Štrajk učitelja i nastavnika

Kako preživljavaju hrvatski učitelji: Žive s roditeljima, peku fritule da popune kućni budžet

Portal Novilist.hr

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza



Sindikati nastavljaju s cirkularnim štrajkom kako bi ostvarili svoje zahtjeve i nakon što je premijer Andrej Plenković iznio plan o povećanju plaća od 6,12 posto u idućoj godini svim državnim i javnim službenicima. Ovo povećanje trebalo bi biti realizirano u tri vala po dva posto, a sindikati kažu da su učiteljske plaće i dalje najniže, s obzirom na stručnu spremu. Kako zapravo preživljavaju hrvatski učitelji? Ekipa RTL Potrage razgovarala je s nekoliko hrvatskih učiteljica i nastavnika o tom pitanju.


Nikolina posljednjih šest mjeseci radi u školi. Završila je hrvatski i engleski jezik, a stalni posao je dobila srećom budući da je učiteljica koju je mijenjala otišla u mirovinu. Prije toga radila je kao prevoditeljica, no prava ljubav joj je bila učionica.


“Nije me toliko ispunjavalo, a imala sam veću plaću, ali ovo je ono što volim raditi. Birala sam srcem, a ne praktično”, rekla je profesorica Nikolina koja danas radi za 5200 kuna.




“Živim s roditeljima, ta plaća mi onemogućava da sama plaćam podstanarstvo, jer onda ne znam od čega bih živjela. Roditelji me spašavaju, da imam dvoje djece ne znam kako bi. Ovako mogu uštedjeti za neke svoje osnovne stvari”, rekla je profesorica Nikolina.


Ne možeš živjeti od tog posla


Sada ima status učiteljice pripravnice. “Dok ne položim stručni ispit, pa ću se približiti šest i tako će stajati duže vrijeme”, kaže Nikolina.


Meri Matušin nastavnica je tjelesnog u I. gimnaziji u Zagrebu koja je čekala 28 godina da joj plaća naraste za nešto više od 2000 kuna.


“Većina plaće išla je na ratu stana, danas je drugačije, ali i dalje ne možeš živjeti samo od tog posla. Imala sam ljeta kad sam radila nekoliko godina bez dana godišnjeg. 17, 18 godina radila sam vrlo intenzivno.


Fitness i aerobik godinama, imala sam obrt u turizmu, pekla sam fritule, onda sam se bavila pripremama za ispite, sa studentima, subote mi nikada nisu slobodne, to su natjecanja s djecom”, rekla je.


“Prije nekoliko godina sam smanjila poslove, osjećam teret godina, lakše nekako uspijevam s tim. Još tih nekoliko poslova plus ovaj osnovni vas stvarno iscrpi, bilo bi najbolje da se čovjek da 110 posto u ono što radi i da je za to dobro plaćen ako dobro radi svoj posao – sve ovo drugo vas grebe i s pedeset godina ste jako umorni”, dodala je.


Radni dan od 7.15


Danas prosvjetari traže povećanje od 6,11 posto, ali ne plaće, već koeficijenta složenosti posla.


“Radno mjesto učitelja u ovom trenu najniže je rangirana pozicija visokog obrazovanja unutar javnih službi i tu nepravdu želimo ispraviti”, rekao je Branimir Mihalinec iz Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama.


Nastavnici i učitelji bore se i protiv percepcije javnosti da imaju godišnjeg koliko i djeca praznika te da nakon šest sati u školi idu kući.


“Moj radni dan počinje buđenjem negdje oko pola sedam. U 7 i 15 sam u školi, to je stvar navike, da pripremim računalo, kartu, popijem kavu i u osam uđem u razred. Onda kreće nastava ovisno o rasporedu”, rekla je profesorica povijesti u OŠ Milana Langa u Bregani Sanja Rapljenović.


Nakon završetka nastave povijesti i geografije ova učiteljica sa statusom savjetnice i tridesetogodišnjim stažem nosi posao kući gdje ispravlja testove, priprema vježbe i predavanja.


“Morate smisliti prezentaciju, neki put potrošim po 3, 4 sata, na fotografije, tekstove, morate ubaciti povijesne izvore, pa zadatke, priprema nastavnih listića. Ima tu puno posla. Radi se radi. Nije to četiri mjeseca slobodno”, rekla je profesorica Sanja koja je i razrednica.


Ja sam i mama i tata i psiholog


“Ja sam i mama i tata i psiholog i sve što treba i učenicima i roditeljima. Danas moramo sve znati. Imam sedam razreda po 23 učenika za svakog treba znati jel’ jeo, jel’ čist, jesu li roditelji zaposleni, to mi otežava i stavlja pritisak, nekoj djeci si ti jedina svjetla točka – malo im olakšate život”, objasnila je.


Od ove godine Škola za život donijela im je veću slobodu, ali i više posla za istu plaću.


“Oni koji govore o rasterećenju učitelja ne govore točno. Administracije je sve više, mi smo prvi tjedan samo ispunjavali papire”, rekla je profesorica Sanja.


Profesorica sociologije u I. gimnaziji u Zagrebu Zlata Paštar predaje sociologiju, etiku, politiku i gospodarstvo.


“Ako želim da mi nastava bude suvremena treba istražiti što se događa u društvu, moram se referirati na aktualna zbivanja da bi to njima mogla prenijeti. Svaki dan morate nešto pročitati, neku novu metodu”, kaže.


U elitnom statusu njih samo 5 posto


Zlata je također nastavnica u savjetničkom statusu te kaže da od ove godine ima 7000 kuna plaće za koju se mora poprilično potruditi.


“Od ove godine imam 7000 kuna, ali jako puno radim dodatno. Sve što radim u školi je u toj plaći i jako se puno angažiram sa strane.”


Do elitnog statusa u svojoj profesiji došlo je tek pet posto nastavnika.


“To iziskuje puno rada, bodovi se skupljaju za vaš rad s djecom, nove metode i rezultate to uključuje različite projekte i u školi i izvan škole, stručna usavršavanja i edukacije, predavanje na državnim skupovima, mentoriranje studenata”, rekla je profesorica Zlata.


Treba odraditi još i dopunsku i dodatna nastava, a dio svojih seminara nastavnici odrađuju za vrijeme učeničkih praznika. Na godišnji idu samo ljeti. Imaju pravo, kažu, na trideset dana odmora.


Ipak, ne trude se svi jednako, što priznaje i ravnatelj OŠ Milana Langa u Bregani Igor Matijašić koji bi nekima odmah povećao plaću, no za neke bi trebao postojati sustav kažnjavanja kojeg nema.


Video prilog pogledajte OVDJE.