Dečko iz riječkog kvarta

MLADEN ĆOZA Kako sam na Brijunima igrao briškulu s Pavarottijem

Damir Cupać

Bila je čast igrati briškulu s Lucianom Pavarottijem / Foto privatna arhiva

Bila je čast igrati briškulu s Lucianom Pavarottijem / Foto privatna arhiva

Došao sam neformalno odjeven, on je sjedio, kazao sam mu da mi je čast upoznati ga i da sam sretan. Dok smo razgovarali, na stolu sam vidio karte za briškulu. Pitam ga igra li briškulu. Kada sam to rekao, on se oduševio. Nije mogao vjerovati da znam tu igru, a ja sam mu objasnio da mi u našem kraju i te kako igramo briškulu i trešetu. Izrazio je želju da zaigramo jednu partiju i zaigrali smo. Meni su se ruke tresle jer nisam mogao vjerovati da igram briškulu s Pavarottijem, kaže Ćoza



Mladen Ćoza nije ni mogao sanjati krajem 80-ih godina prošlog stoljeća da će mu život izrežirati igranje briškule s Pavarotijem, a da će mu oproštajku pri odlasku u mirovinu organizirati tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Nije jer do toga doba Mladen je živio za nogomet, bio je običan dečko iz riječkog kvarta.


– Odrastao sam na Turniću i Podmurvicama, cijeli život sam bio u sportu, obožavao sam i obožavam nogomet. Došla je 1991. godina i otišao sam u Liku na bojišnicu kao hrvatski branitelj. Prešao sam u specijalnu postrojbu Matija Vlačić 1992. godine. Ne bih objašnjavao gdje smo sve bili, niti je bitno za ovu priču, nasmijao se Ćoza.


(Ne)poticajan tenutak


To je i točno jer je ovo priča o tome da je od 1999. godine pa sve do odlaska u mirovinu 2007. godine bio zapovjednik postrojbe koja je na Brijunima bila zadužena za sigurnost rezidencijalnog dijela u vlasništvu Republike Hrvatske, dijela koji je najviše poznat po Josipu Brozu Titu, ali ni prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nije zanemarivao tu ljepotu i rado je boravio na otočju.




– Rat je bio iza mene, ponosan sam na sve što sam prošao, kao što je ponosna i moja obitelj. Kako je postrojba prešla pod Hrvatski gardijski zbor bili smo vezani od 1994. godine za predsjedničke djelatnosti, a zapovjednik je bio general Mile Ćuk.


Bili smo smješteni u Zagrebu, pokrivali Pantovčak i Tuškanac. Te iste godine oformila se Treća gardijska mornarička počasno posadna bojna. Prvi zapovjednik je bio današnji ministar branitelja Tomo Medved koji je ekipirao ljude i organizirao rad.


Zadatak joj je bio sigurnost rezidencijalnih objekata i osoba koje tamo dolaze. Često sam dolazio po dužnosti na Brijune, a na preporuku Tome Medveda i odlukom generala Mile Ćuka postao sam zapovjednik te postrojbe krajem 1999. godine, sjeća se Ćoza.


Trenutak kada se to događalo i nije bio baš poticajan. Riječ je o vremenu kada je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman bio teško bolestan, slutile su se političke promjene u državi, a dio političke scene bio je i te kako negativno raspoložen prema Brijunima.



– Bilo je to vrijeme neizvjesnosti za cijelu postrojbu, postrojbu u kojoj je bilo birano djelatno osoblje, ali i ročni vojnici. Kada sam došao, bilo je preko 300 ljudi, što na samom otoku, što u luci Vargarola. Imao sam sreću da sam radio s izvanrednim kadrovima. Primjerice, dio postrojbe bili su braća Pleteš, Marino i Josip, iz Kostrene, dva vrhunska jedriličara. Oni su brinuli o brodovima i upravljali njima kada je god to trebalo za protokol.


Predsjednik je bio loše, preminuo je. Ušli smo u novi milenij, a politička situacija u Hrvatskoj bila je uzavrela. Početkom 2000. godine završili su izbori, a mi smo ponekad bili izloženi retorici i optužbama da smo neka Tuđmanova vojska, njegova Pretorijanska garda. A riječ je bila o profesionalcima i to najboljim kadrovima iz Domovinskog rata.


Bili smo stacionirani, kao što je to i danas slučaj, u vojarni Peneda, na Velikom Brijunu, prema mome mišljenju najljepšem dijelu otoka. Naš zadatak je bio briga o tri rezidencijalna objekta – Bijeloj vili, predsjedničkoj vili, vili Jadranka i vili Brijunka, te vili na Vangi.


Osiguravali smo ih 24 sata i tada je bio pojačan režim čuvanja koji je zahtijevao velik broj ljudi. Trebalo je obavljati svoju dužnost, mnogi djelatnici su osnovali obitelj u Istri, a do nas su dolazile svakojake informacije.



Bilo je to vrijeme neizvjesnosti, ali mi smo morali posao odrađivati profesionalno. Iako smo svi bili svjesni da smo vojnici i bili smo spremni da se može donijeti odluka o našem premještaju. Iako smo se toga pribojavali jer je veliki privilegij bio raditi na Brijunima, naglašava Ćoza.


Održani su predsjednički izbori na kojima je pobijedio Stjepan Mesić.


– Mi smo radili svoj posao i čekali što će biti. Iz medija smo mogli iščitati da će se postrojba smanjivati, a što je bilo za očekivati jer se mijenjao i politički kontekst, Hrvatska je, iz nazovimo ga tako, polupredsjedničkog sustava prešla u parlamentarni sustav, a to je onda imalo utjecaja i na postrojbe koje su bile zadužene za rezidencijalne objekte.


Prvi hrvatski gardijski zbroj se smanjio, a mi smo postali Počasno zaštitna bojna, broj ljudi smanjio se s 300-ak na oko 150. Prvi put je novi predsjednik došao s novim ljudima i s novim protokolom, iako je zadržao šeficu protokola Miladu Privoru.


Dočekali smo novog predsjednika u istoj godini kako to i dolikuje jer je on naš vrhovni zapovjednik. Predsjednik Mesić redovito je dolazio na otok i ugošćavao strane državnike. Morali smo se prilagođavati novom sustavu rada, odnosno prilagođavati se osobnosti predsjednika Mesića koji je bio opušten i ležeran čovjek.


Bilo je jako poticajno raditi u to vrijeme jer predsjednik Mesić kada god bi došao pitao je kako mi je vojska, razgovarao je s ljudima, znao se našaliti. Nikada predsjednik Mesić nije došao na Brijune, a da to nije bio radni posjet.



Svake godine organizira se Diplomatski zbor i svi veleposlanici su dolazili na otok, gdje su uživali u raju zemaljskom jer on to je. Vrlo često je strane predsjednike koji su dolazili u Hrvatsku vodio barem na jedan dan na Brijune.


Sjećam se dolaska bugarskog predsjednika Georgija Prvanova, rumunjskog predsjednika Iona Iliescua, poljskog predsjednika Aleksandera Kwasniewskog, crnogorskog predsjednika Filipa Vujanovića, makedonskog predsjednika Borisa Trajkovskog koji je boravio nekoliko puta i s kojim smo igrali tenis…


Protokol je bio u to vrijeme puno manje formalan u odnosu na vrijeme prvog hrvatskog predsjednika, mi smo bili tamo, ali smo kao vojska bili nenametljivi, ocjenjuje Ćoza.


Izvanredne situacije


Kada je riječ o sigurnost rezidencijalnih objekata, ali i hrvatskog predsjednika i njegovih gostiju, ni jednom za vrijeme zapovjedništva Mladena Ćoze nije bilo izvanrednih situacija.


– Akvatorij s južne strane otoka gdje su smještene rezidencijalne vile je u svim pomorskim kartama označen kao rezidencijalna zona i samim tim naš je posao u startu bio olakšan. To je akvatorij u koji se ne može ući.



S demokratskim promjenama smanjena je sigurnost u tom dijelu, odnosno ona nije bila više tako rigidna kao što je to bio slučaj za vrijeme Josipa Broza Tita. Smanjen je i broj ljudi koji su za sve brinuli. Nacionalni park Brijuni ima svoju nadzornu službu i koja je imala svoje ovlasti, ali s njima smo surađivali izvanredno. Znalo je biti neugodnih situacija, ali ne i opasnih.


Primjerice ljudi bi znali doći brodicom i htjeli su se vezati na mol Bijele vile jer je eto to njihov otac gradio i na to imaju pravo. Sve bi završavalo na njihovom bezobrazluku koji bi istrpjeli, ali nekih drugih većih problema ili ugroza nije bilo, prisjeća se Ćoza.


A kako je izgledao jedan tipičan vojnički dan na Brijunima? Ćoza pojašnjava da je bila riječ o vojničkoj rutini koja počinje pozdravom zastavi i čitanjem dnevne zapovijedi.


– Nakon toga je svatko radio za što je bio zadužen. Ključno je bilo na kvalitetan način organizirati stražu koja je borbena zadaća u mirnodopsko vrijeme. Tu je bio prisutan strah i meni kao zapovjedniku je to bila velika odgovornost.



U postrojbi je bilo puno mladih ljudi, ročnika. Oni su bili birani, ali s vremenom se jako smanjila sigurnosna provjera ročnih vojnika pa su se događali propusti i dolazili su nam ročnici protiv koji su se vodili određeni sudski postupci. Ipak sve je prošlo u najboljem redu i nikada se ništa nije dogodilo, ponosan je Ćoza.


Briškula s Lucianom


Jedna od najljepših zgoda koje je Mladen Ćoza doživio na Brijunima bila je upoznavanje s Lucianom Pavarottijem 2004. godine kada je maestro nastupio u pulskoj Areni.


– Pavarotti je bio smješten kod nas. Volim pjesmu, a biti blizu najboljeg tenora na svijetu je svakako izazovna situacija. Slučajno sam se sreo s jednim njegovim suradnikom u hotelu Neptun, pričali smo o svemu i izrazio sam želju da se upoznam s Pavarottijem.


Rekao mi je da je to najmanji problem i da ga moram upoznati jer sam ipak komandant. On je bio smješten u Kaštelu u jednom apartmanu, objektu Vlade. Njegov suradnik me poveo i rekao da je Pavarotti voljan susresti se sa mnom.


Došao sam neformalno obučen, on je sjedio, kazao sam mu da mi je čast upoznati ga i da sam sretan. Dok smo razgovarali, na stolu sam vidio karte od briškule. Pitam ga igra li briškulu.



Kada sam to rekao, on se oduševio. Nije mogao vjerovati da znam tu igru, a ja sam mu objasnio da mi u našem kraju i te kako igramo briškulu i trešetu. Izrazio je želju da zaigramo jednu partiju i zaigrali smo.


Meni su se ruke tresle jer nisam mogao vjerovati da igram briškulu s Pavarottijem, nasmijao se Ćoza. Dodao je i da se Pavarotti pohvalio predsjedniku Mesiću da je s komandantom igrao briškulu.


Jedinstveno mjesto


Vrijeme na Brijunima za riječkog dečka iz kvarta proletjelo je i stigla je i 2007. godina kada je umirovljen.


– Ponosan sam na sve što smo radili. Znam da se vode polemike o tome trebaju li nam takvi rezidencijalni objekti, tim više što ih je predsjednik Ivo Josipović manje koristio, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović još manje. Ali nemam nikakvu dvojbu, to nam treba jer je riječ o jedinstvenom mjestu koje ostavlja bez daha sve koji dođu na Brijune.


To je bogatstvo naše države i mislim da treba ostati sve kako je bilo i do sada. Ne znam kako će se prema svemu odnositi novi predsjednik Zoran Milanović koji kao premijer nije dolazio na Brijune.


Ne bih volio da me se stavlja u bilo kakav politički kontekst, ali kao čovjek koji je bio tamo tolike godine mogu reći svoje mišljenje, a ono je da nam Brijuni s rezidencijalnim objektima trebaju. Svaki naš državnik bi trebao te objekte koristiti i promovirati ih. To je hrvatsko bogatstvo, uvjeren je Ćoza.



Posebno je ponosan kada barem jednom godišnje ode do Fažane i kad se nađe s ljudima s kojima je živio tolike godine.


– Imao sam veliku čast, upoznao sam velike ljude kada je riječ o mome poslu na Brijunima s kojima me predsjednik Mesić uvijek upoznavao. I naše vrhunske sportaše Davora Šukera, Stojka Vrankovića s kojima se i danas družim jer smo izgradili prijateljski odnos.


Upoznao sam i Radu Šerbedžiju kojemu smo pomagali kada je sa svojim teatrom došao na Brijune. Ali upoznao sam velike ljude i u Fažani. Čak sam i nogomet igrao u veteranima Fažane.


Kada dođem tamo dan-danas mi se ljudi javljaju i pozdravljaju me, od čistača do načelnika općine. To je najveće zadovoljstvo jer sam zavolio taj kraj i Istru, to je najljepši dio mog života, naglašava Ćoza. I na kraju je imao potrebu zaključiti jednom rečenicom: »Hrvatska vojska je najčistiji i najstabilniji stup hrvatske države«.


Titov trag


U filmu Vinka Brešana »Maršal« duh Josipa Broza Tita luta otokom. Pitamo Mladena Ćozu je li on od 1999. godine do 2007. godine nailazio na Titove tragove.


– Naravno da se i danas osjeća da je tamo često boravio Josip Broz Tito. Kada sam došao 1999. godine na Brijune, zatekao sam ljude koji su radili u rezidencijalnom dijelu u vrijeme bivše Jugoslavije i Titovo vrijeme. On je koristio Vangu, Brijune, znao je biti tamo i po šest mjeseci.



Ljudi koji su tada radili, kažu da o Titu mogu reći sve najbolje, ali ističu da je Jovanka bila vrlo stroga i temeljita. Kada bi došao neki gost, osobno je provjeravala je li sve u redu s čistoćom.


A Tito da je bio vrlo opušten. Kada je riječ o mitovima o kojima se danas priča, mogu samo reći da se ljudi iz tog doba s ponosom sjećaju dolazaka tadašnjih svjetskih zvijezda Sophie Loren, Elizabeth Taylor, Brigitte Bardot, Gine Lollobrigida, Richarda Burtona…


Kao i svih velikih svjetskih državnika iz toga doba. A s velikim zvijezdama filmskim i političkim krenu i mitovi, ali moje znanje po tom pitanju vrlo je skromno. Jedino što sa sigurnošću mogu reći je to da se i te kako osjeti Titov trag na Brijunima, nasmijao se Ćoza.


S Mesićem u srdačnim odnosima


Mladen Ćoza postao je zapovjednik netom prije izbora Stjepana Mesića za predsjednika i bio je zadužen za sigurnost do 2007. godine kada je otišao u mirovinu. Kaže da je s predsjednikom Mesićem ostao u kontaktu.



– Ostali smo u kontaktu. Njegov unuk i moj sin se druže, čujem se s njegovom obitelji, čestitamo rođendane, nove godine… Nekoliko puta smo se vidjeli i ostali smo u srdačnim odnosima. Kada sam odlazio, napravili smo oproštajnu koju je on upriličio, a što je za mene bila velika čast, priznaje Ćoza.