ZAGREB – Ponudivši Ukrajini hrvatski model mirne reintegracije, »posebno kada je riječ o Krimu«, hrvatski je premijer »istrčao pred rudo i nepotrebno Hrvatsku stavio u prve redove permanentnog sukoba Rusije i Zapada«, ocjena je bivšeg predsjednika Republike Ive Josipovića. Ponudu premijera Plenkovića, koji je u ponedjeljak, tijekom posjeta Ukrajini, ponudio hrvatsko iskustvo »u procesu postizanja mira i mirne reintegracije istoka zemlje«, Josipović je u izjavi za naš list ocijenio kao ponudu s »dva lica«: »Prvo je ono dobronamjerno, ali, rekao bih, i lice naivne dobrodušnosti. Drugo lice bismo mogli nazvati diplomatskim neoprezom, gotovo amaterizmom.«

Važni stavovi

Sigurno jest, kaže Josipović, da »ponuda mirnog rješenja spora nije agresivne naravi i da smjera na pomirbu i stabilizaciju ozbiljnog kriznog žarišta s implikacijama na sigurnost u cijelom svijetu«. Međutim, »ona implicira i vrlo važne političke stavove koji mogu biti operativno provedeni samo ako su unaprijed prihvaćeni i dogovoreni od stranaka u sukobu. U ovom slučaju, očito, Rusija i Ukrajina, rekao bih i Rusija i Zapad, nisu ni blizu zajedničkih stavova o sukobu, posebno kada je riječ o Krimu«.

Bivši predsjednik napominje kako se »s inicijativom poput Plenkovićeve ide u javnost samo ako znate da ima barem pristojnih izgleda da bude prihvaćena, najbolje, ako je već dogovorena«. U ovom slučaju, ocjenjuje stručnjak za međunarodno pravo, »naš je premijer istrčao pred rudo i nepotrebno Hrvatsku stavio u prve redove permanentnog sukoba Rusije i Zapada«. Priznajući da Hrvatska jest dio Zapada, te da s EU i NATO partnerima »imamo usuglašene stavove prema ukrajinskoj krizi i isti strateški odnos kad je riječ o Rusiji«, što podrazumijeva i »određene obaveze«, Josipović podsjeća da je »Hrvatska premala i previše ranjiva da bi se stavljala u ulogu jednog od predvodnika u nadmetanju Rusije i Zapada«.

Takvo pozicioniranje, drži Josipović, nosi rizike nesrazmjerne mogućim benefitima, a rizici su povezani i s hrvatskom političkom, ekonomskom i vojnom pozicijom. »Slično je i sa slanjem naše vojske na rusku granicu. Ne možemo to učiniti i onda se čuditi i zgražati, kako su to činili neki mediji, često i iz pera novinara bliskih Vladi, kad Rusi zajedno sa Srbijom vježbaju blizu naše granice«, upozorava bivši predsjednik.

Realne mogućnosti

Njegovo je uvjerenje da »male zemlje poput Hrvatske moraju poštivati svoje obveze, ali ne i biti revnije i eksponiranije u konfrontacijama od onoga što je dio naših obaveza. Pri tome, valja voditi računa i o našim realnim mogućnostima«. Hrvatsku vanjsku politiku Josipović vidi kao »dio europske i NATO politike«, ali i »kao politiku koja, vodeći računa o našoj stabilnosti i sigurnosti, ulazi ili ne ulazi u aranžmane koji nisu naša striktna obaveza«. Pritom podsjeća da su »mnoge, puno snažnije zapadne države, mnogo opreznije i fleksibilnije u izvršavanju svojih obaveza od nas«.

Hrvatskoj »sukob Rusije i Zapada objektivno ne odgovara, izlaže nas brojnim rizicima i svoje bismo skromne mogućnosti trebali uvijek stavljati u funkciju izgradnje povjerenja«. U tom kontekstu Josipović vidi i vanjskopolitičku poziciju Hrvatske u odnosu na Rusiju: »Treba provoditi zajedničku politiku, ali i biti maksimalno otvoren prema Rusiji u područjima koja nisu ograničena obavezama iz prihvaćene zapadne politike«.