Uoči lokalnih izbora

Lomi li se ćuprija na stini? Netrpeljivost Mosta i HDZ-a u Omišu prijeti nacionalnoj idili

Boris Pavelić

Prolazite li mostom preko Cetine u središtu grada, osjetit ćete kako drhti pod teretom automobila / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Prolazite li mostom preko Cetine u središtu grada, osjetit ćete kako drhti pod teretom automobila / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Lokalni su izbori za tri mjeseca, pa Omiš i ostatku zemlje postaje politički zanimljiv. Jer, politički rivalitet i osobna netrpeljivost nekadašnjeg HDZ-ovog gradonačelnik Ivana Škaričića i Mostovog Ivana Kovačića mogli bi čak razbucati ovu nacionalnu idilu HDZ-a i Mosta



Čekajte, čekajte… Koje vi brokve kucate? – podozrivo nas promatra Ivan Katušić s praga prodavaonice »Studenac« u Podgrađu. Procjenjuje malo, hoće-neće, a onda ipak vadi ruke iz džepova, i krene prema nama cestom što zaleđem Omiša vijuga od Kostanja prema Blatu na Cetini. Pa širi ruke: »Za Škaričića me pitate? E vidi sad: tolikima je pomoga, a tako je proša! Govorija sam mu ja: Ivane moj, glave će ti doć’ politika!


Znan ja Ivana, zajedno smo u osnovnu školu išli. A kolikima je pomoga! Dvista socijalni’ pomoći tuda je podilija! Evo, vidite ovu zgradu«, pokazuje rukom veliku kamenu katnicu iza okuke, »tu smo Ivan i ja u školu išli. Godinama bila pusta, a onda je općina investitoru iz Belgije pomogla da tu napravi tvornicu čokolade. Markoni se zove. Danas tu radi trideset žena, i moja među njima. I napiši: drago mi je da ima ne’ko ko nije Hrvat, a dođe, oplemeni, i tako je pošten prema svojin radnicima: božićnica, uskrsnica, regres, sve na vrime, pa godišnji… Milina!«, angažirano gestikulira Ivan.





Podgrađe je u sklopu grada Omiša, jedno od sela u zaleđu, onoj mitskoj »Vlaškoj« gdje vrijeme sporije prolazi, a HDZ ne može izgubiti: Podgrađe, Ćišla, Gata, Kučiće, Kostanje, Putišići, Slime, Smolonje, Srijane, Trnbusi, Tugare, Zvečanje… Tu, u Podgrađu, rođen je povjesničar i arheolog Ivan Škaričić, kojega je Ivan Kovačić 2013., u drugome krugu izbora, sa 72 glasa prednosti, poslije osamnaest dugih godina svrgnuo s mjesta omiškoga gradonačelnika, prometnuvši se preko noći, zajedno s Mostom nezavisnih lista, u novu hrvatsku političku zvijezdu. Nije Škaričiću pomogla ni opća stranačka mobilizacija, koja je na birališta, uglavnom u Zagori, uspjela izvesti tisuću birača više nego obično: »Jednostavno, stvorila se takva klima. Našli su zajednički interes svi koji su se htjeli riješiti mene i HDZ-a«, kazat će ovoga tjedna za naš list Škaričić, kojega još boli poraz star skoro četiri godine.


Ispuhani Most


Ali danas, trijumf Mosta kao da se ispuhao. Istina, Kovačić je na izvanrednim izborima 2015. uvjerljivo, sa 60 posto, potvrdio gradonačelnički mandat, ali ima nečeg sumnjivog u čvrstoći te pobjede: Kovačića u Omišu više nema, avansirao čovjek u Zagreb, njegovi ljudi u Omišu novinare zaobilaze kao da su gubavi, a građani na ulicama uglavnom sliježu ramenima: »Ma, nismo zadovoljni. O sezoni mi pričamo, manje o politici…« Omiš danas vodi Kovačićev čovjek Ivo Tomasović, kojega na položaj nisu izabrali građani, a puni naziv funkcije svjedoči o pravnim vratolomijama koje su mu položaj osigurale: Tomasović je, naime, »zamjenik gradonačelnika koji obnaša dužnost gradonačelnika«.



Lokalni su izbori za tri mjeseca, pa Omiš i ostatku zemlje postaje politički zanimljiv. Jer, politički rivalitet i osobna netrpeljivost Škaričića i Kovačića mogli bi čak razbucati ovu nacionalnu idilu HDZ-a i Mosta, koja je stomatologu Kovačiću omogućila da se, eto, okuša kao ministar uprave – bizarnost koja nije promakla omiškim biračima. »Kovačić jope? Ma ‘oće đavla, sve je to namišćeno da se vrati ona guba Škaričić!«, odmahuje rukama žena za štandom omiškog pazara na pitanje misli li da će Most i ovaj put pobijediti HDZ. Pa doda marketinški: »Ajmo, dico, poljičkog soparnika – dva’es kuna komad…« – soparniku, tradicionalnoj pogači sa zeleni omiškoga zaleđa, naglo je porastao ugled otkad ga je EU prošle godine zaštitio…


Dva dana pokušavao je naš list doprijeti do nekoga iz Mosta, ne bismo li doznali što pripremaju za izbore. Zvali smo i slali SMS-ove i glasnogovornici Mosta Ružici Popović i »zamjeniku gradonačelnika koji obnaša dužnost gradonačelnika«. Tajnica u njegovu uredu, kada smo joj oči u oči rekli da radimo političku reportažu, tajnovito se nasmijala, pa nas otpravila uz obećanja koja, dakako, nije ispunila…



Čitatelji našeg lista zato u ovoj priči ostaju uskraćeni za objašnjenje Mosta kako će na izbore u gradu iz kojega je tako samouvjereno krenuo, obećavajući općenacionalni obračun s »isluženim kadrovima« – kako je Škaričića svojedobno nazvao Kovačić – da već za koji mjesec sa šefovima istih tih »isluženih kadrova« zasjedne u vladu. Ali, ni to Kovačića prošle godine nije zasmetalo da pred televizijskim kamerama ispali onaj znameniti: »Jebite se!«, kada je Ivan Škaričić opet izabran za predsjednika omiškog HDZ-a. E, baš smo to željeli pitati Most: što će Kovačić opsovati sad, kandidira li se Škaričić iznova za omiškoga gradonačelnika?




Gradić »na omiškoj stini« šćućurio se pod surim liticama, s kojih su svojedobno teške stijene padale na kuće. Projektom iz 2012, načinjenim za Škaričićeva mandata, grad je, novcem europskih fondova, na litice počeo postavljati zaštitne mreže i barijere. Taj posao obavlja tvrtka Monterra iz Rijeke. U četvrtak prije podne, na okomitim liticama podno znamenite kule Mirabele zatekli smo Monterrine stručnjake u punoj penjačkoj opremi, kako na liticama, viseći s užeta, postavljaju žičanu zaštitnu mrežu.


»Svi smo iz Ogulina, s Kleka, ‘majke planinara’, i završili smo školu za visinske radove veleučilišta ‘Poduka’ iz Solina«, rekli su za naš list ogulinski penjači. U Omišu su od rujna prošle godine, radit će do polovine lipnja, te nastaviti kad završi turistička sezona. »Za radove zaštite od odrona nekada je postojala firma Vercos iz Osijeka, a sada rade dvije riječke firme – Monterra i Octopus«, obavijestili su nas, dodajući da omiški projekt vodi austrijska tvrtka Swietelsky, a oni su kooperanti. Vide li se još posljedice obrušavanja stijena na kuće? – pitamo. »Da, da, evo, ova tu!«, pokazuje prstom ruševinu u podnožju Kristijan Špehar, viseći nad ponorom.



Ali, jegulja je postao taj Plenkovićev HDZ, pa Most, na prvi pogled, može odahnuti: »Neću se kandidirati«, rezolutno nam je u četvrtak izjavio Škaričić. »Moja je gradonačelnička karijera završena. Iako, Split možda ne bih odbio…«, podiže obrve, pa nastavlja: »Nije meni Kovačić izazov, ma nije to meč Clay-Frazier… Da se kandidiram, sigurno bih se izložio medijskom linču« – silno je ljut na Slobodnu Dalmaciju i njezinog novinara Vinka Vukovića, tužio ih dvaput – »a stranka će uskoro objaviti ime našeg kandidata. Uostalom, Most – ili kako se već zovu – širili su 2015. priču da su lopovi i HDZ i SDP, da je vrijeme za nove, za mlade, bla, bla, bla, za poštene, spremne, neokaljane, ma za svece… Pa dobro, eto im, neka se sad pokažu«, govori pobijeđeni hadezeovac, na kojemu su političke bitke ostavile traga. A opet, činjenica jest: dok su ti »mladi, pošteni, spremni i neokaljani«, ti »sveci«, od našeg lista pobjegli glavom bez obzira, stari tuđmanovac Škaričić, koji čeka suđenje za pronevjeru gradskog novca, vrlo je rado, iz prve, pristao razgovarati za taj »crveni« Novi list iz Rijeke…



Hladni oganj


I sad je, čini se, tako: HDZ žrtvuje Škaričića da ne naljuti Most u Zagrebu, ali u Omišu ih pušta da sagore na hladnome ognju neispunjenih obećanja, koji su sami potpalili. Dok nam je desetak ljudi iznijelo prigovore i na jedne i na druge – »jedina stvarna bitka na lokalnim izborima vodit će se između HDZ-a i Mosta, SDP možda ni ne uđe u vijeće«, tvrde upućeni – samo nam je jedan Omišanin nesuzdržano pozitivno govorio o Mostu. Tvrdeći za Škaričića da je bio »totalno neefikasan, gradonačelnik na papiru«, Domagoj Ćoso kaže kako mu je »nestao pritisak kad je Škaričić izgubio«. »Kovačić je pristupačniji, lakše se s njegovim ljudima dogovarati, lakše mi je kad znam da su njegovi ljudi odgovorni za grad«, kaže Ćoso. Kako bilo, opet je politički napeto u malome, tako često usnulom Omišu. A vi, prolazite li mostom preko Cetine u središtu grada, osjetit ćete kako drhti pod teretom automobila. Slobodno se zato zapitajte: »Lomi li se to ćuprija na stini?«