Može li Brexit propasti?

MOŽE LI BRITANIJA ODUSTATI OD BREXITA: Tony Blair poručio da “volja ljudi nije nepromjenjiva”, da se imaju pravo predomisliti

Irena Frlan Gašparović

foto: pexels.com

foto: pexels.com

Ni unutar same britanske vlade ne postoji, čini se, jedinstven stav o Brexitu: britanski mediji izviještavali su o navodnim žestokim podjelama unutar kabineta oko budućnosti Britanije izvan EU-a, u kojima su se na suprotnim stranama našla dvojica ključnih ministara, Boris Johnson i Philip Hammond. U takvim okolnostima Theresa May »kormilari« kroz teške pregovore s Bruxellesom – koji ne popušta Britaniji u strahu da britanski primjer ne bi slijedili i drugi – i sama politički oslabljena nakon lipanjskih izvanrednih izbora.



Može li se Velika Britanija predomisliti i odustati od izlaska iz Europske unije? Tony Blair tvrdi ne samo da može, nego da on aktivno radi na tome da se to i dogodi. »Volja ljudi nije nepromjenjiva. Ako se okolnosti promijene, ljudi imaju pravo predomisliti se«, izjavio je prošlog vikenda za BBC-jev Radio 4 bivši britanski premijer, veliki protivnik Brexita, koji smatra da će izlazak iz EU-a naštetiti političkim i gospodarskim interesima Velike Britanije.


U pregovorima o Brexitu u petak je konačno došlo do značajnog napretka, pa se očekuje da će za desetak dana Europsko vijeće odobriti prelazak u drugu fazu i početak razgovora o budućim odnosima Britanije i EU-a. No, u samoj Britaniji se povremeno raspravlja i o tome je li moguće i je li potrebno Brexit zaustaviti. Tony Blair jedan je od onih koji pokušavaju uvjeriti britanske građane da bi trebali ponovno odlučivati o tom pitanju, kada svi uvjeti razdruživanja i budućih odnosa budu poznati.


Na referendumu, održanom u lipnju 2016., birači su se tijesnom većinom izjasnili za napuštanje Europske unije. Nakon žestoke referendumske kampanje, u kojoj su zagovornici Brexita očito bili uspješniji, uslijedilo je svojevrsno otrežnjenje: argumenti protivnika članstva u EU pokazali su se, u najmanju ruku, netočnima, a pregovori o Brexitu, najblaže rečeno, mukotrpnima. Ni unutar same britanske vlade ne postoji, čini se, jedinstven stav o Brexitu: britanski mediji izviještavali su o navodnim žestokim podjelama unutar kabineta oko budućnosti Britanije izvan EU-a, u kojima su se na suprotnim stranama našla dvojica ključnih ministara, Boris Johnson i Philip Hammond. U takvim okolnostima Theresa May »kormilari« kroz teške pregovore s Bruxellesom – koji ne popušta Britaniji u strahu da britanski primjer ne bi slijedili i drugi – i sama politički oslabljena nakon lipanjskih izvanrednih izbora.


Nedovoljno informacija?




No, kad govori o »promijenjenim okolnostima« Tony Blair ne cilja ne nove političke okolnosti u Britaniji koje bi iziskivale novi referendum, nego prije svega na nove informacije koje »proizvodi« sam pregovarački proces. Bivši vođa laburista, koji je britansku vladu vodio deset godina, smatra da birači, kada su odlučivali na prvom referendumu, nisu imali dovoljno informacija, a činjenica je da ih i nisu mogli imati jer, primjerice, nisu mogli znati kakve će uvjete Britanija ispregovarati za svoj izlazak. Kao primjer navodi britanski nacionalni zdravstveni sustav: zagovornici Brexita u kampanji su tvrdili da će Britanija, kada više ne bude morala plaćati članstvo u EU, imati dovoljno novca da svakog tjedna »upucava« milijune u zdravstvo. To se, međutim, neće dogoditi i britanska javnost toga je u međuvremenu postala svjesna. Britanci su, isto tako, postali svjesni da će platiti »papreni« račun za Brexit. Prema neslužbenim izračunima, taj bi se iznos mogao popeti i do 50 milijardi eura.


Nakon što su se pojavile informacije o iznosu »računa za razvod«, britanski list »Mail on Sunday« objavio je rezultate ankete koji su pokazali da sve više britanskih birača podupire ideju o drugom referendumu. Prema tom istraživanju s početka prosinca, oko polovice anketiranih podržalo je mogućnost da birači ponovno odlučuju, ovoga puta o uvjetima izlaska (koji će tek biti ispregovarani). Oko jedne trećine ispitanika usprotivilo se toj mogućnosti. Krajem prošle godine, primjerice, ideju o novom izjašnjavanju podržavala je tek trećina birača. Ali tada pregovori o Brexitu još nisu bili ni počeli, pa je štošta još bilo nepoznato – uključujući i iznos novca koji bi Britanija, i nakon što prestane biti članica Unije, trebala uplaćivati u EU proračun.


Vlada protiv Brexita


Čini se, dakle, da Blair, pozivajući na drugi referendum, kuca na, u najmanju ruku, odškrinuta vrata. Blair pritom ne računa samo na rastuću javnu potporu za novo izjašnjavanje – koja, sasvim sigurno, predstavlja određeni pritisak na britansku vladu – nego i na mogućnost da pridobije na svoju stranu dio laburista. Opravdano ili ne, po pitanju uspjeha svoje nove »misije«, bivši premijer vrlo je optimističan: »Mislim da je sada moguće da se Brexit ne dogodi. I smatram da je apsolutno nužno da se ne dogodi jer nam svaki dan donosi nove dokaze da nam (Brexit) ekonomski šteti. A sigurno nam šteti politički«, prenio je list »Independent« Blairov nedavni istup na BBC-ju.


Aktualna britanska vlada, naravno, ne dijeli Blairovo mišljenje. Barem ne u dijelu koji se tiče referenduma i mogućnosti da se Ujedinjeno Kraljevstvo predomisli. Kako nitko ne bi mogao dovesti u pitanje njihovu odlučnost da poštuju volju birača, iskazanu na prošlogodišnjem referendumu, Theresa May je čak nadopunila zakon o povlačenju iz EU-a točnim datumom i vremenom kada će se Brexit dogoditi – 29. ožujka 2019. godine u 23 sata po lokalnom vremenu – poručivši svima da je precizan termin Brexita zabilježen »crno na bijelo, na prvoj stranici povijesnog zakona«. Drugim riječima, politički je nezamislivo da bi vlada koju trenutno vodi Theresa May mogla izvesti takav kopernikanski obrat i odustati od Brexita. Ali i vlade se mijenjaju, zar ne?