ZAGREB – S jučerašnjim je danom istekao rok do kojeg je tvrtka LNG Hrvatska za upravljanje terminalom na Krku zaprimala konačne, obvezujuće ponude zakupaca kapaciteta na budućem terminalu. Je li se itko, i koliko zakupaca javilo, jučer je bilo nemoguće doznati jer su se u LNG-u Hrvatska oglušili na upite našeg lista. Da bi bila donesena odluka o kretanju u investiciju gradnje terminala, odnosno o kupnji broda za uplinjavanje (FSRU), trebalo se javiti zakupaca za najmanje 1,5 milijardi kubika plina godišnje, od ukupno 2,6 milijardi, koliko iznosi predviđeni, planirani kapacitet LNG-a na Krku.

Znači li šutnja u LNG-u Hrvatska da se nije javilo dovoljno zakupaca, nije poznato, no znakovita je neslužbena informacija prema kojoj je upravo jučer prema HEP-u otišla »depeša« da se javi za zakup, što znači da bi HEP trebao spasiti projekt na Krku. On košta ukupno 250 milijuna eura, od čega je EU osigurao oko sto milijuna, a još 150 treba nekako namaknuti – sto milijuna kreditom, a 50 milijuna bi, doznajemo, trebao osigurati HEP.

Sve tanje zalihe plina

U tom bi slučaju terminal na Krku služio samo Hrvatskoj – u najvećoj mjeri, može se čuti, HEP-u kojem bi, prebaci li termoelektranu Urinj s mazuta na plin, trebalo oko pola milijarde kubika plina godišnje. Zalihe plina na sjevernom Jadranu su sve »tanje«, osim ako ne budu pronađene nove, i terminal bi, može se čuti od upućenih, imao svrhu domaće opskrbe plinom. Naša ukupna potrošnja iznosi manje od tri milijarde kubika godišnje. Optimistični sugovornici napominju kako bi se, nakon što terminal bude izgrađen, i u funkciji od 1. siječnja 2021. godine, onda ipak mogli javiti i mađarski zakupci. Mađarska potrošnja plina kreće se oko devet milijardi kubika godišnje te bi im jedna milijarda koju bi dobavljali preko Krka osigurala diversifikaciju dobavnih pravaca. HEP, kažu upućeni, teret djelomičnog financiranja terminala može podnijeti.

– Hrvatska mora konačno odlučiti je li projekt LNG-a na Krku strateški ili komercijalan. Ako je strateški, onda nam zakupci izvana ne trebaju, ali ako je komercijalan, onda bez zakupaca on nema smisla. Bude li izgrađen samo za naše, domaće potrebe, onda nije niti potreban minimum zakupa od 1,5 milijardi kubika – kaže dio naših sugovornika. Znakovito je da je, kako doznajemo, iz Nadzornog odbora LNG-a Hrvatska nedavno izašao, što još nije objavljeno, njegov predsjednik Kažimir Vrankić, ujedno predstavnik HEP-a u Nadzornom odboru. Tko će ga zamijeniti, još nije poznato.

Produžavan poziv

Poziv za dostavljanje obvezujućih ponuda za zakup otvoren je 22. lipnja ove godine, i otad dvaput produžavan, kako je bilo objavljeno, na zamolbu zainteresiranih zakupaca kojima je trebalo više vremena za pripremu. Svi su pogledi bili upereni u Mađare, na koje se računalo da će zauzeti najveći dio terminala. Hladni tuš je uslijedio, međutim, kad je mađarski premijer Viktor Orban za posjeta Zagrebu početkom ovog mjeseca jasno kazao kako plin s hrvatskog LNG terminala trenutačno zauzima tek četvrto mjesto na mađarskoj plinskoj ljestvici. Najjeftiniji im je plin iz Rusije kojoj se, valja napomenuti, Mađari ulaskom u »američki« projekt LNG-a na Krku ne žele niti zamjeriti, a zatim i plin koji nabavljaju iz Rumunjske te Slovačke. »Što se nas tiče, sve se vrti oko cijene. Ako možemo iznaći poslovni model koji je povoljan za Mađarsku, moći ćemo surađivati«, kazao je Orban nakon sastanka s premijerom Andrejem Plenkovićem. Mađari s Rusima, nije nevažna informacija, šire svoju nuklearku, a i sam je Orban kazao kako se Mađarska okreće i prema solarnim izvorima energije.