Javnost ne smije znati ništa o ljudima koji će kontrolirati političare

HDZ se protiv tajnosti životopisa ovog tjedna energično pobunio, ni prije samo godinu dana je HDZ-ova većina u resornom odboru odbila GONG-u uručiti životopise iz prošlog kruga izbira članova Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Razlog – zaštita osobnih podataka

ZAGREB  Presuda Upravnog suda iz veljače ove godine omogućila je neobjavljivanje životopisa kandidata za članove Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Predsjednik saborskog Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove Šime Lučin izvijestio je da se zbog zahtjeva nekih kandidata, a na temelju Zakona o zaštiti osobnih podataka, životopisi kandidata ne objavljuju na internetskim stranicama Sabora. Javnost tako do daljnjeg ne može znati tko se prijavio i kakve su mu kvalifikacije za članstvo u Povjerenstvu, a svi članovi tog Povjerenstva bit će, zakonski gledano, dužnosnici, bit će moćni i bit će dobro plaćeni iz proračuna. 

Shizofrena situacija

Situacija s objavljivanjem životopisa kandidata za javne dužnosti u Hrvatskoj je shizofrena. Za ova 123 kandidata ne znamo ni tko su ni što su, a istodobno je na početnoj internetskoj stranici Hrvatskog sabora link na životopise svih osam kandidata koji su se kandidirali za pučkog pravobranitelja. Životopisi koje su poslali, objavljeni su u cijelosti. Prije dvije godine Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav javno je objavio životopise svih kandidata za Ustavni sud.

Članica Izvršnog odbora GONG-a Vanja Škorić kaže da bi kao vatrogasnu mjeru u ovakvim javnim pozivima trebalo objaviti da će životopisi kandidata biti objavljeni. Idealna opcija bi bila da neovisno javno tijelo utvrdi standarde, utvrdi što je zaštita podataka, a što se u životopis uopće ne treba stavljati.  – Mnogi ljudi u svoje životopise za javne dužnosti stavljaju podatke o bračnom stanju i broju djece, što je potpuno nepotrebno. Ako ministri na internetskim stranicama imaju objavljene svoje životopise, zašto su podatci o ljudima koji će moći proganjati te ministre tajni, zaključila je Škorić.

Upravni sud je u veljači ove godine odbio tužbu GONG-a, udruge koja je tražila preslike životopisa svih kandidata koji su se javili na prvi javni poziv za Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u travnju prošle godine ustvrdivši da je potrebno zaštiti osobne podatke kandidata. Presuda Upravnog suda zasad je posljednji pravni korak u tom slučaju koji je na Ustavnom sudu.

Tom je koraku prethodilo odbijanje tadašnjeg Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove da GONG-u dostavi preslike životopisa kandidata, koji nigdje nisu bili objavljeni. Odbor se pozvao na Zakon o zaštiti osobnih podataka, a uz ostalo je u odbijenici naveo da su »životopisi kandidata prikupljeni isključivo u svrhu provođenja postupka za izbor predsjednika, odnosno članova Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa te se u druge svrhe i bez privole kandidata ne mogu koristiti«.  Tadašnja odluka ima i zanimljivu političku dimenziju. Na ovotjednoj sjednici Odbora na objavi životopisa energično je inzistirao Dujomir Marasović, saborski zastupnik HDZ-a, kazavši da neće »prihvatiti sugestiju da osobe koje pretendiraju da ulaze u nečije tajne, skrivaju svoj životopis«. Prošloga proljeća upravo je HDZ bio taj koji je onemogućio dostavljanje preslika životopisa GONG-u, odnosno njihovo javno objavljivanje. Rješenje kojim je odbijen zahtjev GONG-a potpisala je tadašnja predsjednica Odbora Nevenka Majdenić, saborska zastupnica HDZ-a.

Neobjavljivanje životopisa ljudi koji kandidiraju za dužnosti zbog navodne objave osobnih podataka je potpuno besmisleno. Ti će ljudi biti javno saslušavani, pa ćemo saznati ne samo tko su nego i kakvi su im životopisi. I dok se njihovi navodni osobni podatci štite, osobni podatci kandidata na izborima se ne štite. Na prošlim parlamentarnim izborima kandidarale su se 4.359 osoba i svima je javno objavljena, i još je uvijek lako dostupna, privatna adresa.

Upravni je sud u spomenutoj presudi pokazao i da slabo barata pojmovima, pa umjesto »javnog interesa« uporno govori o »interesu javnosti«. Zaključio je da je pristup zaštićenim informacijama, a to su očito imena i prezima i kvalifikacije ljudi koji kandidiraju za dužnost, samo iznimno moguć, a »iznimku je u primjeni propisa potrebno restriktivno tumačiti«. 