Svake godine na Savjetovanju ekonomista samo pričamo o stanju i problemima u gospodarstvu, ali ništa nije personalizirano: nakon 25 godina nitko se ne osjeća odgovornim ni za što. Valjda je Mickey Mouse kriv za sve – rekao je Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta, okupljenima na jednom od panela Savjetovanja u Opatiji, koje obilježava svoju 25. godišnjicu, a i ove je godine, kao i mnogih ranijih, pretežito obojeno »tmurnim tonovima«. Savjetovanje naime svake godine pohode premijeri, ministri, guverneri, ekonomisti, dakle i oni koji sudjeluju u donošenju odluka, pa je Lovrinčević očito osjetio potrebu da istakne upravo taj aspekt.

Kriza povjerenja

– Činjenica da je odgovornost depersonalizirana, vodi u dodatno nepovjerenje prema institucijama, tako da zemlja danas ima jednu dihotomnu sliku: s jedne strane su makroekonomski pokazatelji koji su relativno dobri, a s druge strane, na mikro razini, vlada ogromno nepovjerenje u institucije države, političare, regulatore… Pa onda imate istraživanja gdje je najpozitivniji političar »Nitko« i slično. Pitanje je što će prevagnuti i što će se prilagoditi čemu, ili će na mikrorazini situacija profunkcionirati ili će se i ovi makro pokazatelji urušiti uslijed krize institucija – opisao je Lovrinčević.

Dodaje da sve to vodi k produbljivanju procesa društvene eutanazije, na koji je upozoravao i na ranijim savjetovanjima, a sada se, kaže, upravo to i događa: kriza povjerenja u političke strukture, institucije, regulatore, a sve praćeno emigracijom.

Lovrinčević je nabrzinu prošao ključne točke ekonomije pa naglasio da se javne financije stabiliziraju jer na prihodovnoj strani imamo višak od pet milijardi uslijed porezne reforme, a rashodna se rasteretila zbog smanjenja troška kamata na javni dug koji se zanavlja po nižim stopama, i to je dobro.

– Ipak, privatizacija, »outsourcing« i reformski zahvati (osim porezne reforme) su zaustavljeni, a plaće brutalno smanjene, pa bi nam se moglo desiti da nam destinacije za emigriranje postanu i Češka i Slovačka, i druge zemlje koje to nikad prije nisu bile. Proces uvođenja eura izvršit će daljnji pritisak na smanjenje plaća u javnom sektoru, a tu treba biti oprezan i selektivan jer može doći do daljnjeg odlijevanja kvalitetnijih kadrova iz javnog sektora – kaže Lovrinčević koji je predložio sezonski sustav cijena, što znači da se počne uzimati u obzir da nam je treći kvartal, zbog turizma, gospodarski najjači, te da se što je moguće više porezna presija sa rezidenata prebacuje na nerezidente.

Uvoz radne snage

– Dakle, da u trećem kvartalu neke stvari budu skuplje, da se uvedu sezonske cestarine, sezonske trošarine, sezonske vrste usluga da poskupe, da cijena vode bude viša jer je se tada više troši. To bi trebalo uključiti i lokalne cijene, javna poduzeća, struju, reguliranje sezonskih rasprodaja, sezonsko zapošljavanje, itd. Javni sektor treba tu raditi što i privatni, oporezovati više potražnju koja je neelastična, a to je turistička potražnja. Što se tiče sezonskog zapošljavanja, otvara se pitanje osmišljene selektivne imigracijske politike. »Baby boomeri« idu u mirovinu, puno mladih odlazi, pa nam fali ljudi za raditi, no tu dobro treba profilirati što nam treba. Potrebno je dakle ubrzati reforme u svim ministarstvima, posebice mirovinsku i zdravstvenu, a ne čekati na suglasje, jer to vodi unedogled. Ako se za sve traži kompromis, postavlja se pitanje što će nam vlada. Treba preuzeti rizik i donijeti odluku. Mnogo je neizvjesnosti na proračunu. Pitanje je koliko će trajati slučaj Agrokor, a tu su i međunarodni arbitražni sporovi. Potrebno je definirati strateške ciljeve bar do 2025., nedostaje nam jasna vizija, jasni gospodarski ciljevi – zaključio je Lovrinčević.