Prošli tjedan primio sam e-mail rektorice Goethe Sveučilišta u Frankfurtu na Majni, prof. dr. Birgitte Wolff, kojim me obavještava o značajnim ulaganjima i razvoju projekata na tom Sveučilištu. U svom e-mailu ističe da će napraviti sve moguće da me zadrži u Frankfurtu kako ne bih prešao na novu poziciju u Kaliforniji. U isto vrijeme jedan Hrvat me prijavio tom istom Sveučilištu tvrdeći da činim nečasna djela i nanosim štetu javnim radom u Hrvatskoj. Goethe Sveučilište je prijavu razmotrilo i brzo odbacilo kao neutemeljenu.

Zbogom Hrvatska!

Situacija je drukčija u Hrvatskoj. Nakon 15 godina profesorskog rada na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje sam vodio Laboratorij za istraživanje tumora i predavao studentima medicine, tome je došao kraj. Danas sam napustio mjesto sveučilišnog profesora u Splitu i zaključao vrata svog laboratorija. Uskoro ću svoje znanstvene projekte započete u Splitu dalje razvijati u inozemstvu. Mogu samo reći: ‘Zbogom Hrvatska, hvala vam dragi studenti, kolege profesori i znanstvenici. Bila je čast raditi zajedno s vama i objavljivati u vrhunskim svjetskim časopisima. Sjećat ću se mnogih lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli u Splitu, od običnih kasnovečernjih rasprava u laboratoriju do igranja nogometa srijedom navečer na Hajdukovom stadionu.’

Moja odluka nije donesena na brzinu, već promišljeno i analitički. Odluka je direktna posljedica djelovanja rektora Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića i premijera Vlade RH gospodina mr. sc. Andreja Plenkovića. Razlog napuštanja Sveučilišta u Splitu je rektor Anđelinović, koji je izjavio ‘Svi smo mi u sukobu interesa’, te je javno tvrdio da sam i ja u sukobu interesa radeći na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Uputio sam dopis dekanu Medicinskog fakulteta (Dokument 1) s molbom da se očituje o tim ozbiljnim optužbama. Dekan mi je u osobnom razgovoru rekao da on i Fakultetsko vijeće tvrde da ne postoji nikakav sukob interesa i da je moj rad na Medicinskom fakultetu uistinu primjer vrhunskog profesionalizma i volonterskog rada za studente. Međutim, vjerojatno zbog straha da će se rektor osvetiti cijelom fakultetu te da će svi djelatnici patiti, taj javni i pravovremeni odgovor dekana je nažalost izostao.

Eksternalizacija preko Atlantika

Osoba koja je dodatno uzrokovala moj znanstveni odlazak iz Hrvatske jest premijer Vlade RH, gospodin Andrej Plenković, koji me je javno i nekorektno napao u Saboru. On se javnosti predstavio kao moćni branitelj plagiranja, koji ne želi kritički pročitati činjenice i dokumente. Slučaj Barišić trebalo je riješiti prije na temelju priloženih činjenica i službenih odluka Odbora za etiku, te kao takav nije trebao biti tema neprimjerene rasprave u Saboru. U svom izljevu nadmoći nad oporbom u Saboru premijer Plenković izrijekom napada znanost, znanstvenike i Odbor za etiku u znanosti. Pri tome se gospodin Plenković služio brojnim neistinama. Njegove izjave o meni osobno su me povrijedile i zamolio sam ga da ih javno povuče. To nije učinio, te svojom šutnjom premijer Plenković šalje meni i građanima Hrvatske jasnu poruku da ništa nije vrijedno njegove pažnje osim njegovog interesa.

Od izbijanja afere Barišić izložen sam napadima vrlo sumnjivih ljudi, koji se nazivaju neprijateljskom emigracijom, žive u prošlosti i citiraju pozdrav ‘Za Dom spremni’. S tim činjenicama je i sam premijer Plenković upoznat. Bojim se da neistine iznesene u Saboru i šutnja premijera Plenkovića daju poticaj tima i takvima da me još bezočnije i opasnije napadaju. Gospodin Plenković je kao premijer Vlade RH, zbog neistina iznesenih u Hrvatskom saboru na sjednici održanoj 9. veljače 2017. godine, uspio mene znanstvenika ‘izbaciti’ iz Hrvatske, odnosno kako se sam premijer izrazio, EKSTERNALIZIRATI preko Atlantika.

Borba protiv svih plagijatora

Mnogi me pitaju zašto se toliko zalažem za borbu protiv plagiranja u Hrvatskoj iako imam uspješnu znanstvenu karijeru, obitelj i ugodan život u Njemačkoj i Kaliforniji? Svoj odgovor sam javno uputio premijeru Plenkoviću: Iz čistog uvjerenja da je plagiranje opasna prijetnja hrvatskom društvu koja oduzima talente i budućnost mladih te šteti svakom pojedincu koji cijene svoj rad. Rad je jedna od najsvetijih kategorija kojom odgovaramo na pitanje ljudske egzistencije, i taj nam rad nitko nema pravo ukrasti, činom plagiranja. U kratkom vremenu Hrvatsku je napustilo preko 60.000 mladih, a jedan od razloga takvog odlaska je nepovjerenje u vrijednosni sustav društva. Štićenjem plagijatora u Saboru, Vladi, Ustavnom sudu, bolnicama, sveučilištima i drugim institucionalnim strukturama društva, takvo nepovjerenje samo se pojačava. Žalosno je da političke stranke monolitno podržavaju svoje plagijatore dok žurno napadaju plagijatore drugih stranaka, ali prave posljedice i sankcije za plagijatore trenutno ne postoje.

Sada kad je saborska odluka o ministru Barišiću donesena pogodno je vrijeme da uputim i osobni apel svim građanima, ali i zastupnicima hrvatskog Sabora da iskažu svoj moralni integritet te podrže Nultu toleranciju na plagiranje potpisivanjem peticije:

STOP plagiranju u Hrvatskoj – https://www.ipetitions.com/peti…/stop-plagiranju-u-hrvatskoj

Peticiju je već potpisalo preko 4.000 građana. Potpis zastupnika u Saboru, a posebno podrška predsjednika Sabora gospodina Petrova, bio bi značajan pomak prema cilju od 5.000 potpisnika. Inicijatori i potpisnici peticije žele ovom peticijom pokrenuti inicijativu da se zakonom zabrani rad potvrđenih plagijatora na odgovornim javnim funkcijama u Hrvatskoj. Pitanje borbe protiv plagiranja ne smije postati žrtvom neiskrenog odmjeravanja snaga između političkih stranaka čemu smo nedavno svjedočili u Saboru.

Jedna osoba, bez obzira na to koliko velik ugled imala, ne može sama promijeniti društvo. Međutim, akosvaki građanin naše zemlje, bez obzira na svoje političko, religijsko ili bilo koje drugo uvjerenje, zatraži podržavanje nulte tolerancije na plagiranje, siguran sam da zajedno možemo doprinijeti izgrađivanju kvalitetnijeg hrvatskog društva u kojem će svi moći bolje živjeti i raditi, završava pismo prof. dr. sc. Ivan Đikić