prokazao Širića, bio je ismijan od našega društva. Između ostaloga je i Zdravko Mamić tada rekao onu »čuvenu« rečenicu o žaraču i stražnjici. Vidjet ćemo kako će se sada Mamić ponašati po tom pitanju. A što se Širića tiče, on se 2005. oprostio od suđenja, tražio je od mene loptu za uspomenu na zadnju utakmicu, a onda su mu naknadno za još godinu dana produžili sudački mandat da bi nas iduće sezone »masakrirao« protiv »Hajduka«. Govorio sam i opet to ponavljam, suci ne smiju biti u nogometnom savezu niti u njegovim organima, oni moraju sudjelovati samo u suđenju i ni u čemu drugome. Znate zašto to govorim? Zato jer su me, kad sam došao u »Rijeku«, jasno i glasno pitali zašto i mi ne kupujemo suce!? To je kriterij po kojem postaješ uspješan.

Vulgarni rječnik

U vašem direktorskom mandatu prvi ste kao klub zabranili Zdravku Mamiću ulazak na stadion nakon što je udario šefa riječke POA-e?

– Istina je, smatrao sam da čovjek koji se tako ponaša nema što raditi na nogometnim stadionima. Ma… Mamić je svojim ispadima i vulgarnim rječnikom godinama zagađivao medijski prostor i nanosio štetu hrvatskom nogometu, a društvo je to toleriralo. Pa u kojoj se to sređenoj zemlji može dogoditi da na državnoj televiziji čovjek kojega su upravo osumnjičili za teška kaznena djela sat vremena vrijeđa ministra? Doduše, nije ni to najveći problem. Najveći je problem činjenica da je u Hrvatskoj »Dinamo«, uz prešutnu suglasnost svih ostalih sudionika, vodio Savez u korist svojih ciljeva prodaje igrača. Zamislite da u Njemačkoj »Bayern« vodi tamošnji savez. Naravno da je to nezamislivo. »Bayern« ima golem utjecaj u njemačkom nogometu, ali ne vodi Savez. Nezamislivo je i to da se prvi dopredsjednik saveza i izvršni predsjednik najboljega kluba u istoj osobi obruši na izbornika, jer ga ovaj nije zvao na telefon, a u stvari je ljut zato jer nije pozvao u reprezentaciju nekog »njegovog« igrača.

Što uslijed novonastale situacije očekujete od predsjednika HNS-a, Davora Šukera?

– Šuker je također načet aferama, ali još uvijek ima priliku naći izlaz iz ovoga stanja. U jednu ruku, možda bi najbolje bilo organizirati Izvanrednu skupštinu i raščistiti Savez, maknuti iz HNS-a političare i dovesti zdrave sportske djelatnike i nezavise gospodarstvenike koji će donositi novac. Ako je već to teško izvesti zbog problematičnog ustroja hrvatskoga nogometa, onda je vrijeme da Šuker povuče prave poteze. Mora pokazati da ima snagu i dokazati da nije predsjednik HNS-a zato jer to Zdravko Mamić tako želi. Pritom mislim da mora tražiti podršku »Rijeke« i Damira  Miškovića, jer imaju dignitet i ulažu privatni kapital, a u konačnici sve za boljitak hrvatskoga nogometa. Ja, uostalom, očekujem da se »Rijeka« čvrsto nametne kao važan čimbenik u hrvatskom nogometu. Šuker se mora nasloniti na tu pozitivnu riječku priču i početi graditi novi HNS.