Dan (ne)slobode medija

Korporacije progutale novinarstvo: Kritičke misli Noama Chomskog danas su još izraženije

Zdenko Duka

Reuters

Reuters

Chomsky žestoko iskritizirao zapadne korporativne medije zbog izrazitog utjecaja velikih oglašivača i biznis korporacija te društvenih elita na medijske sadržaje. Rezultat je poražavajući – slobode medijskih vlasnika su velike, dok su novinarske male i skučene



Danas je Dan slobode medija koji se svakog 3. svibnja obilježava od 1993. kada ga je proklamirala Opća skupština Ujedinjenih naroda. To je prilika da se upozori na ugrožavanja slobode medija, jer cenzura caruje u brojnim zemljama svijeta, a svake godine više od stotinu novinara izgubi život radeći svoj posao.


Međunarodna federacija novinara (IFJ) objavila je u četvrtak da su, prema njihovim podacima, od početka godine smrtno stradala 44 novinara, a poznato je da su mnogi u zatvorima širom svijeta, trenutačno ih je najviše zatvorenih u Kini – 43 novinara.


  Jedan od ovogodišnjih dobitnika Pulitzerove nagrade za novinarstvo Rob Kuznia je krajem prošle godine napustio novinarski posao, jer nije mogao više sastavljati kraj s krajem i podmirivati troškove za najam stana u Los Angelesu.




Kuznia je prije desetak dana dobio Pulitzerovu nagradu zajedno s kolegicom Rebeccom Kimitch za istraživačke tekstove o korupciji u lokalnom školstvu koji su objavljeni u lokalnom listu The Daily Breeze.


Dobitnik najprestižnije američke novinarske nagrade radi danas kao stručnjak za odnose s javnošću u fondaciji Sveučilišta Južna Kalifornija. Jako simptomatičan slučaj za svo novinarstvo u SAD-u i u Europi, gdje novinarska profesija posljednjih nekoliko godina biva prije svega financijski devastirana, a srozava se kvaliteta novinarstva i razina profesionalizma.    

Chomsky prije 30 godina


Jedan od najistaknutijih i najkritičnijih američkih intelektualaca profesor Noam Chomsky još je prije 30 godina u svojoj knjizi »Manufacturing Consent« (Pristanak na fabriciranje) žestoko iskritizirao zapadne korporativne medije zbog izrazitog utjecaja velikih oglašivača i biznis korporacija te društvenih elita na medijske sadržaje. Bilo je to prije 30 godina, a taj je utjecaj korporacija i elita svo ovo vrijeme u zapadnom svijetu samo jačao. Ipak, za ovih 30 godina, internet je potpuno izmijenio svijet. Što misli Chomsky, je li se nešto bitno promijenilo u novinarstvu?


  On danas kaže za Byline, neovisnu medijsku platformu, da ta stara njegova analiza suštinski ostaje ista. Za njega je bitna promjena manji broj neovisnih tiskanih medija nego ranije. Internet je puno pomogao u datotekama i istraživanju podataka, ne morate ići u knjižnicu i pretraživati, nego je dovoljno uključiti kompjuter. Onda, lakše se objavljuju i mnogo lakše se distribuiraju informacije iz brojnih izvora što je velika (tehnološka) pomoć.


Ali, suštinski, sistem se nije mnogo promijenio. I Chomsky konstatira da su bez obzira na internet, izvori vijesti suženiji nego prije. Twitter ga ne zanima jer mu on ništa ne govori. Ako želi znati što se zbiva u Ukrajini, Siriji ili Washingtonu, on čita The New York Times, ili neki drugi nacionalni dnevnik.


  Kaže da je, a pogotovo u SAD-u, potpuno pobijedio koncept korporativnog libertarijanstva, a drugi koncept za kojeg se on oduvijek zalaže su javni mediji i jedino oni mogu biti temeljni dio funkcioniranja demokracije. Poznato je da takvih medija u SAD-u nikad nije niti bilo.


  »Uloga PR službi danas je potkopavanje demokracije. Samo informirani birači donose dobre odluke. Pogledajte izborne kampanje – cilj PR mašinerije je da stvori dezinformirane birače koji donose iracionalne odluke«, ističe Chomsky.


  Kad govorimo o našem novinarstvu (ali naravno, manje ili više o cijeloj novinarstvu u Europi), treba jasno razlikovati medijske slobode od novinarskih sloboda. Medijske slobode postoje i velike su, to su slobode medijskih vlasnika. U odnosu na medijske slobode, novinarske slobode su male i skučene. Više se ni izdaleka ne cijeni toliko novinarsko autorstvo nego je smisao korporativnog, komercijaliziranog ili pak tajkunskog novinarstva uređivanje i nametanje tema odozgo, s visoko uredničke, ali zapravo nakladničke i vlasničke razine. Tu onda malo što može izići bez (samo)cenzorskog nadzora.    


Dr. Helena Popović docentica je na Odsjeku za novinarstvo Fakulteta političkih znanosti i provodila je istraživanje »Istraživanje o integritetu medija« u knjizi »Značaj medijskog integriteta« o glavnim problemima novinarstva u Hrvatskoj za projekt South East European Media Observatory.   – Ključan je problem komercijalizacija čitavog medijskog polja. Time se mijenja vlasnička struktura medija, ciljevi rada i pozicija novinara na tržištu. Umjesto ciljeva koji su bili definirani prije svega kroz javni interes, sada su profit i sama neka održivost medijske organizacije u prvom planu, kaže Helena Popović. Ti uvjeti ne dopuštaju novinarima da se bave temama koje su u nekom smislu osjetljive ili koje nisu u interesu vlasnika, pa i urednika.   Koji je mogući odgovor na tu situaciju, pitamo dr. Popović   Ona misli da bi određeni segmenti društva trebali ostati nekomercijalni, a tu su, uz obrazovanje i zdravstvo, i – mediji, prije svega informativni mediji. Ali je u neoliberalnom kontekstu jako teško uopće izlaziti s idejama da mediji ne bi smjeli biti komercijalno-profitno orijentirani. Tako da to rješenje, kaže ona, trenutno nije moguće.   U mnogim zemljama zapadne Europe, i privatni se mediji prema određenim kriterijima subvencioniraju javnim novcem. Helena Popović kaže da je teško primijeniti neka takva strana iskustva na našu situaciju. To joj se čini jednako teško i nemoguće, kao i pretvoriti sadašnje komercijalne privatne medije u javne.   Prema Hallinu i Manciniju, mediji u jugoistočnoj Europi a tu smo i mi, jesu politički polarizirani. Za razliku od neutralnih medija u sjevernijim zemljama, a ideja neutralnosti je tržišna, kako bi se obuhvatilo što veći broj čitatelja, konzumenata. No, knjiga »Značaj medijskog integriteta« ponudila je neke prijedloge za hrvatsko medijsko zakonodavstvo i medije.   Helena Popović kaže da se može dosta napraviti na provedbi nekih zakonskih odredbi. Na transparentnosti vlasništva kako bi se smanjila korupcija. Može se unaprijediti čitav sustav, ali što se tiče novinara, malo je toga moguće. Od novinara se sve više očekuje da ima neka tehnička znanja, a ne da je intelektualac, kao ranije. To potpuno mijenja novinarski poziv. Ali, provedbeno-zakonske promjene neće za novinare ništa temeljito promijeniti, kaže nam Helena Popović.


Kaznena represija


Glavni problemi našeg novinarstva jesu sve više nestalnih oblika novinarskog rada, što posve ugrožava novinarske slobode i ugrožava i novinarski i medijski integritet. Zatim, jaka je i kaznena represija prema novinarima koji danas nerijetko moraju plaćati odštete čak i za tekstove koji su objavljeni u davno ugaslim medijima. Kako možemo očekivati da će novinari slobodno iznositi korupcijske priče, ako nisu i materijalno i zakonski zaštićeni?


  S druge strane, sve je više govora mržnje, uglavnom na portalima. Iskazivanje mržnje se zapravo štiti dobro, tamo odakle to kreće i nema novinara, sve su egzekutori.