Odlazak HRT-ova doajena

KOMEMORACIJA ZA BRANKA LENTIĆA Oproštamo se od jednoga od naših televizijskih besmrtnika

Siniša Pavić

Snimio Denis LOVROVIĆ

Snimio Denis LOVROVIĆ

Branko Lentić ne podliježe obvezi da se o mrtvima govori sve najbolje. On je bio najbolji za života, ostat će najbolji i nakon smrti. Danas se ovdje opraštamo od jednoga od naših televizijskih besmrtnika – kazao je, opraštajući se od Lentića, bivši Glavni ravnatelj HRT-a Mirko Galić



Na Hrvatskoj radioteleviziji, u projekcijskoj dvorani objekta B-10, u ponedjeljak je održana komemoracija za HRT-ova doajena, uglednoga dokumentarista te prvoga ravnatelja HRT-a Branka Lentića.


Dvorana prepuna. U njoj članovi obitelji, kolege, novinari, urednici, suradnici, prijatelji. U njoj, među ostalima, Mladen Stubljar, Ksenija Urličić, Vesna Spinčić Prelog, Milka Ganza, Marija Nemčić, Danko Družijanić, Maja Sever, Aleksandar Stanković, Sanja Šegedin-Miriovsky, Ivica Blažičko, Dubravko Merlić, Veljko Đuretić….


Branko Lentić, utemeljitelj popularnih kvizova na HRT-u, onaj koji je zaokružio informativni program, onaj u čije je vrijeme nastao velik broj televizijskih igranih serija. Ali, prije svega, Branko Lentić dokumentarist, onaj koji je snimao filmove o onom našem malom čovjeku kojeg je savršeno razumio.




– Branko Lentić ne podliježe obvezi da se o mrtvima govori sve najbolje. On je bio najbolji za života, ostat će najbolji i nakon smrti. Danas se ovdje opraštamo od jednoga od naših televizijskih besmrtnika – kazao je, opraštajući se od Lentića, bivši Glavni ravnatelj HRT-a Mirko Galić.


Istaknuo je Galić i Lentićevu mentorsku ulogu, jer nije malo onih koje je televizijski odgojio. Jedan od njih je i nekadašnji novinar HRT-a, a danas Al Jazzere, Josip Šarić koji je povodom smrti Branka Lentića na svom Facebook profilu napisao: „Otiša je barba Branko. Čovik od kojeg sam naučio sve što znam o novinarstvu. Kad su mi devedeset sedme u „Dobro jutro Hrvatska“ nakon tri miseca prakse, ili rada, rekli da nikad od mene novinara on se nije složio. Isto k’o za Šokotu, Zovka, i mnoge druge. Uzeo nas, iz dana u dan, stalnim i upornim radom, beskonačnim pričama u kojima bi podsjeća na broj 1 iz Alan Forda, pravio je od nas novinare. I prije svega ljude. Od milijun savjeta pamtim tri. Kad sam, mlad i nadobudan, iša’ u Irak, reka mi je – nikad ne zaboravi da nije vijest to što si ti tamo nego ono šta se tamo događa. Drugo, pričaj s ljudima. Zajebi političare, oni su svagdi i svugdi isti. Ljudi, neki bi ih kreteni nazvali mali ljudi, su život. Pričaj s njima. Zapamti, onaj koji kaže da se ne želi snimat ustvari umire od želje da priča pred kamerom. Ako ti triba, snimi ga. Baci ga u montaži. Nije iskren. Treće, uvik reci hvala. Uvik i svakome. Znat će te s ekrana, uđeš u kafić di ne znaš nikoga a tebe svi znaju. To nosi posa’ na televiziji. I zato, ne samo zato, uvik reci hvala…“


Mirko Galić kazao je kako Možda današnjim generacijama ime Branka Lentića ne govori mnogo, ali to, kako reče, nije problem Branka Lentića. Problem je to onih koji su mislili da će projekcijska  dvorana u objektu B-10 biti dovoljno velika da prime sve koji su se htjeli oprostiti od Lentića. Nije bila. Bila je puno i previše premala.