Ugrožena pozicija na čelu stranke

MOŽE LI BERNARDIĆ “PREŽIVJETI”? Donosimo četiri scenarija raspleta krize u SDP-u

Tihana Tomičić

Na sjednici Predsjedništva čak je i Bernardićev politički »tata« Zlatko Komadina kolegama priznao da sadašnje stanje nije dovoljno dobro



Na lokalnim izborima u nedjelju SDP je u velikoj većini mjesta ostvario rezultate lošije nego 2013. – čak i tamo gdje je ostao pobjednik u relativnim iznosima, kao u Rijeci, postoci su manji za prosječno pet posto, a posljedica će biti nestabilnost u nizu gradskih predstavničkih tijela. Poseban je slučaj Grad Zagreb – Bernardićeva baza donijela je pad SDP-a na jadnjikavih 20 posto i gubitak Gradske skupštine. Slab rezultat sad već vide svi, i pozicija predsjednika stranke Davora Bernardića je nakon točno šest mjeseci na čelu stranke sada već ozbiljno ugrožena.


Na sjednici Predsjedništva stranke u četvrtak čak je i Bernardićev politički »tata« Zlatko Komadina kolegama priznao da sadašnje stanje nije dovoljno dobro. Iako je Beru branio pred novinarima, rekavši da se na njega ljute oni koji su ranije od njega izgubili te da je pad stranke najviše rezultat ranije Milanovićeve politike, na samoj sjednici Komadina je, slažu se mnogi, bio zvijezda dana jer je uspio Bernardiću očitati lekciju o tome da dosadašnji rad nije dovoljan, a istovremeno i reći da i u nekim kritikama ima i istine. Naravno, Komadina je to odradio »pitijski« u svom stilu, ali bila je to prva situacija u kojoj su čak i Bernardićevi najveći pobornici morali priznati da »ovo ne bu dobro« i da treba puno više raditi na terenu, ali i na pobjedničkom mentalitetu koji SDP-u sada evidentno nedostaje, a na što je Mirando Mrsić upozorio. Upravo zbog te mučne atmosfere u kojoj su svi u vrhu SDP-a morali sebi priznati da situacija ne ide u dobrom smjeru, na kraju nije bilo ni sankcija za oštrog Mrsića. Osuđen je tajming njegova istupa, između dva izborna kruga, ali ne i sadržaj onoga što je rekao. Bernardić jest, doduše, zaključio da to šteti stranci, ali nije uspio dobiti podršku za bilo kakve mjere prema Mrsiću, iza kojeg stoji dobar dio SDP-ovih zastupnika u Saboru.


Sada će do drugog kruga izbora zavladati zatišje, ali od 5. lipnja mogući su svi scenariji. Donosimo četiri najizglednija.


SCENARIJ 1


Izbori kao kupovanje vremena




Rasplet u SDP-u ovisit će o općoj situaciji: ako HDZ odluči raspisati nove parlamentarne izbore za sredinu srpnja, tada Davor Bernardić može biti još neko vrijeme miran. Oponenti koji ga žele rušiti neće imati vremena organizirati pet županijskih odbora da potpiše i izglasa zahtjev za njegovim odstupanjem, nego će se stranka morati posvetiti izborima, a to će za šefa stranke biti prilika da izborne liste sastavi kako sam želi, i da se dapače riješi onih milanovićevaca koji mu rade o glavi. Da ga ne bi proglasili autokratom i diktatorom, na listama će vjerojatno biti svi njegovi oponenti, i Mirando Mrsić, i Milanka Opačić, i Igor Dragovan i drugi – ali na dnu liste. Bero će im dati priliku da se za ulaz u Sabor bore preferencijalnim glasovima, dok će na vrhu lista biti njegovi ljudi. No, s obzirom da se po novome sa svake liste bira čak tri zastupnika preferencijalno (dosad samo jedan), ni ti ljudi neće biti bez šanse.


U tom slučaju Bernardić bi kratkoročno, dakle, zavladao strankom i novim klubom zastupnika, no s obzirom da se očekuje da SDP s ovim rejtingom od samo 21 posto osvoji bitno manje mjesta nego 2016., nakon izbora odmah će se opet postaviti pitanje njegove odgovornosti. Pa je ovo tek kupovanje vremena za njega.


SCENARIJ 2


Kandidat za premijera – Mršić


Raspisuju se parlamentarni izbori, no Bernardić se sam povlači i daje priliku nekom drugom, vjerojatno Zvonimiru Mršiću, da bude kandidat za premijera. Oni koji ga na to nagovaraju, a među takvima ima navodno čak i njegovih bliskih suradnika koji su svjesni da javnost Bernardića ne doživljava dovoljno ozbiljno da mu u ruke da vođenje vlade, u tom slučaju mu nude utješnu nagradu, da bude prvi na listi SDP–a za europske izbore 2019. i da karijeru nastavi u Bruxellesu na velikoj plaći kao dovoljnoj satisfakciji. U tom slučaju, Bernardić bi ostao predsjednik stranke do kraja parlamentarnih izbora, ali bi Mršić bio vodeća figura na izborima.


No, taj je scenarij malo realan iz jednostavnog razloga što je malo vjerojatno da se itko, pa ni Bernardić, želi dobrovoljno povući s bogomdane pozicije šefa stranke, a pogotovo ne nakon samo šest mjeseci njezina vođenja. Predsjednik SDP–a uvjeren je da radi dobro i tvrdi da SDP s njim može pobijediti na izborima.


SCENARIJ 3


Početkom lipnja postupak opoziva


U slučaju da se parlamentarni izbori ne raspišu još, za očekivati je da će se odmah u tjednu nakon drugog kruga lokalnih izbora, dakle početkom lipnja, pokrenuti unutarstranački postupak Bernardićeva opoziva. Za to je potrebna inicijativa minimalno pet županijskih organizacija, a ako njegovi oponenti u to krenu, dogovoreno je da svakako iznjedre jednog zajedničkog kandidata nasuprot Bernardiću. Neki žele da to bude Zvonimir Mršić koji bi mogao biti dobar kandidat i za premijera, Mirando Mrsić i Peđa Grbin sami za sebe misle da bi u tome bili dobri, i pritom nisu usamljeni u tim stavovima, dapače, a neki misle da bi najviše kredita za to mogao imati Siniša Hajdaš Dončić koji je na nedjeljnim izborima u svom kraju na sjeverozapadu Hrvatske »rasturio« i napravio bolje rezultate čak i od Rijeke i PGŽ. Uz to, bio je solidan ministar u velikom resoru prometa, pa se smatra da već ima i dovoljno iskustvo za upravljanje na vlasti.


Preduvjet da bi ova akcija uspjela i da se Beru detronizira jest jednostavan: ekipa mora imati konsenzus oko jednog kandidata, jer inače će novi stranački izbori biti samo nova agonija za SDP.


SCENARIJ 4


Treba računati i na oportunizam


Nažalost, nikada ne treba ni podcijeniti SDP-ov oportunizam. Ako novih izbora za Sabor sada ne bude, tada i nezadovoljni Bernardićevi oponenti imaju još tri mirne saborske godine pred sobom koje nemaju razloga bilo čime riskirati. Moguće je da, ako Plenković zadrži većinu, cijela ova esdepeovska anti-bernardićevska bura u čaši vode jednostavno splasne. Status quo svima daje tri godine mira, ljudi koji možda nikad više neće vidjeti Sabora na novim izborima, možda prešute koju kritiku svom predsjedniku i nastave lijepo primati saborsku plaću, pa dok ide, ide. Oni će tada vjerojatno nastaviti kao neimenovani izvori kritizirati Bernardića, ali poduzimati neće nikakvu revoluciju jer će štititi svoje saborske stolice.A upravo to, taj konformizam i oportunizam SDP-ovaca, razlog je zašto birači gube povjerenje u tu stranku: oni se većinom bave sami sobom, stranka im služi za zadovoljavanje vlastitih osobnih ambicija, vole puno tračati jedni druge, a pritom odustanu od svake akcije i prije nego su u nju krenuli. Stoga se ovo čini najizglednijim scenarijem.