PULA  Northern Explorer, brod za istraživanje nafte u podmorju, norveške tvrtke Spectrum ASA, već nekoliko dana provodi seizmička istraživanja na području zapadnoistarskog akvatorija, a predvodi ga prateći brod Apollo Moon. Istraživanja koja su započela u rujnu 2013., trebala bi biti gotova do konca mjeseca, otkriva nam Jan Schoolmeesters, jedan od vodećih ljudi norveške tvrtke. Pojašnjava da su već dovršili seizmička ispitivanja na južnom i srednjem Jadranu te im je preostala još zapadna obala Istre. Prema njegovim tvrdnjama, Northern Explorer obavlja ispitivanja uglavnom na udaljenosti većoj od 12 kilometara od obale, a kreće se u linijama koje su međusobno udaljene pet kilometara. Očekuju da će kompletne rezultate imati već u travnju ove godine.

  – U podacima koje smo do sada prikupili postoji dobra indikacija o prisutnosti ugljikovodika. No, još uvijek je teško točno interpretirati podatke prije nego što završimo s njihovom obradom. Geološki gledano, vjerojatno ćemo na sjevernom Jadranu pronaći uglavnom plin, dok su veće šanse za pronalazak nafte u starijim slojevima na jugu, kaže Schoolmeesters.

  Napominje da je o bogatstvima tih polja još uvijek teško govoriti, budući da oni sada rade 2D seizmičko istraživanje, dok bi za točno određivanje količine pronađenog plina i nafte trebalo obaviti i 3D ispitivanje najzanimljivijih područja.

  Seizmička istraživanja se, inače, obavljaju snažnim zvučnim topovima uz proizvodnju zvuka snage do 240 decibela što je već dosad, u protekla četiri mjeseca koliko traje skeniranje hrvatskog Jadrana, izazvalo reakcije mnogih udruga za zaštitu životinja i ekoloških udruga u inozemstvu. Primjerice, neprofitna organizacija Ocean Care, sa sjedištem u Švicarskoj, upozorava da zvučne detonacije u razmacima od desetak minuta koje odjekuju pod vodom mogu teško oštetiti morske organizme i prouzročiti dugoročne štete.

  Schoolmeesters to odbacuje i ističe da je Spectrum razvio, testirao i diljem svijeta prakticirao mjere za ublažavanje bilo kakvih učinaka njihovih istraživanja na morske organizme. »Te mjere ublažavanja ne odnose se samo na sisavce, već i na ostale zaštićene vrste. Generalno je teško vjerojatno da će životinje pretrpjeti fizička oštećenja od zvukova koje upotrebljavamo, odnosno trebale bi biti na udaljenosti od svega nekoliko metara od izvora zvuka da bi nastalo fizičko oštećenje. Da bismo to izbjegli, zvuk se jako polako pojačava i sve se prekida ako se neka životinja približi izvoru zvuka, pojašnjava Schoolmeesters.

  Ugledni hrvatski znanstvenik dr. Alen Soldo upozorava da o posljedicama ovakvog istraživanja po živi morski svijet nitko ne može točno govoriti jer ih nitko dosad nije ni istraživao. »Radi se o zvučnim udarima od oko 240 decibela. Mislim da je u diskoklubovima dopušteno oko 70 decibela, što dovoljno govori o jačini zvuka koji se trenutno ispušta u podmorje. Može se reći da je to neka vrsta zvučne bombe. Ali da bi nešto mogli reći o posljedicama, moralo bi postojati istraživanje na određenim vrstama s tom frekvencijom i jačinom zvuka. Čisto sumnjam da će to ikada biti napravljeno jer nitko više neće istraživati kad oni budu završili svoj posao, kaže Soldo. 

Istarski ribari s kojima smo razgovarali zasad ipak ne osjećaju nikakve posljedice istraživanja, kao što su to, prema navodima nekih svjetskih nevladinih organizacija, osjetili ribari u Norveškoj kojima se ulov smanjio i za 40 posto. Našim je ribarima, tvrde oni, ulov isti, a čak su i zadovoljni prisutnošću norveškog broda jer u posljednje vrijeme nemaju problema s delfinima. Soldo s druge strane upozorava da zbog toga ne bi trebali trljati ruke. »Ne znam je li to istina, ali ako su otjerali delfine, onda su vjerojatno otjerali i drugu ribu. Uvijek jedno ide s drugim. Ne znam kako mogu s time biti sretni«, zaključuje.