Iza HVIDRA-e je dosta burno razdoblje, tijekom kojeg su pojedine njihove organizacije tražile i smjenu predsjednika Josipa Đakića. No, Josip Periša, predsjednik Glavnog odbora HVIDRA-e, tvrdi da se ne može govoriti da je to bila ozbiljna kriza.

– Samo jedna županijska organizacija tražila je raspravu o povjerenju Đakiću. Obavili smo u četvrtak taj razgovor, s kojim su, smatram, na kraju zadovoljni i u HVIDRA-i Bjelovarsko-bilogorske županije. Bilo je u našoj prošlosti turbulencija unutar udruge, ali smo ih sve uspješno rješavali.

Činjenica je da Đakić nije od jučer u HDZ-u, a da je na čelu HVIDRA-e 15 godina. Ne bi li vama u HVIDRA-i ipak bilo lakše da vas ne vodi istaknuti član jedne političke stranke?

– Josip Đakić je teški ratni vojni invalid i ima sva prava natjecati se za dužnost predsjednika HVIDRA-e. Nitko njega nije instalirao. Možda ćemo ubuduće u HVIDRA-i uvesti model izbora »jedan član, jedan glas«, ali Đakić je legitimno biran po delegatskom sustavu, uvijek ogromnom većinom prisutnih. E sad, bi li HVIDRA-i bilo lakše da nam na čelu nije dužnosnik HDZ-a, to je hipotetsko pitanje na koje je teško odgovoriti. Možda da, a možda i ne. Vjerujem da su svi koji su mu dosad davali podršku procjenjivali da je to što je on saborski zastupnik HDZ-a zapravo pozitivno, jer Đakić raspolaže informacijama o tome kakve se zakonske izmjene pripremaju, koje se tiču branitelja. Uostalom, svi su predsjednici HVIDRA-e bili zastupnici HDZ-a u Saboru.

Branitelji rascjepkani

Stoga i ne čudi da vas se smatra HDZ-ovom udrugom, a to vam sigurno nije uvijek pomagalo u društvenom djelovanju.

– Sigurno da nije. Ali, imamo u našim organizacijama ljude različitih političkih i stranačkih opredjeljenja, koji su i članovi HDSSB-a, Mosta, SDP-a… Podsjetit ću vas da je HVIDRA 1996., brzo nakon plebiscitarne izborne pobjede HDZ-a, prosvjedovala na Markovom trgu i tražili smo zakon o pravima branitelja i reviziju pretvorbe i privatizacije.

Budući da Đakić kao HDZ-ovac mora na ovim predsjedničkim izborima podržavati Kolindu Grabar-Kitarović, logično je onda zaključiti da je HVIDRA za nju. Nemoguće je odvojiti udrugu od njezinog predsjednika.

– Naravno da je to na prvu teško odvojiti. Međutim, to što predsjednik HVIDRA-e ima favorita u ovoj kampanji, ne znači da članstvo ne može razmišljati svojom glavom i glasovati za koga želi. Nemamo mi takvu stegu. A mislim i da se HVIDRA neće miješati u predsjedničke izbore i da nećemo davati preporuke kome dati glas.

Imaju li smisla tolike braniteljske udruge?

– Zna se koji su zakonski uvjeti za osnivanje udruge. Mislim da je HVIDRA možda najorganiziranija udruga, bolje organizirana i od mnogih stranaka, jer smo prisutni u praktično svim hrvatskim mjestima. No, loše je da su branitelji ovako rascjepkani. Svi smo mi potekli iz ratnog rova i trebali bismo se okupiti u jednoj udruzi branitelja Domovinskog rata. S druge strane, nas nerijetko nazivaju novim SUBNOR-om, a što bi tek bilo kad bi zaista nastala takva jedinstvena udruga, s više stotina tisuća članova, koja bi shodno tome bila i snažnija i utjecajnija od bilo koje postojeće. Mogli bismo tada utjecati i na izborne procese.

Milorad Pupovac pokazao je interes za vašu inicijativu za razgovor. Koliko je realno da s njim uskoro sjednete za stol?

– Rekao sam da dijalog nema alternative. Makar nas je zbog izražene spremnosti za razgovor s Pupovcem napao jedan predsjednički kandidat koji je praktično nestao s političke scene.

Anto Đapić.

– Da, a on je prije 20 godina, kad su ratne rane bile još svježe, mogao u Srbu jesti janjetinu s Milanom Đukićem. Mi tražimo žurno očitovanje DORH-a o poznatim izjavama gospodina Pupovca. HVIDRA osuđuje istup riječke vijećnice HDZ-a Ivone Milinović, takav govor nije dobrodašao u javni prostor jer pridonosi stvaranju napetosti u društvu. Osudili smo i napad u Uzdolju na Srbe. Ali, neprihvatljiv je bio i Pupovčev intervju sarajevskom portalu. Mislim da nije nerealno da uskoro s njim razgovaramo. Sam general Gotovina u subotu je pozvao na smirivanje strasti i uvažavanje drugih i drukčijih.

Završena priča

Ne pokriva li institut slobode govora te izjave predsjednika SDSS-a? Ipak su to bili samo njegovi vrijednosni sudovi, s kojima se vi, naravno, ne morate složiti.

– Ali, ako Pupovac ima dojam o nečemu, bilo bi dobro da ga pojasni hrvatskoj javnosti. Zašto je, kako on tvrdi, oslobađajuća haška presuda hrvatskim generalima potaknula ustaštvo u Hrvatskoj?

Čak i da on nije najbolje artikulirao svoje stavove, ne mora to biti kazneno djelo.

– Ne mora. Ali, Kazneni zakon sankcionira omalovažavanje Hrvatske. Ipak, ako Državno odvjetništvo kaže da Pupovac nije prekšio niti jedan zakon, za nas će ta priča biti završena. Prihvatit ćemo svaku njihovu odluku, ali imamo pravo preispitivati svačije javno djelovanje. Volio bih čuti od Pupovca na čemu on temelji svoje teze o bujanju ustaštva u Hrvatskoj i kad bismo na sastanku s njim otvorili tu temu, možda bismo usvojili barem dio njegove argumentacije. Svakako bi nam bilo jasnije što on konkretno misli. To bi bio ispravan put, a ne da je u stranim medijima iznosio te tvrdnje i pritom ih nije adekvatno potkrijepio. Moje je mišljenje da je on prešao određenu granicu, čak i pristojnosti prema Hrvatima, ali mogli smo o svemu u vlastitoj kući, a ne da nam se obraća iz Sarajeva i Ljubljane. Pozdravljam njegovu izjavu da će prihvatiti pravorijek DORH-a, to je pozitivno i znači da već imamo neke dodirne točke. Pupovac, naravno, nije ni glavni, ni najveći problem Hrvatske.