RIJEKA  Riječki klan, kako ekipu riječkih i primorsko-goranskih SDP-ovaca naziva premijer Zoran Milanović, našao se uvrijeđenim takvom karakterizacijom te su jučer, nakon smjene ministra Slavka Linića, jednodušno stali na njegovu stranu, i time faktički započeli novu borbu za prevlast unutar SDP-a. Očito je da smatraju da je svojim postupcima premijer i šef stranke Milanović ugrozio rejting SDP-a, potrošio povjerenje u Vladu, a ujedno i nekorektno postupio prema najuspješnijem i najpopularnijem ministru, te su mu praktički otkazali poslušnost i krenuli u borbu za novi, postmilanovićevski SDP.

Iako su donedavno čvrsto bili na istoj strani, šef riječkog SDP-a Vojko Obersnel i Zoran Milanović sada su već na suprotstavljenim stranama, i Obersnel je jučer najoštrije osudio Linićevu smjenu, rekavši da je to »neočekivan postupak, nimalo kolegijalan i nimalo ljudski«.

Riječki SDP-ovci jako zamjeraju Milanoviću što je kao neimenovani izvor snažni SDP u Rijeci i PGŽ, za koji misle da mu drži stranku, okarakterizirao u jednom mediju ne samo kao klan nego i »mafiju, Cosa nostru«, te je u stranačkoj bazi proključalo.

Vjerojatno najljući zbog odluke o Linićevoj smjeni zastupnik je Luka Denona, koji je i blizak Linićev prijatelj.

– Nema nikakvog riječkog klana, mi smo samo ljudi koji razmišljamo svojom glavom i tražimo dokaze za smjenu ministra koji je najuspješniji, najpopularniji i od Europske unije naročito uvažavan. Nema ni nikakvog komplota protiv predsjednika stranke, nejasno je čega se Milanović boji – kaže Denona.

Činjenica je da u stranci postoji veliko nezadovoljstvo vođenjem same partije i Vlade, te činjenicom da Milanović ne uvažava Predsjedništvo kao tijelo koje utvrđuje odluke i politike, već dapače posprdno govori da »to nije nekakav Centralni komitet SKH«.

»Nije ni čudo da Milanović tako govori, kad svi u Predsjedništvu šute mjesecima, koliko god bili nezadovoljni. Stoga bi se bitka za prevlast u SDP-u mogla preseliti u Sabor«, izjavio nam je jedan od riječkih SDP-ovaca jučer, otvoreno dajući naslutiti da Slavko Linić i riječka ekipa neće bez ispaljenog metka pristati na Milanovićevo ponašanje. A u tome nisu usamljeni.

Premijer bi, naime, mogao naići na minu u saborskom klubu SDP-a, gdje se već prebrojajavaju ruke zastupnika koji neće biti spremni podržati Borisa Lalovca za Linićeva nasljednika. Kako je poznato, novog ministra na prijedlog premijera bira Sabor, a moglo bi se dogoditi da Lalovac ostane bez dovoljne podrške vlastitih stranačkih kolega SDP-ovaca.

Očekuje se da, ako se na takvu akciju bude išlo, najveći dio zastupnika iz 7. i 8. jedinice, kao i zagrebačkih zastupnika, te dijela Dalmatinaca neće biti spremno podržati Lalovca.

»Ne radi se o tome da je Lalovac loš kandidat, upravo suprotno. Ali odluka o Linićevoj smjeni bila je politička, i takav će biti i Lalovčev izbor«, kažu u dijelu SDP-a.

Naravno, ukoliko bi Milanovićev prijedlog ostao bez dovoljne podrške u Saboru, tada bi bio upitan i njegov mandat. Zapravo, ukoliko bi se to dogodilo, premijer bi vjerojatno morao razmišljati o ostavci.

No, to je tek jedan od mogućih scenarija. Smijenjeni ministar Slavko Linić odlučio je da neće smetati provođenju izbora za EP do 25. svibnja, i jučer je jasno rekao da će do dana izbora šutjeti, a onda iznijeti svoju stranu priče. No, ta je poruka mnogo dalekometnija nego se na prvi pogled čini: to zapravo znači da je drugi scenarij da se šefa stranke Milanovića nakon euroizbora 25. svibnja, koje će izgubiti, odnosno sigurno neće premoćno dobiti nad HDZ-om i ostalima, zapravo prozove za odgovornost za loš izborni rezultat.

– Pa normalno, ako izgubi euroizbore, i to po drugi puta, jasno da će se pokrenuti pitanje odgovornosti šefa stranke. Netko valjda mora snositi odgovornost za takvo stanje – kažu nezadovoljnici u stranci. To bi, dakle, značilo da bi nakon 25. svibnja, ako SDP postigne loš rezultat, od Milanovića ili bila zatražena ostavka ili bi moglo doći do inicijative za sazivanje izvanredne izborne konvencije na kojoj bi onda članstvo to zatražilo. Naravno, statut SDP-a propisuje da je za to potrebna podrška barem pet županijskih organizacija, što nije lak posao za one koji bi u to krenuli, no činjenica je da svi ovi scenariji znače samo jedno – da podrška šefu stranke Milanoviću dnevno kopni.

Stvari već idu toliko daleko da se već razgovara i o tome koga podržati za novog predsjednika SDP-a – ukoliko Komadina dovoljno aktivno pokaže svoje protivljenje aktualnom modelu to bi po »defaultu« mogao biti on, no sve se više spominje i opcija da bi upravo neki riječki SDP-ovci mogli podržati Tonina Piculu kao »odmjerenog i razumnog čovjeka«, a barata se i imenom predsjednika Sabora Josipa Leke koji bi mogao vrlo lako objediniti sve struje u stranci, no koji pak ima problem s popularnosti u javnosti.

 U tom krugu smatra se da u nekom idućem mandatu predsjednik stranke i premijer uopće ne moraju biti jedna osoba, što je uostalom teza koju je Slavko Linić, koji se najvjerojatnije vraća u Sabor, davno iznosio, još prije izbora 2011. godine i koju mu je Milanović uostalom i jako zamjerio još tada.

Riječka ekipa, među ostalima, ima i podršku bivših Milanovićevih PR-ovki Zinke Bardić i Ivane Grljak koje im vjerojatno već sad pomažu u strategiji javnih nastupa, a poznato je da je Bardić oduvijek bliska Obersnelu, pa tako ostaje i danas.