ZAGREB  »Zabranjeno je javno predstavljanje i obrazlaganje izbornih programa sudionika biračima, nagovaranje birača da glasuju za određenu kandidacijsku listu ili kandidata, objavljivanje procjena izbornih rezultata kao i objavljivanje prethodnih, neslužbenih rezultata izbora, izjava i intervjua sudionika izborne promidžbe te navođenje njihovih izjava ili pisanih djela«. Tako se u Zakonu o izborima definira ono što se zove izborna šutnja. No, kako pod kontrolom držati društvene mreže i je li uopće izborna šutnja moguća u vrijeme interneta?

Kad bi čovjek pogledao samo zapriječene kazne za kršenje izborne šutnje, pomislilo bi se kako to svatko želi izbjeći: tri tisuće kuna kazne za fizičku osobu, 10 do 30 tisuća za kandidata koji prekrši te čak do pola milijuna kuna za stranku koja se »zaleti« u ta dva dana. No, činjenica je da se ove kazne ne naplaćuju te brojna kršenja izbornih šutnji ostaju nesankcionirana.

Zanimljiva se rasprava o ovome vodila prošli tjedan na tribini u Novinarskom domu, kada je predsjednik DIP-a, ujedno i predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin kazao da je sada pobornik  izborne šutnje.

– Ja sam prije bio protiv toga, jer mi se činilo da je zastarjela, no Kad vidim koliko nam se ljudi javlja kako bi ovo prijavljivali, sve sam naklonjeniji da šutnja mora ostati, kazao je tada Hrvatin. Doduše, drugi sudionici tribine nisu bili u potpunosti sličnog stava, tim prije jer nitko ne odgovara za kršenja.

Posebna je situacija s društvenim mrežama, koje su ionako prilično sivo legislativno područje. Fizički gledajući, neka stranka kad se oglašava na primjerice Facebooku, njihov oglas fizički se nalazi na serverima izvan Hrvatske. No, jasno da bi takav oglas kršio izbornu šutnju.

DIP zato poziva izborne takmace da šutnju poštuju i na društevnim mrežama. No, jasno je da će mnoge fizičke osobe iskoristiti posljednja dva dana da agitiraju preko socijalnih mreža. Kako će se teško s time povezati same stranke ili koalicije na kraju nitko neće odgovarati zbog toga.