Jadranka Kosor: Gosti na inauguraciji predsjednice Grabar-Kitarović njezina su politička poruka

Snimio Denis LOVROVIĆ

To su bili ljudi koji su na različite načine pomogli u njenoj kampanji, poziv u VIP prostor bio im je zahvala i počast. To su ljudi koji su radili na terenu, u medijima, ali i žestoko udarali po protivniku. Poziv na Markov trg mala je hvala. Lijepo da ih nije zaboravila

Koliko jučer bila je na čelu države, na premijerskoj, odnosno na poziciji predsjednice Hrvatske demokratske zajednice, što ima zahvaliti svom bivšem stranačkom šefu Ivi Sanaderu. Jadranka Kosor jedan je od najboljih primjera koliko brzo se okreće »političko kolo (ne)sreće«. Činjenica da je obnašala najvažnije dužnosti u državi i stranci njezinim kolegama iz HDZ-a nije bila nikakva prepreka da je iz stranke isključe zbog kritike novog stranačkog vodstva na čelu s Tomislavom Karamarkom.

Danas je nezavisna zastupnica u Saboru i djeluje u okviru Kluba nezavisne zastupnice Jadranke Kosor i zastupnika Hrvatske građanske stranke – HGS-a. Nakon isključenja iz HDZ-a, dakle, za političke partnere uzela je Željka Keruma i njegovu sestru Nevenku Bečić. O Kerumu će danas reći da je on bio jedan od rijetkih političara koji se prema njoj ponio kao pravi gospodin.

Kako komentirate činjenicu da hrvatsko biračko tijelo pristaje na sve vrste političkog licemjerja, odnosno da je toliko spremno oprostiti svojim političarima.  

  – Hrvatsko biračko tijelo kažnjava malo toga što je pogubno za društvo. Pravi primjer su lokalni izbori, gdje su najbolje prošli kandidati s aferama. To je tako. Apsurdno je da imamo presude sudova, a nemamo osudu društva. I to je neka vrsta fenomena. Tome puno doprinose i mediji. Analizirajte televizijske emisije. Tko dolazi u taj mali prostor koji govori o radu Sabora? Često oni koji su nekoga uvrijedili, koji su izrekli neku glupost, nekog ponizili i ridikulizirali se. Političke strukture nisu napravile ništa da bi mediji bili bolji. Sjetite se kako sam prošla kad sam na Vijeću za nacionalnu sigurnost tražila da se govori o vlasništvu nad medijima. Tad sam osjetila samo gromoglasnu šutnju oko sebe. Tražila sam to jer sam imala neke informacije, koje su sada nevažne. Kad sam shvatila da sam ostala potpuno sama, učinilo mi se to besmislenim izletom. 

    Kakve informacije ste imali?  

  – Ne mogu vam reći. To je prošlost o kojoj se ne govori.   

 Zar su još uvijek tako osjetljive?    

– Da, da, jesu.   

Imali ste izvještaje Službe. Vi, dakle, poznajete te mreže.  

  – Sve slabije, one se gibaju, povezuju, umrežuju… 

  Imate li, nakon svih tih informacija koje ste dobivali, dojam da ljudi uopće ne znaju što se događa u Hrvatskoj?  

  – Većina ljudi se informira gledajući televizijske programe. Slika Hrvatske kroz elektroničke medije je jedna, a stvarnost često stanuje negdje drugdje. 

Nakon što se HDZ s Jadrankom Kosor obračunao, samo Kerum je nazvao, »pitao je za zdravlje« i ponudio pomoć. Unatoč činjenici da je danas njezina politička karijera u silaznoj putanji, bivša premijerka još uvijek je vrlo zanimljiva sugovornica. Osim što dobro poznaje odnose u svojoj bivšoj stranci, ona kompetentno može govoriti o novoj hrvatskoj predsjednici, nekoć kolegici iz Sanaderove vlade Kolindi Grabar-Kitarović, odnosno o problemima ratnih veterana, od kojih manji dio danas prosvjeduje u Savskoj 66.

O tome, smo među ostalim, i razgovarali, s tim da je nužno naglasiti kako je naš intervju, na žalost, u autorizaciji izgubio na eksplozivnosti. Ipak, svakako vrijedi pročitati što bivša premijerka ima za reći o Karamarkovom HDZ-u, prosvjedu branitelja, falsificiranju biografije Franje Tuđmana, raskolu između SDP-a i Ive Josipovića, inauguraciji Kolinde Grabar-Kitarović i drugim aktualnim temema.  

Mazohistička crta

U stranci su vam najprije povjerili nezahvalan »braniteljski resor«, da bi vas Sanader potom izabrao da vadite kestenje iz vatre na mjestu njegove nasljednice. Vi ste pak bespogovorno pristajali na takve zadatke. 

  – Pristajala sam, da se malo našalim, vjerojatno i što imam dosta izraženu mazohističku crtu. Mislim da je to posljedica moje obiteljske situacije, djetinjstva, zbog čega sam se cijelog života zapravo nekom dokazivala. Zato sam prihvaćala i poslove koji su bili iznimno komplicirani i zahtjevni, ali me taj rad ispunjavao. 

 Treba li u vašim traumama iz djetinjstva tražiti i razloge neupitne lojalnosti, najprije prema Franji Tuđmanu, a kasnije i prema Ivi Sanaderu?

  – Nije to bila neupitna lojalnost. Govorila sam i Tuđmanu i Sanaderu što mislim. A lojalnost je važna i potrebna osobina u životu, bez obzira kakav posao radite. Tuđman je imao stvarni autoritet. Što se tiče Sanadera, mi smo imali korektan odnos. Sanader me nije ponižavao niti bih mu to dopustila. 

    Prokomentirajte nam i zbivanja u SDP-u. Ivo Josipović se upravo odrekao politike svoje stranke. Zašto je to učinio? 

    – Nerazumljiva je njegova kritika SDP-a i Vlade na dan odlaska s Pantovčaka. Tu je stranku i Vladu branio do kraja kampanje. Naštetio si je tim izjavama jer je okrenuo leđa onima koje je branio i kad nije trebao, ni morao. I koje nije kritizirao i kad je trebao i morao. 

    Josipović je koketirao s Nikicom Gabrićem i Trećim putem. Vi također. Mislite li da bi se na koncu mogli naći zajedno u istom političkom projektu? 

    – Nisam koketirala ni s kim. Bila sam zadnja nestranačka na Gabrićevoj listi na Euroizborima. S Josipovićem ne dogovaram ništa, mi bismo bili kao vatra i voda. Ali ću i dalje i s njim razgovarati o političkim procesima u Hrvatskoj, o toleranciji, uvažavanju i politici građenja.

 Kako je Sanader uspijevao držati pod kontrolom radikalnu desnicu, koja se evo preporodila otkad ga nema?

  – On se uspijevao nametnuti kao autoritet. Bio je predsjednik stranke u kojoj su mnogi bili neusporedivo desnije, ali su prihvatili njegovu politiku. Zbog »Hristos se rodi« i odluke o rušenju spomenika Francetiću i Budaku nije bilo disonantnih tonova. Bio je podržan i na lokalnoj razini. Sve su to bili isti stranački ljudi, koji su poslije podržali Karamarka kad je rekao: nikad više sramotna koalicija sa Srbima. Ti su pak isti ljudi podržali i Sanaderovu odluku da idemo u koaliciju sa SDSS-om.  

 Kako gledate na činjenicu da se u Hrvatskoj diže spomenik jedinici koja nosi ime Rafaela Bobana i da na tom spomeniku piše »Za dom spremni«. 

  – Neshvatljivo je sve to u Republici Hrvatskoj, članici Europske unije. Dojam je da se radikali razmašu u vrijeme kad je ljevica na vlasti. Da apsurd bude veći, u Splitu je na vlasti SDP-ov gradonačelnik, koji se nije usudio artikulirati u čemu je stvarni problem. Situacija je takva da će mi evo, već i razgovor na ovu temu donijeti desetak pisama gdje će mi netko prijetiti i vrijeđati me. A sigurno će se i neki »ugledni« komentatori javiti. 

 Prijavljujete li takva pisma policiji.

  – Da. Kad govorim o temama poput ove kažu mi da sam se promijenila otkako nisam u HDZ-u. A to nije točno. Isto sam govorila i kao ministrica i potpredsjednica Vlade, a i poslije kad sam bila premijerka. Ustaški pokret bio je zlo i najveće zlo nanio je upravo hrvatskom narodu. 

 Sadržaj anonimnih pisama i poruka koje dobivate sastavni su dio retorike devedesetih godina. Mnogima se čini da se, na sreću – još uvijek samo retorikom, vraćamo u to, »ratno desetljeće«. 

  – Tome je u dobroj mjeri doprinijela i činjenica da aktualna vlast nije dovoljno reagirala na svakodnevne izazove. Ni na jedan izazov svjetonazorskog ili ideološkog predznaka premijer Milanović nije odgovorio dovoljno brzo i precizno. On je, recimo, pogrešno procijenio prosvjed branitelja u šatoru misleći da će se on sam od sebe ugasiti. Znala sam da neće, moglo se to predvidjeti. Jer oni traže smjenu ministra. 

 Premijer ne ulazi na stražnja vrata

Kako je premijer, po vašem mišljenju, trebao odgovoriti na taj izazov?

  – Trebao ih je odmah pozvati u Vladu i razgovarati s njima do rješenja. Ja bih napravila tako, otvorila bih taj sastanak i za javnost i inzistirala da se ne razilazimo dok to ne riješimo, ovako ili onako. Poslije se pokazalo da se Milanović s predvodnicima prosvjeda sastajao tajno, a i to je bilo pogrešno. Premijer nije prepoznao ni dvojezične ploče u Vukovaru kao ozbiljan problem. O tome su za javnost govorili neimenovani izvori, a trebao je govoriti on. I prije nego su te ploče postavljene, trebao je otići u Vukovar, zakazati sastanak i pitati u čemu je problem. Milanović je u Vukovar na koncu otišao, ulazeći u zgradu na stražnja vrata. Premijer nikad i nigdje ne ulazi na stražnja vrata. 

 Mislite li da su ljudi u Savskoj 66 s pravom u prosvjedu ili smatrate da bi se trebali povući? Vi najbolje znate koliko je braniteljima ovo društvo dalo. Jesmo li, dakle, braniteljima dali premalo?

  – Očekivala sam, nakon poziva predsjednika Sabora, da će se problemi riješiti i da će branitelji otići kući. Braniteljima su osigurana prava u okviru mogućnosti države. Eventualni problemi moraju se i mogu riješiti samo u državnim institucijama, a branitelji moraju dijeliti sudbinu države kao i drugi građani. 

 Da se vratimo mirovanju radikalne desnice u vrijeme vladavine HDZ-a. Nije li očigledno da vaša bivša stranka kontrolira desnicu putem manipulacije braniteljskim udrugama? Nije li to posao za koji su zaduženi Josip Đakić i slični stranački kadrovi?

  – Bila sam ministrica branitelja i nisam manipulirala braniteljima. Uvijek sam s njima otvoreno razgovarala i nisam pitala tko je u kojoj stranci. Bilo je i velikih prijepora, ne samo u vrijeme presude Gotovini i Markaču, nego i prije, oko nekih zakonskih odredbi. Otvoreno sam komunicirala s njima. Što se tiče Đakića, on me više ne pozdravlja. No, uz branitelje sam vezana emotivno i tako će ostati.  

Uzmi Milijana Brkića Vasu

Sjećamo se vašeg svjedočenja o jednom događaju iz vremena dok ste bili premijerka. Današnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nagovarao vas je da ete Milijana Brkića Vasu. Rekao je, primi Vasu, on će ti biti vjeran do groba.  

– I preko groba. Tako je rekao. A onda su se njih dvojica upisali u HDZ pa me hrabro izbacili. Tako da je obećanje, eto spremljeno u ropotarnicu. 

 Mislite li da je već tad Karamarko planirao preuzimanje stranke? 

  – Naravno. Što se više odmičete, bolje vidite. Kad ste blizu – ne vidite. Moram priznati, nisam to tada vidjela. Bila sam zakopana u rješavanje problema: u završetke pregovora s EU i gospodarskom situacijom. Nikad me nitko od najbližih ljudi nije na to upozorio, iako se kasnije pokazalo da su imali informacije. Bili su jednostavno protiv mene. Ali i to sam im oprostila. 

 Danas imamo HDZ čiji vrh čine ljudi iz obavještajnih i policijskih struktura. Treba li nas to zabrinuti?

  – To u svakom slučaju nije uobičajeno u demokratskom svijetu, ni u državama članicama Europske unije. 

  Jedna od odlika novog HDZ-a je neprestano pozivanje na sukob, na obračune s imaginarnim neprijateljem: Jugoslavenima, komunistima. Smiješno, s obzirom na to da je najviše komunista završilo u HDZ-u. I vi, među ostalima. U Partiji je bio i Tuđman, a bio je i u Titovim partizanima. U HDZ-u se to nitko ne usudi niti spomenuti. Tuđmana pokušavaju falsificirati i oblikovati ga kako im odgovara. 

   – Svako falsificiranje je opasno. Najteže je slušati konstataciju da je Tuđmanova politika pomirbe bila pogrešna i naivna. To je također falsificiranje prošlosti.

Netko iz stranke bi trebao javno stati u obranu istine o Tuđmanu i ne dopustiti da ga se lažno prikazuje i falsificira njegove najbolje odluke.  

Fućkanje na inauguraciji

Između ostalih, i vas je novo stranačko vodstvo optuživalo za detuđmanizaciju. Da apsurd bude potpun, za to vas je optužio bivši šef izbornog stožera Stjepana Mesića – Tomislav Karamarko. 

   – Da, bila sam optužena i za dekroatizaciju stranke i društva. Što je to uopće – dekroatizacija? Na koncu sam zbog verbalnog delikta izbačena iz stranke. A što sam govorila? Da je Karamarko bio s Manolićem i Mesićem. Kad danas pogledate izjave i intervjue Drage Prgometa, zamjenika predsjednika stranke, to je neusporedivo s onim što sam ja govorila. Ja sam izbačena, a njega ignoriraju, kao da ne postoji. 

 Mislite li da će HDZ, u slučaju da dobije izbore, realizirati svoju radikalnu retoriku ili je vjerojatnije da je ona samo alat za osvajanje vlasti?

  – Sve je moguće. Moguće je da je radikalizacija alat za dizanje njihovih birača na noge i da će se u slučaju dolaska na vlast sve to jednostavno zaboraviti. Kao što se sve zaboravlja. Zbog te se retorike i fućkalo Ivi Josipoviću i Stjepanu Mesiću na inauguraciji Kolinde Grabar-Kitarović. Na Markov trg došli su njezini birači, a njih se pak konstantno uvjerava da je ova vlast nenarodna, da ne voli Hrvatsku i da nas vodi u novu Jugoslaviju. Naravno da su ljudi na spomen »jugofila« fućkali. Ali ako u kampanji govoriš da su to jugofili, da predsjednik države nije ništa radio, onda mu se ne trebaš niti zahvaljivati. Ljudima za koje mislim da ništa nisu napravili, odnosno da su nešto upropastili ja se ne zahvaljujem.  

Ne poznajem je dobro

Poznajete dobro Kolindu Grabar-Kitarović. Bila je vaša kolegica u Sanaderovoj vladi. Mislite li da se ona može distancirati od HDZ-a i biti predsjednica svih građana?

   – Ne poznajem je dobro, dugo nismo ni u kakvom kontaktu. Ona, recimo, smatra da su mene »demokratski iščlanili«?! Njene izjave, posebni gosti na inauguraciji, ali i prvi potezi govore da na sasvim svoj način razumije ustavne ovlasti predsjednice. 

 Kako ocjenjujete njezin početak, od pobjedničkog govora do inauguracije?

   – Zanimljivo je, jako. Dajmo joj mjesec, dva, tri, da realizira bar jedno obećanje iz kampanje. 

 Moramo prokomentirati i sastav VIP prostora na inauguraciji Predsjednice: zagovaratelj neoustaštva (Miljak), osuđenik za dilanje kokaina (Bujanec), optuženik za ratne zločine (Merčep), osuđenik za zlouporabu položaja i ovlasti (Rojs), optuženik za zlouporabu položaja i ovlasti (Bandić)… 

  – To je logično. Tu su bili ljudi koji su na različite način pomogli u njenoj kampanji, poziv u VIP prostor bio im je zahvala i počast. To su ljudi koji su radili na terenu, u medijima, ali i žestoko udarali po protivniku. Poziv na Markov trg mala je hvala. Lijepo da ih nije zaboravila. No, oni su bili i politička poruka. 

 Zar to nije skandalozno?

   – Nakon predsjedničkih izbora stvorena je percepcija da je počelo novo vrijeme pa su i to naznake novog vremena i novog razumijevanja pravne države.