Mediji u Hrvatskoj

‘JESTE LI VI NORMALNI, PROPAST ĆETE’ Kako u doba interneta i HDZ-a preživljavaju mali mediji

Jasmin Klarić

Preživljavanje, entuzijazam, mrvice – ključne su riječi koje spominju svi naši sugovornici, iako su portali koje vode cijenjeni i čitani u njihovoj publici 



Klasično plaćanje za svoj uređeni i otisnuti komad dnevnih informacija na kiosku sve je nepovratnije stvar prošlih vremena. Kupanje u marketinškim profitima također – novinama, televizijama, portalima gro marketinškog kolača odnose internetski giganti Facebook i Google, a i najveći svjetski mediji prisiljeni su na kreativnije načine dolaziti do novca potrebnog za svakodevno funkcioniranje, poput poziva na doniranje ili plaćanja sadržaja nakon čitanja nekoliko besplatnih tekstova.


Mediji u Hrvatskoj vode svoje bitke, na bitno smanjenom terenu i ovdašnjem mikrotržištu. Komercijalni mediji pritom često mogu računati na određenu pomoć države, što ne znači da se ne upuštaju u razna eksperimentiranja s kreiranjem novih izvora prihoda, poput plaćanja dijela on-line sadržaja, ili organiziranja dobro sponzoriranih stručnih konferencija.


Zanimljivo je, međutim, kako se na ovako malom tržištu, na kojem je pritom od dolaska HDZ-a na vlast praktički presahnula pomoć države neprofitnim medijima, za opstanak uspijevaju izboriti manji medijski projekti. Štoviše, ima onih koji postoje preko 15 godina i očito su – unatoč okolnostima – izrazito žilavi.


SMS pretplata




Nora Krstulović je kazališna redateljica, osnivačica i glavna urednica portala teatar.hr, prvog nezavisnog portala o kulturi na ovim prostorima. Teatar.hr je često bio svojevrsni ledolomac, uporno istražujući načine kako zadržati neovisnost i na kraju priče godinu zaključiti na »pozitivnoj nuli«. »Novac iz javnih izvora smo dobili tri puta, zadnji put prije 15 godina«, priča Nora Krstulović danas, još uvijek uvjerena da bi glavni cilj ovakvog medijskog projekta trebao biti financijska neovisnost. A iz te želje rađa se i kreativnost; paywall (plaćanje za dio sadržaja) su uveli prije New York Timesa. »Jeste li vi normalni, propast ćete«, bio je najčešći komentar u to vrijeme, kad je ideja o tome da sve na internetu mora biti besplatno ipak bila ukorijenjenija nego danas. Teatar.hr, uz gomilu besplatnog sadržaja, nudi i mjesečnu pretplatu za 37,50, kvartalnu za 100 i godišnju za 375 kuna. Ali, to nije sve; odnedavno su oživjeli projekt koji su pokrenuli nešto prije nego je vrijeme za njega sazrelo – SMS pretplatu za pojedine tekstove. »Dobrom dijelu publike ne treba pretplata, nego 1-2 teksta mjesečno«, kaže Nora Krstulović. Programska rješenje za SMS pretplatu i mnoštvo stvari na portalu ne koštaju ništa. Barem ne u novcu. »Sama programiram, u PHP-u«, kaže Krstulović, dodajući da nije zaludu išla u MIOC. Cijena teksta? Niti četiri kune – 3,72, od čega 65 posto ide – mobilnom operateru.


Bojan Islamović je glavni urednik portala Nogomet plus. Oni imaju princip sličan Guardianovom, sadržaj je slobodan, a na kraju svakog teksta nalazi se poziv čitateljima na doniranje, koje uključuje i SMS poruke (također 3,72 kn).


Ove godine su donatorima zahvaljivali majicama, što se pokazalo odličnim i zaradili su desetak tisuća kuna. Na veća sponzorstva teško mogu računati, primjerice, Nike je radio kampanju na jako puno siteova za Ligu prvaka pa su tim putem dobili pet tisuća kuna. »Imamo ideju da se nekoliko desetaka malih portala udruži i napravi medijski klaster, ali trebalo bi tek otvoriti razgovore o tome.


Vjerni čitatelji


Nogomet plus generira dosta jedinstvenih korisnika, ali teško je naći sponzore sam, a i svi više volimo pisati o nogometu, nego prodavati oglasni prostor«, priča Islamović. On ukazuje na licemjernost priče o pluralizmu u medijima, jer se navijače čiju stranu priče često prenose napada sa svih strana i najgorim objedama. »Njihova strana priče se, međutim, prenosi uglavnom samo na neovisnom portalu koji nitko neće sponzorirati, uključujući i državne fondove namijenjene tome, ‘jer je to samo nogomet’, naglašava Islamović.


Portal Lupiga.com, pak, sredstva za svoje preživljavanje 2018. godine prikupio je akcijom crowdfundinga – na za to namijenjenoj internetskoj stranici su pozvali svoje čitatelje da im uplaćuju donacije, a cilj od 20 tisuća dolara su brzo prešli. »Cilj je bio da nakon 16 godina postojanja, od čega je punih 13 bilo čisto volontiranje, provjerimo kako dišu našu čitatelji, cijene li ovo što mi radimo. Znali smo da je Lupiga dosta čitana, ali ono što nismo znali da su to toliko vjerni čitatelji da su posegnuli u vlastiti džep kako bi podržali ono što čitaju«, kaže glavni urednik portala Ivor Fuka, te dodaje da im je novčana podrška preko 1000 čitatelja dala i moralne snage da nastave dalje s poslom.Fuka naglašava državnu opstrukciju pri financiju neprofitnih medija poput njihovog. »Dok sve ide tome da se neprofitnim medijima ukinu i te mrvice (a već gotovo u potpunosti jesu), država će i dalje, kroz razne olakšice i poticaje, nastaviti pogodovati komercijalnim medijima. I to neće biti problem, a radi se o stotinu milijuna kuna, već će problem biti mrvice za neposlušne neprofitne medije, ako i toga bude«, kaže Fuka.Preživljavanje, entuzijazam, mrvice – ključne su riječi koje spominju svi naši sugovornici, iako su portali koje vode cijenjeni i čitani u njihovoj publici. Malo tržište, pravna (ne)sigurnost, kapilarna isprepletenost sukobima interesa u gotovo svim dijelovima društva nasuprot kreativnosti i entuzijazmu?»Pozitivna nula« u tim okolnostima kao rezultat ne zvuči uopće loše.