Ostane li Hrvatska izvan EU, ostat će na margini, što joj se već u povijesti događalo, kaže predsjednik Republike
Predsjednik Republike bio je očito zadovoljan mogućnošću da u opširnome novogodišnjem intervjuu našem listu ne govori isključivo o dnevnoj politici s kratkoročnim efektima, nego da izloži dugoročnu viziju razvoja zemlje i daljnje nadogradnje političkoga sustava. Počeli smo molbom Predsjedniku neka ocijeni dvadeset godina državne samostalnosti, koja će biti obilježena petnaestak dana nakon što ovaj intervju bude objavljen.
– Slažem se. Bivša se vlada znala ljutiti kada bih isticao da je završetak pregovora uspjeh, ali da ga je trebalo brže ostvariti. Možda nas je kočio strah i tvrdoglavost da odlučnije štitimo ljudska i manjinska prava te da surađujemo u regiji.
(…)
Datum referenduma za EU je odlučen, ali što ste mislili o GONG-ovom zahtjevu za odgodom?
– Mnoge su primjedbe GONG-a opravdane, ali zahtjev svejedno nisam podržao. GONG je ispravno uočio nedostatke u zakonodavstvu, ali je ključno pitanje ima li dovoljno vremena promijeniti zakone i prilagoditi infrastrukturu. Predsjednik Državnoga izbornog povjerenstva i Vrhovnoga suda, gospodin Branko Hrvatin, također kaže da u zakonodavstvu postoje nedostaci, ali da usprkos tome nema zapreke da referendum bude legalan i legitiman. Smatram i da nije hrvatski interes odgađati referendum jer nemamo odviše vremena za potencijalno dugotrajan, pa možda i konfliktan proces ratifikacije. Odgađanje može stvoriti ozbiljan vremenski škripac. Poslije referenduma, treba ozbiljno lobirati za što skoriju ratifikaciju i tada ćemo održati predviđeni dan ulaska u EU.
(…)
Čini se da se neće ostvariti vaša želja o sedamdesetpostotnoj podršci EU.
– Vidjet ćemo… Činjenica je da je sada potpora šezdesetak posto, ali to je bez kampanje.
Poslije potpisivanja Pristupnog sporazuma mogao se očekivati porast potpore.
– Želim sedamdeset posto. No bude li i nešto manje, bit ću zadovoljan.
Čini se da zemlja nema jasnu sliku što ćemo u EU.
– Mehanizmi odlučivanja i suradnje u EU pomažu da se Hrvatska profilira kao »mala sila«. To je vrlo važno, jer govori da smo ojačali kao društvo, i da možemo bolje ostvariti vlastite interese. Kada je o gospodarstvu riječ, bez uključivanja u EU našli bismo se u golemim problemima. Globalizacija nije samo priča. Traje globalna utakmica gospodarstava koncentriranih oko SAD-a, azijskih divova, te Europe. Europa je tradicionalno imala kapital znanosti, obrazovanja i kulture, ali je sada u problemima zbog rascjepkanosti i gubitka konkurentnosti. Europa se mora konsolidirati želi li biti konkurentna. EU je mehanizam za to. Tko ostane izvan, ostat će na margini. Hrvatskoj se to već u povijesti događalo, zaostajala je. U malo čemu možemo ozbiljno konkurirati. Naši vanjskotrgovinski uspjesi fokusirani su uglavnom na susjede. Također, obrazovanje, znanost i kultura bit će sve važniji. Malim je zemljama nemoguće ostati izoliran otok, a sudjelovati u napretku na tim poljima. Očekujem da će biti stanovitog odljeva mozgova, naročito u početku. Ali Europa je mala, ti će se ljudi i vraćati, dolazit će drugi. Moramo razbiti kompleks malog naroda koji se boji da će ga preplaviti najezda izvana. Ljudi će dolaziti, integrirat će se, doprinosit će našem društvu, baš kao što su Hrvati odlazili, integrirali se i doprinosili drugima. O nama ovisi hoćemo li se otvoriti i privući ono dobro iz svijeta ili ostati klaustrofobični i zatvoreni u viziju male mononacionalne zemljice.
(…)
U Hrvatskoj jačaju i tvrdnje nove ljevice: da je EU novi kolonijalizam, da je ropkinja banaka, da je EU novo ropstvo…
– Dobro je promišljati pravednost društva. I sam sam o tome govorio u predsjedničkoj kampanji. Kriza je naglasila potrebu da se od bezgranične vjere u tržište okrenemo razmišljanju o socijalnoj pravednosti. O tome ne razmišlja samo ljevica. Čak i u Americi, kolijevci najliberalnijeg kapitalizma, govori se o odgovornosti kapitala i krupnog biznisa. Nisu nova razmišljanja o društveno odgovornom poslovanju, ali treba govoriti i o pravednijim društvenim odnosima. Ne mislim pritom na koncept koji će generirati sirotinju, a onda joj bacati mrvice sa stola, da baš ne umre od gladi. Mislim na društvo u kojem će šanse biti jednake što je više moguće, društvo u kojem je teret krize pravedno raspoređen. Nije pravedno da cijeli teret bude na najsiromašnijima. Takvo je društvo na pragu revolucije, a ja se nadam da revoluciju ne želimo. Želimo evoluciju i napredak, a nepravedni odnosi nisu dobar okoliš za kvalitetan razvoj društva.
Očekujete li od nove vlade da to postigne u jednom mandatu?
– U politici ne govorimo uvijek o dnevnim problemima, nego i o viziji, čak utopiji. Pozicija predsjednika u Ustavu i jest profilirana tako da predsjednika odmiče od dnevne politike, ali ga potiče da promišlja, postavlja pitanja i upozorava na izazove. Neće se svi ti ciljevi ostvariti odmah, ali očekujem da će u ovom mandatu društvo postati bolje i pravednije. Već prve najave govore o onome što sam spominjao kao potrebno još u kampanji: objavi registra branitelja, sprječavanju zloporaba poticaja, reformi znanosti i obrazovanja… Drago mi je da u prvim istupima nove vlade vidim nagovještaje ostvarivanja mnogih ideja koje sam zagovarao.
Cijeli intervju pročitajte u trobroju Novog lista od subote, 31. prosinca 2011.