ZAGREB O obrazovanju sve više govore ljudi koji se obrazovanjem uopće ne bave i nisu stručnjaci, odnosno koji nemaju znanje o obrazovnim procesima; društvo je sve konzervativnije i vlada strah od toga da se uopće govori o zdravstvenom i spolnom odgoju – komentar je profesorice sociologije i izvršne direktorice Foruma za slobodu odgoja Eli Pijace Plavšić na stavove iznenese tijekom skupa udruge »U ime obitelji«, na kojem je rečeno kako edukacija o rodnom identitetu, kojom obrazovni sustav djeci poručuje da je sve prihvatljivo, može prolaznu, uobičajenu »zbunjenost« kod djece oko vlastitog spolnog identiteta pretvoriti u mišljenje da zaista jesu to što misle da jesu – dječak da je djevojčica i obrnuto.

Kako je na skupu konstatirao Alessandro Fiore iz talijanske udruge Pro Vita, u 90 posto slučajeva poremećaj, zbunjenost oko vlastitog spolnog identiteta prolazi do adolescencije, jednako tako i osjećaj istospolne privlačnosti. »Ako ništa po tom pitaju ne činimo, problem ode«, smatra Fiore.

»Uopće ne znam da li bih, i kako uopće komentirala izjavu da edukacija – zbunjuje. Već je vrtić mjesto na kojem djeca trebaju učiti o različitostima, što se u vrtićima i čini, no puno manje danas nego što se činilo prije. Danas je, najvjerojatnije zato što se oko toga vodi ‘rat’ između dviju političkih struja, spolna edukacija u obrazovnom sustavu jako zapostavljena, svi se boje o tome govoriti, vlada strah, i društvo je sve konzervativnije«, ističe Pijaca Plavšić, zaključujući kako je pitanje spolnog odgoja zapravo – stigmatizirano. Namjera je, kaže, i u kurikularnoj reformi što manje sadržaja posvetiti seksualnosti, kako bi se izbjeglo sukobe u društvu, koji traju od 2006. godine, kad je u Hrvatskoj, napominje, krenula »konzervativna revolucija«.

»Od 2000. do 2003. organizirano se obišlo sve četvrte razrede srednjih škola, nije bilo škole u koju nismo ušli s radionicama na kojima se djecu educiralo o političkim izborima. Mladima su tad dijeljeni prezervativi na kojima je pisalo »Biram prvi put«, i sve je prolazilo bez ikakvih incidenata. Pokušajte zamisliti da isto probamo učiniti danas – kakve bi reakcije roditelja i javnosti bile«, kaže sociologinja. Obrazovanje jest određeno politikom, zaključuje, no politika mora shvatiti da o obrazovanju trebaju odlučivati samo oni koji su za to – obrazovani.

Razvoj identiteta djeteta traje do adolescencije, no nema govora o tome da će sadržaji kojima djecu učimo poštovanju različitosti bilo koje vrste utjecati na to da sami postanu »različiti«, drugačiji od drugih, napominje dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, profesorica razvojne psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ako djevojčica, navodi profesorica, izjavi da želi biti dječak, to je normalno, dio odrastanja, no ne znači da ona to zaista želi biti, već da, moguće, želi biti kao dječak koji joj je prijatelj, ili želi biti »kao tata«. O svemu tome s djecom treba razgovarati – koji spolovi postoje, po čemu se razlikuju, jednako tako o tome da se nikog ne smije stigmatizirati. Razgovor o »drugačijima« djecu neće zbuniti niti će utjecati na njihovo samoidentificiranje, napominje profesorica.

Nekadašnji voditelj kurikularne reforme Boris Jokić samo je kratko prokomentirao zagovaranje odvajanja dječaka i djevojčica u školama, o čemu se na skupu udruge »U ime obitelji« također govorilo. To je potpuno apsurdno, smatra on, i jednako tome kao kad bi, primjerice, odvajali dešnjake od ljevorukih.