Ovo je okvirni prijedlog zakona kao podloga javnoj raspravi. Na njega je već stigao veliki broj primjedaba, što je dobrošlo i mi ćemo ga s njima nadograditi, rekao je potpredsjednik Matice hrvatske, jezikoslovac Stjepan Damjanović.

Stručna javnost “za”

Predstavnici stručne javnosti dr. Ivo Pranjković s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. Marija Turk sa Sveučilišta u Rijeci i ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) dr. Željko Jozić podupiru potez Matice hrvatske. Smatraju da svaka zajednica treba propisati javnu uporabu svojega jezika i da takav zakon imaju gotovo sve europske države.

Prihvatljivo je da se nekim propisom uredi ono osnovno o javnoj uporabi jezika, ali da to budu minimalni zahvati i da nipošto ne zadire u privatno, rekao je Pranjković te napomenuo da nije deteljnije proučio prijedlog.

Nacrt zakona propisuje kada treba rabiti hrvatski jezik, a ne govori o tome kakav se hrvatski jezik rabi. Drugim riječima, ne govori se o propisivanju koje se smatra ispravnim, nego o tome da se u Hrvatskoj svi javni i službeni poslovi moraju obavljati na hrvatskom jeziku. Takva zakonska regulacija je potreba. Pojedine odredbe i formulacije predložena zakona, dakako, podliježu propitivanju – zato je nacrt poslan u javnu raspravu, zaključuje Marija Turk.

Jozić ističe da kako je javnost svakodnevno izložena raznim manifestacijama kršenja ustavne odredbe o službenosti hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj u kojoj je sazrelo vrijeme za ozbiljnu raspravu o tome te da nije riječ ni o kakvom ekstremističkom pretjerivanju.

Svi dosadašnji pokušaji izazvali su oglušivanje političara i sablazan javnosti, najčešće zbog rigidnosti i nedorađenosti samih zakonskih prijedloga, odgovara Jozić i podsjeća na prijedlog Vice Vukojevića iz 1995. te prijedlog Hrvatskih laburista iz 2010. i 2011., od kojih nijedan nije ušao ni u saborsku proceduru.

U medijima kritike

Mediji su kritizirali prijedlog zakona jer smatraju da je nasilan prema jeziku te da se pojavljuje kao mjera kontrole i kažnjavanja.

Renato Baretić na portalu Autografu, primjerice, navodi problem stranih naziva kafića i pita se kako “London bar” prevesti na hrvatski jezik. “Što će odlučiti Vijeće za javnu uporabu hrvatskog jezika, je li London hrvatska riječ?” pita Beretić i zaključuje kako mu se čini “neizrecivo glupim, a potencijalno i zlim, uopće razmišljati o kažnjavanju ‘krive’ uporabe jezika.

Predrag Lucić u “Novom listu” nagađa kako će zbog forsiranja takvog pristupa sve hrvatske stranke i mnoge tvrtke morati promijeniti svoje nazive. Budući da će biti izbačene sve nehrvatske riječi – »demokratska«, »socijaldemokratska« i »partija« – od SDP-a ne bi ostalo ni slovo, a HDZ-u bi preostalo da se preimenuje u nekakav HČSP ili HSPAS, piše Lucić.

“Apsolutno je netočno da se želimo miješati u sadržaj jezika. Mi ne namjeravamo mijenjati tuđice. To je zlonamjerno, to su rekli ljudi koji nisu pročitali zakon, nego imaju neko ranije mišljenje o tom problemu”, odgovara Damjanović i postavlja protupitanje: “Kakav bi to bio zakon bez sankcija”.

Sankcije, međutim, po njemu, nisu usmjerene protiv pojedinaca, nego protiv odgovornih osoba na čelu ustanova u posebno teškim kršenjima zakona.

Akademik Damjanović objašnjava da predlagač zakona nije protiv korištenja engleskih naziva, nego se zauzima za hrvatske prijevode uz engleske nazive. “Tamo oko Green Gold Cluba i Double Tree hotela nemate ništa što bi ljudima koji ne znaju engleski reklo je li to mjesto gdje se prodaju paprike, je li to osiguravajući zavod ili nešto treće. U tom smislu smo za upotrebu stranih naziva”, kaže Damjanović.

“Neki mediji najavili su da će biti na udaru srodni jezici, poput srpskog prilikom titlovanja filmova. To su također neistinita pisanja jer to zakon nigdje ne navodi, to nijedna njegova odredba ne implicira, niti smo to imali u primisli”, dodaje Damjanović.

Odnosi MH – IHJJ

Željko Jozić negativne medijske komentare vidi kao “posljedicu rigidnosti i nedorađenosti Matičina prijedloga”. “Kako i sami predlagatelji, u javnost izlaze s izjavama da ‘tu treba još štošta ugraditi, brisati, nadopunjavati’ te da o mnogim pitanjima još nisu donijeli stav. Meni ostaje samo da se složim s tim ocjenama”, kaže Jozić.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u lipnju ove godine najavio je da će pokrenuti donošenje zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika jer je u javnosti nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da se to učini ostalo nedorečeno treba li nam uopće zakon, što bi on obuhvaćao i kakav bi on trebao biti, napominje Jozić.

U javnosti su se čule primjedbe da je Matica izišla sa svojim prijedlogom zakona kako bi zaustavila zamisao tog instituta. Mi nemamo ništa protiv da to drugi rade, no mi smo u Predsjedništvu MH prije godinu i pol dana dobili nalog od Glavnog odbora MH da napravimo prijedlog zakona, što se može provjeriti uvidom u zapisnik. To se godinama spominje u javnosti kao važna potreba, ali nitko nije pristupio tome do sada, kaže Damjanović.

Na pitanje je li između Instituta, koji je specijaliziran za jezik, i Matice bilo suradnje u vezi s tim prijedlogom, ravnatelj Jozić odgovara kako, nažalost, nije jer da jest, nacrt prijedloga zakona sigurno ne bi izišao u ovakvom obliku. “Mislim da je mnogo bolje da u pitanjima od nacionalne važnosti, a to pitanje reguliranja jezične legislative zasigurno jest, jezikoslovci ujedine snage i zajednički djeluju”, dodaje.

Damjanović kaže da je s Jozićem ovih dana više puta o tome javno razgovarao i da nema ništa protiv suradnje, dapače, to je moguće i na ovom prijedlogu. “Što se mene osobno tiče, ne mogu to reći u ime Matice jer ja nisam Matica, jezikoslovni institut bi mogao biti i nositelj posla. Prijedlog sigurno nije takav da se može odmah usvojiti, mi očekujemo dopune koje nisu ničim ograničene”, kaže Damjanović.

Međutim, Institut je zamislio rješavanje pitanja zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika na drugačiji način, napominje Jozić. Nacrtu prijedloga zakona, dodaje, prethodilo bi publiciranje dokumentacije jezičnoga zakonodavstva u Europi i svijetu, organiziranje okruglog stola s predavačima iz inozemstva koji imaju iskustva s pitanjem zaštite jezika, određivanje područja obuhvata dotičnoga zakona i na kraju nacrt prijedloga zakona, koji bismo poslali u javnu raspravu na internetu: otvoreno i demokratski, na mrežnim stranicama.

“Takav bi pristup omogućio jasan uvid u to je li nam zakon uopće potreban i mogu li se njegove odredbe ugraditi u neke druge zakone, poput, primjerice, Zakona o odgoju i obrazovanju, Zakona o trgovačkim društvima i sl., koja bi područja takav zakon regulirao, a naposljetku bi se uz pomoć pravnih i jezičnih stručnjaka te zainteresirane javnosti uobličio tekst prijedloga s kojim bismo krenuli u proceduru usvajanja u Hrvatskome saboru”, objašanjava Jozić.

Slične odgovore Damjanović je dao i na prigovor o osnutku Vijeća za javnu uporabu hrvatskoga jezika. Neki osnutak toga “nadtijela” smatraju jednim od važnijih ciljeva prijedloga zakona.

Treba biti neko tijelo koje će dati mišljenja i zaključke o važnim pitanjima jezika jer, odgovara Damjanović, jezik nije samo stručno, nego i društveno i političko pitanje. U tom tijelu predviđeni su članovi iz 21 važne ustanove, uključujući i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, dodaje Damjanović.

Rasprava je otvorena do 15. siječnja, nakon čega će se tekst novelirati prijedlozima iz rasprave i vjerojatno poslati Hrvatskome saboru na prihvaćanje, zaključio je potpredsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović.