Kad potrošač ode u stečaj, ostaje bez auta i mobitela

Dužniku ostaje samo ono što je potrebno za egzistencijalni minimum, on prestaje biti »svoj gazda« jer mora dobiti povjerenika, odnosno »stečajnog upravitelja«

ZAGREB Zakon o stečaju potrošača, kojeg Ministarstvo pravosuđa upravo priprema, neće bitno olakšati život prezaduženim hrvatskim građanima, kojih trenutačno ima 317 tisuća, a duguju oko 28 milijarda kuna.

Velik dio duga ipak će morati vratiti bankama, a pritom će godinama biti pod nadzorom svog »stečajnog upravitelja« i živjeti na egzistencijalnom minimumu, čulo se na jučerašnjoj raspravi o nacrtu tog zakona, priređenoj u Ministarstvu pravosuđa. 

  – Stečaj potrošača predviđen za sve one građane koji dva mjeseca za redom ne mogu podmiriti dugove, i to u iznosu koji prelazi trostruki iznos stalnih mjesečnih primanja dužnika, rekao je Orsat Miljenić, ministar pravosuđa. No, prije otvaranja stečaja dužnik bi imao mogućnost izvansudske nagodbe s vjerovnikom, po uzoru na predstečajne nagodbe koje se već gotovo dvije godine primjenjuju za poduzeća.  

Neugodno i mučno

Primjerice, prezaduženi građanin trebao bi se dogovoriti s vjerovnikom, najčešće bankom, o novom i povoljnijem planu otplate kredita, dok dužnik ne dobije posao ili dok mu se materijalno stanje ne poboljša. Ako ta predstečajna nagodba ne uspije, ako nema dogovora, onda bi krenuo postupak stečaja. 

  Kad uđe u stečaj, dužnik bi najprije trebao prodati svu imovinu kako bi pokušao namiriti dug. Ostao bi mu samo nužni dio imovine, ono što je potrebno za egzistencijalni minimum, rekao je Miljenić, upozoravajući da građanima taj stečajni postupak može biti vrlo neugodan i mučan. Za vrijeme stečaja, koji može trajati nekoliko godina, »dužnici prestaju biti svoji gazde« jer dobivaju povjerenika, odnosno »stečajnog upravitelja«, čulo se u rapravi. 

  Tijekom stečaja dužnik je dužan surađivati s povjerenikom i prijavljivati mu svaki izvranredni novčani prihod, poput nasljedstva, a dužan je tražiti i posao, kako bi nastavio vraćati dug. Tek kad prođu godine stečajnog postupka, kad se dužnik počne ponašati »financijski racionalno« i živjeti u skladu sa svojim mogućnostima, može računati da će mu vjerovnik otpisati dio duga, čulo se u raspravi. 

  – To znači da dužnik, dok je u stečaju, neće moći voziti automobil, ni imati mobitel ako mu ne treba za posao, upozorio je Miljenić. Upozorio je da su »nerealna očekivanja« onih koji misle da će se građani moći neodgovorno zaduživati, a onda će im vjerovnik putem ovog zakona jednostavno prebrisati dug. Zakon smo napravili prema njemačkom i francuskom uzoru, ali treba znati da dužnici nigdje u Europi nisu sretni kad uđu u stečajni postupak, tvrdi ministar.  

Provjera u praksi

Pitanje je zašto se, onda, taj zakon uopće donosi. 

  – Da nema tog zakona, dužničko ropstvo trajalo bi puno dulje, možda do kraja života, upozorio je ministar financija Boris Lalovac, pozdravljajući donošenje zakona. Bez tog zakona, kaže, teško je izaći iz ekonomske krize, jer problem dugova sputava veću potrošnju stanovništva. Kaže da pritom treba razlikovati financijske špekulante među onih 2.000 građana na koje se odnosi više od polovine svih dugova građana, od goleme većine građana koji ne mogu plaćati svoje stambene kredite i druge obveze zato što su neočekivano došli u materijalne teškoće ili izgubili posao. 

  – Problem dugovanja građana može riješiti tek kad se potakne njihova veća potrošnja, odnosno kad im se povećaju plaće i druga primanja, smatra predsjednik NHS-a Krešimir Sever. Predsjednik udruge Potrošač Ilija Rkman je predložio Ministarstvu da prije donošenja zakona provjeri njegovo funcioniranje na slučajevima u praksi, kako se ne bi dogodila neugodna iznenađenja. 

  Ministar Orsat Miljenić je obećao da će Ministarstvo vrlo pažljivo raditi zakon, makar on i kasnio, jer mu je najvažnije da rješenja budu realna i kvalitetna. Međutim, upozorio je, Ministarstvo pravosuđa pritom nije socijalna ustanova, jer su za socijalna pitanja zaduženi drugi. Direktor Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček upozorava da se zakon o stečaju potrošača može primijeniti u praksi tek kad se utvrdi da dužnik ne može prodajom svoje imovine namiriti dug.