Razgovor s najmlađim predsjedničkim kandidatom

Ivan Vilibor Sinčić: Ja nisam klošar, idem ozbiljno i s jasnim ciljem

Ladislav Tomičić

Jedina podjela na koju pristajem je podjela na vjerovnike i na ovršenike. Narodu je svega dosta. Ako se kod građana iz bunta i prepoznavanja našeg programa javi svijest da smo pravo rješenje – pobijedit ćemo



Ivan Vilibor Sinčić (25) najmlađi je predsjednički kandidat od utemeljenja hrvatske neovisnosti naovamo. Kandidat je »Živog zida«, udruženja građana, a odnedavno političke stranke koja se bori protiv deložacija. U utrci za mjesto predsjednika pojavio se neočekivano, ali svoju ulogu shvatio je vrlo ozbiljno.


Tako ozbiljno Sinčića ne doživljavaju i politički analitičari, koji u njemu vide još jednog slučajnog prolaznika u hrvatskoj politici. Sinčićev program fokusiran je na rasterećenje građana od kreditnih i inih zaduženja te na povrat opljačkanog hrvatskog novca.


Također, najmlađi predsjednički kandidat najavljuje da će u slučaju pobjede lustrirati 70 posto činovnika u institucijama koje smatra odgovornim za situaciju u kakvoj se Hrvatska danas nalazi. Sa Sinčićem smo razgovarali u izbornom stožeru Živog zida na Trnju.




  Jedna od vaših parola je: Birajte me da oslobodimo Hrvatsku. Od čega? Od koga?


  – Hrvatsku prije svega treba osloboditi od propalih politika i propalih političara, od korumpiranog kadra koji je uništio ovu zemlju na sve načine. Neću sad nabrajati činjenice i statistike o nezaposlenosti, o BDP-u, nezadovoljstvu ljudi i tako dalje. Od svega toga treba osloboditi zemlju, a to mogu učiniti samo ljudi koji nisu iz tog sustava, iz tog legla, koji nemaju veze niti s jednom bivšom vlašću i nisu nikome dužni.


  Jeste li svjesni da su predsjedničke ovlasti takve da baš i nemate ovlasti za »oslobađanje Hrvatske« o kakvom govorite?


  – Svjestan sam da su ovlasti predsjednika države ograničene, ali one nisu niti izbliza tako ograničene kako to žele pokazati sadašnji i bivši predsjednik. Naime, ono što je u najužem krugu djelatnosti predsjednika jesu vojska, tajne službe, vanjska politika koja se vodi pomoću diplomacije i neke protokolarne ovlasti. Unutar toga jako puno se može napraviti za društvo u kojem živimo. Kao predsjednik namjeravam uspostaviti, odnosno dovesti u red institucije koje će obaviti posao i provesti moj program. Prije svega potrebno je provesti lustraciju kadrova u svim granama koje sam naveo.


  Po kojoj osnovi je potrebno lustrirati? Koga biste lustrirali?


  – Lustrirao bih ljude koje je postavio bivši režim. To bi bilo otprilike 70 posto sadašnjega kadra. Potrebno je postaviti potpuno nove ljude. Oko trideset posto kadrova bi moglo ostati.


  Kako biste odlučili tko će ostati, a tko će otići?


  – Odlučio bih prema dosadašnjim rezultatima i prema savjetima ljudi koji rade samnom na programu.    Kad biste dobili izbor da se iz vašeg programa realizira jedna točka, koja bi to točka programa bila?

  – Nemoguće je odabrati jednu. Najmanje dvije stvari.


  Dobro, koje bi to dvije stvari bile?


  – Htio bih vratiti zemlji monetarni suverenitet kako bi se oslobodili dužničkog ropstva i htio bih vratiti sve što je ukradeno prošlim i sadašnjim generacijama.


  Vratiti ukradeno – to su na izborima na kojima su se pojavljivali obećavali svi kandidati s margine.


  – Da, to i Kujundžić obećava, ali kao što sam rekao više puta, on je aktivan već dvadeset godina u politici i dolazi iz istog legla kao i drugi političari. Ono što ja mogu reći je da kod mene i mojih ljudi postoji izrazito jaka politička volja i da je došao pravi čas da se vrati ukradeno. Počeli smo ni iz čega i rastemo svakim danom, da bi jednog dana došli u priliku realizirati svoj program.


  »Živi zid« ideološki nije profiliran. Vi ne govorite o ljevici i desnici. Kad biste svrstavali živi zid, na koju stranu političkog spektra biste ga stavili?


  – Mi smo počeli s programom protiv Vlade Jadranke Kosor, protiv deložacija i ovrha. Neki bi možda rekli da je to program ljevice, ali mi nikad nismo koristili te termine. Mi smo se oduvijek borili za pravdu, protiv pljačke i iskorištavanja naših sugrađana, protiv nedostojanstvenog života i svega od čega smo umorni i čega nam je dosta. Na duge staze imamo viziju svijeta i društva. To je svijet istinske slobode, svijet bez dužničkog ropstva. Raspravljamo o imenu tog novog modela, a ja sam predložio – nekreditizam.


Više možete pročitati u tiskanom izdanju!