Parapolitičko podzemlje

Kako je iz blata izronila golema afera: SMS smrad na radost Andreju Plenkoviću

Tihomir Ponoš

Brkić kao najsnažniji čovjek desnog krila HDZ do daljnjeg će biti imobiliziran, a za Plenkovića je to doista dobra vijest / Snimio Denis LOVROVIĆ

Brkić kao najsnažniji čovjek desnog krila HDZ do daljnjeg će biti imobiliziran, a za Plenkovića je to doista dobra vijest / Snimio Denis LOVROVIĆ

Često se u Hrvatskoj govorilo i pisalo o paraobavještajnom podzemlju, a ovo bi, valjda, po analogiji bilo parapolitičko podzemlje utemeljeno na paraobavještajnom podzemlju. Svi negiraju da imaju bilo kakve veze s time, ali iz blata izranja golema afera



Pobjeda demokracije i višestranačja u Hrvatskoj značili su i promjenu ekonomskih odnosa. Promjena sistema bila je sveobuhvatna, a onaj dio promjene koji se odnosi na ekonomiju nazvali smo pretvorba i privatizacija. Pretvarano je i privatizirano štošta, tisuće tvrtki, velike, male, one za koje nikada nitko nije čuo i one strateški važne.


Privatizirani su desetci tisuća društvenih stanova. Sve se to radilo jer je bilo važno znati tko je vlasnik, tko je titular vlasništva kako se to navodno učeno govorilo.


Pa kada se već štošta i koješta privatiziralo, zašto se ne bi privatiziralo i ono što se po naravi stvari ne bi smjelo privatizirati, a to je obavještajno-sigurnosni sustav.




Proteklih smo dana obaviješteni da je obavještajno-sigurnosni sustav privatiziran, ali u ovom slučaju ne znamo, barem za sada, a sva je prilika da će tako biti i ubuduće, titulara vlasništva.


Doznali smo, dakle, da strogo povjerljive informacije o strogo tajnim istragama znaju naizgled obični vozači zaposleni u državnoj upravi. I ne samo da imaju informacije o tim istragama nego te informacije diseminiraju zainteresiranima.


Blaž Curić, vozač zaposlen u Ministarstvu poljoprivrede proslijedio je informacije Franji Vargi, a baš je za tog Vargu policija bila zainteresirana jer čovjek ima zanimljiv posao – izrađuje lažne sms poruke i to za Zdravka Mamića ne bi li oklevetao visoke pravosudne dužnosnike.


I nije Curić Vargu samo obavijestio o tome da ga se istražuje, savjetovao mu je da uništi sve dokaze. Pitanje je vrlo jednostavno i ovoga tjedna mnogo puta postavljeno: kako vozač u ministarstvu zna protiv koga se vode istrage i kakve?


Odakle mu te informacije, tko mu je o tome pričao i zašto? Na posljednje pitanje možda je i najlakše odgovoriti – zato da to javi Vargi.


Začepiti nos


Osim u alarmirajućim telefonskim pozivima Curić i Varga spajaju se i u potpredsjedniku Sabora i zamjeniku predsjednika HDZ-a Milijanu Brkiću. Varga i Brkić poznaju se iz MUP-a gdje je Varga radio kao informatičar. Dapače, nakon što je Varga dobio otkaz Brkić mu je pomagao.


S Curićem je Brkićev odnos mnogo prisniji. Znaju se iz rata, zajedno su se borili u jedinici specijalne policije Alfa. Brkić je pomagao Curiću, po svemu sudeći on ga je zaposlio u HDZ-u gdje je Curić bio Brkićev vozač.


Bit će da mu je pomogao i da dobije posao u državnoj službi, opet kao vozač u Ministarstvu poljoprivrede. Curić i Brkić su bliski, kumovi su. Brkić je karijeru napravio u policiji i Sigurnosno-obavještajno agenciji, a tek potom u politici.


Bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u ovoj je aferi izronio iz blaženosti političkog zaborava. I on poznaje Vargu i on je karijeru napravio i u policiji i u obavještajnim službama, dapače, mnogo uspješniju nego li u politici. Kad se sve zbroji, eto razloga za žurno začepljivanje nosa.


Često se u Hrvatskoj govorilo i pisalo o paraobavještajnom podzemlju, a ovo bi, valjda, po analogiji bilo parapolitičko podzemlje utemeljeno na paraobavještajnom podzemlju.


Svi negiraju da imaju bilo kakve veze s time, ali iz blata izranja golema afera. Ako je samo dio onoga što se naslućuje točno morale bi završavati neke političke karijere, a tima kojima bi političke karijere završavale trebalo bi početi otvarati vrata Lepoglave.


Privatizirati obavještajni sustav, zloupotrebljavati informacije tog sustava i na koncu opstruirati i minirati istragu (usput, ovo posljednje je bio važan i snažan argument za izbacivanje Richarda Nixona iz Bijele kuće u aferi Watergate) jasan je znak i koliko su društvo i država zahvaćeni malignim karcinomom. To je još jedan pokazatelj da, svakako nakon ulaska u Europsku uniju, kao država i društvo naprosto tonemo.


Imobilizacija


Jedan od rijetkih koji za sada može biti zadovoljan i kojemu afera sms godi je predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković. Njega se ne povezuje s ničim prljavim i nezakonitim u aferi, a Milijan Brkić (možda ni kriv ni dužan) je u epicentru prljavštine.


I eto radosti za Plenkovića! Baš kad ga je desnica počela stiskati (jer može, jer HDZ nema opozicije pa desnica i stranačka i izvanstranačka misli da može štogod joj padne na pamet) preko Ivana Penave i prosvjeda u Vukovaru, Curić je telefonirao Vargi.


Brkić kao najsnažniji čovjek desnog krila HDZ do daljnjeg će biti imobiliziran, a za Plenkovića je to doista dobra vijest. Pokaže li se da je Brkić doista umiješan u aferu, e to će za Plenkovića biti odlična vijest.


Znakovita je Plenkovićeva izjava »nema niti riječi o tome da bi Vlada, ja osobno ili bilo tko drugi u Vladi koristio državne institucije za bilo kakve obračune – međustranačke, unutarstranačke, političke ili kakve god želite«.


Brkić nije Vlada ni bilo tko drugi u Vladi, on je drugi u stranci i Saboru, a Plenković nije ništa govorio o tome koga bi drugi u stranci i Saboru koristio za bilo kakve obračune.


»Bezbroj drugih«


I dok se Hrvatskom valja jedna od najsmrdljivijih afera posljednjih desetak godina, dok se u Hrvatskoj predsjednika HND-a Hrvoja Zovka radnopravno odstreljuje i ustreljuje baš zato što je predsjednik HND-a, dok tonemo li tonemo, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović Hrvatsku u svijetu, na Općoj skupštini UN-a u New Yorku, predstavlja kao zemlju smješka.


Ona je valjda jedina osoba na planeti za koju Svjetsko nogometno prvenstvo još nije završilo. Za Grabar-Kitarović Hrvatska je zemlja Luke Modrića, dapače »Hrvatska ima mnogo Luka Modrića i ne samo u sportu«.


Ti su izvansportski Luke Modrići Marin Soljačić (Tesla naših dana), Iva Tolić (biologija molekularnih stanica), Ivan Mrvoš (pametan namještaj za gradove budućnosti), Mate Rimac (električni automobili), a to je tek »njih nekoliko među bezbroj drugih«.


Nije jasno je li sve njih predsjednica Republike htjela usporediti s Modrićem zato što su vrhunski u svojim područjima ili zato što neuredno plaćaju porez i mijenjaju iskaze pred pravosudnim tijelima.


Jasno je da Hrvatska nema »bezbroj drugih« svakako ne tako uspješnih u svojim poslovima jer da ima ne bi predsjednica neprestance kukala zbog demografskog stanja nacije i iseljavanja mladih. Da imamo »bezbroj drugih« takvih ne bi Hrvatska bila baš tako neuspješna kao što jest.


Tek kad se vrati


Valja zabilježiti da nas je predsjednica iz New Yorka obavijestila da, koliko stigne, prati aferu sms, ali o tome neće razgovarati otvorenim telefonskim linijama nego će o tome porazgovarati kada se vrati u Hrvatsku. Vidjela je ona na slučaju Curića i Varge kakav je to vrag pričati otvorenim telefonskim linijama.