Bitka na pomolu

Istanbulski tjesnac: Hoće li se HDZ slomiti na rodnoj ravnopravnosti?

Jasmin Klarić

Foto Sanjin Strukić / PIXSELL

Foto Sanjin Strukić / PIXSELL

Bitka koja će se u Saboru voditi oko Istanbulske konvencije imat će mnogo veće značenje od još jednog obračuna frakcija u HDZ-u. Mogla bi biti najavom konačnog ideološkog okršaja s velikim posljedicama



Površina jezera u danu bez vjetra. Eto, baš tako mirno izgleda u ovom trenutku politička situacija u zemlji kad bi je se gledalo iz perspektive trenutno najmoćnijeg hrvatskog političara, premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića.


Samo, Plenković je vjerojatno potpuno svjestan da ispod površine imaju još metri i metri vode, cijeli ekosistemi, u kojima stvari ne samo da su mirne, već su prešle točku ključanja. HDZ se, naime, sve jasnije dijeli. Na dva tabora, koja su, makar u teoriji, toliko ideološki suprotstavljena da bi se brzo moglo dogoditi da netko uz poklič »Ili mi, ili oni«, krene u sravnavanje računa.


No, prvo o mirnoj površini jezera. Teoretski koalicijski partner HDZ-a, Hrvatska narodna stranka, je još jednom ovog tjedna pokazala koliko je malo samopoštovanja ostalo u njenim redovima. I kako i dalje imaju jednaki odijum prema elementarnoj inteligenciji javnosti.




Štromare, spasitelju naš 


Jer, ako je vjerovati šefu ostatka ostataka narodnjaka, Predragu Štromaru, da HNS nije prevario vlastite birače i ušao u koaliciju s HDZ-om, Hrvatska bi se u hipu pretvorila u prašinu i nestala u bespućima povijesne zbiljnosti. Koliko se u stvarnosti radi o važnom i cijenjenom koalicijskom partneru HDZ-a, sasvim dovoljno govori i činjenica da se Plenkovićeva ekipa niti jednom riječju nije osvrnula na sto dana Vlade formirane nakon izbacivanja Mosta s jedne strane i okupljanja (bolja riječ bi bila – kupovine) većine na drugoj strani Markovog trga. SDSS i dalje prijeti, riječi Milorada Pupovca su ogorčene i opravdane, ali, čini se da ovdje vrijedi parafraza one stare: Prije će Sava poteći uzvodno nego SDSS srušiti Vladu s HDZ-om. Oporba se savršeno uklapa u sliku mirnog ljetnjeg dana na obali prekrasnog jezera.


SDP ima predsjednika koji je sam sebi najveći neprijatelj. Govoreći karikirano (ali ne pretjerano karikirano) – pola stranke se bavi međusobnim podmetanjima, a druga polovica ničim. GLAS ne uspijeva dobaciti do jedan posto. Pametno izvan Splitsko-dalmatinske županije. HSS je premali, a Beljakove ideje o Trećoj Republici povremeno čudesne (direktni izbor premijera? smanjivanje broja ministarstava na pet-šest?), Most je u dubokom snu prespavao cijelo ljeto, a Živi zid i dalje beznadno banalan…


Briselska dubina 


Jezero. No, dubina je u HDZ-u. I ona se počela vrlo otvoreno pokazivati posljednjih dana. I to – u Bruxellesu! Radi se o glasanju o Istanbulskoj konvenciji o sprečavanju i borbi protiv nasilja u obitelji. Dokument je to koji je donijelo Vijeće Europe (ne radi se o tijelu Europske unije, već o međunarodnoj organizaciji 47 država šire europske regije, dakle usvajanje dokumenta nije obavezno), a koji je Hrvatska, po najavama iz vlasti, trebala ratificirati do kraja godine. Prošle.


Prije nekoliko dana tu je konvenciju velikom većinom glasova usvojio Europski parlament. A HDZ se na tom glasanju opasno podijelio. Od šest zastupnika koji su ušli u EP s HDZ-ove liste (dvoje je bilo iz koalicijskih stranaka, Marijana Petir i Ruža Tomašić), samo je dvoje glasalo za ratifikaciju. Tri su glasa bila protiv, uključujući i onaj Plenkovićevog zamjenika u Bruxellesu Ivice Tolića, a jedan suzdržan (pomalo zaboravljena Ivana Maletić).


Kako je za jesen Plenković najavio saborsko glasanje o ovoj temi i kako jesen počinje za tjedan dana, jasno je da nam slijedi potencijalni punokrvni unutarstranački cirkus. Problem je u tome što konzervativna desnica Istanbulskoj konvenciji zamjera promociju tzv. rodne ideologije i – abortusa. Pa će tako, veli narativ o kojem ste mogli čitati posljednjih mjeseci posvuda, u konačnici biti majka i otac biti preimenovani u »roditelja 1« i »roditelja 2«, djeci će se govoriti kako je abortus dobar, izbrisati razlike između muškarca i žene, ugroziti pravo roditelja na odgoj djece i narušiti – vjerske slobode.


S te stane političkog spektra lansirana je već i teza prema kojoj Plenkovićev HDZ, prihvati li konvenciju – uopće nije demokršćanski. A sad imamo situaciju da je od četvero članova HDZ-a u EP dvoje glasalo za nju, uz jedan suzdržani glas. Kako li će tek biti u Saboru i s kim će zajedno HDZ (dio HDZ-a?) glasati za ili protiv konvencije? I kako li će te onda tutnjati sa strane Crkve, udruge »U ime obitelji« i ostalih križara modernog doba.


Konzervativni motiv 


U suštini se radi o prevari. Istanbulska konvencija ne donosi nikakve novosti u politički i vrijednosni sustav RH. Primjerice, još 2008. godine je donesen Zakon o suzbijanju diskriminacije (na vlasti je HDZ, premijer Ivo Sanader) u kojem se u prvom članku govori da je njegov cilj zaštita od diskriminacije, između ostalog i na osnovi rodnog identiteta. Rodna ravnopravnost je navedena kao cilj i u Nacionalnoj politici za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje od 2006.-2010. Ista definicija ponovljena i u Nacionalnoj politici za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2011.-2015. Pri donošenju oba dokumenta na vlasti je bio HDZ.


U samoj Istanbulskoj konvenciji ne govori se o ni o kakvim čudesima kojima konzervativci plaše pastvu – samo o zaštiti od rodno utemeljenog nasilja nad ženama. A rod se označava kao društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Doista zvuči kao kraj kršćanstva i civilizacije kao takve.


Ovdje se vjerojatno radi o klasičnom konzervativnom motivu – ograničavanju slobode. Uz manje ili više uvjerljive izgovore, cijelo vrijeme se radi samo o tome – priča li se o seksu, pravima nacionalnih manjina, pravima homoseksualnih osoba… Uvijek je sloboda na ciljniku. A sad su na red očito došle i transrodne osobe.


No ta, moderna konzervativna struja, dakle ne ona kojoj se srce ushiti na pozdrav »Za dom spremni«, svojevrsna neustaška struja (za razliku od neoustaške) predstavlja potencijalnu društvenu i političku snagu. Iza njih je Crkva i snažan međunarodni konzervativni pokret.


Bitka koja će se stoga u Saboru voditi oko Istanbulske konvencije imat će mnogo veće značenje od još jednog obračuna frakcija u HDZ-u. Ona bi mogla biti najavom konačnog ideološkog okršaja s velikim posljedicama za budućnost te stranke, domaće političke scene i opće razine sloboda za svakog od nas.


Dakle, kad se stvari ovako postave, prilično je jasno što bi Plenković mogao napraviti ove jeseni. Premijer zvan odgoda bi opet mogao odigrati svoj najjači adut. Ali, ispod površine će se vrenje nastaviti, sve jače i jače…


HRT – pustite nas da cenzuriramo


Dok se HDZ unutar sebe sve vidljivije dijeli na dvije ideološki radikalno suprotstavljene frakcije, prema vani, dakle prema društvu, a pogotovo prema nekim osnovnim zasadama liberalne demokracije, djeluju jedinstveno i nesmiljeno, poput valjka. U tom kontekstu svakako valja spomenuti ukidanje emisije HRT-a Hrvatska uživo i šutnju stranke oko odstrela još jednog medijski nepostrojenog glasa. Ono što doista, međutim, oduševljava svojom unikatnom kombinacijom cinizma i izgubljenosti u vremenu i prostoru, su objašnjenja prisavske ispostave »stožerne stranke«, poznatijeg kao vodstvo HRT-a.


Ukidanje cijenjene i nagrađivane emisije tako se prikazuje kao želja gledatelja za manje politike (ovdje ne treba ni spomenuti da HRT ima i news kanal, četvorku), te njenu zamjenu programskim sadržajem o glazbi, arhitekturi, dizajnu i životnom stilu.


Javna televizija, za čiji program plaćamo masnu mjesečnu pretplatu, tako nastavlja putem kojim gazi i najveći dio ostalih medija, vlasti uvijek miloj banalizaciji sadržaja.


No, može i gore: na dan prosvjeda protiv ukidanja »Hrvatske uživo«, s Prisavlja je stiglo priopćenje u kojem „odbacuju pritiske na svoju programsku i uređivačku politiku«. Pustite nas da cenzuriramo.