Zadarski infektolog prof. dr. Miro Morović komentirao je za Novi list razvoj događaja oko epidemije koronavirusa u svijetu i rigorozne mjere kojima Italija nastoji zauzdati širenje virusa koji im je, nažalost, izmakao kontroli. Prof. Morović nije optimist u pogledu skorog povlačenja epidemije i smatra da bi se i hrvatski građani trebali pripremiti na odgovorno postupanje u situaciji širenja epidemije u Hrvatskoj.

Svjedočimo nezaustavljivom širenju koronavirusa Italijom. Jesu li mjere koje sada poduzimaju dovoljno djelotvorne?

– Ovo što se događa u Italiji vjerojatno će se dogoditi i u drugim zemljama, osobito zemljama visoke razine komunikacije, prohodnosti, prometnosti. Ovim se mjerama neće spriječiti širenje virusa, ono neće prestati, ali će se usporiti i bit će bitno manji broj slučajeva. Svaka pandemija ima svoje faze. Epidemiolozi Centra za kontrolu i prevenciju bolesti u SAD-u i Europi daju preporuke za svaku takvu zemlju i najbitnije je držati se preporuka. Zemlje koje su ugroženije imaju pravo na svoje dodatne mjere i to je opravdano. Ne bi me čudilo da te mjere dođu uskoro i kod nas, jer one imaju svoju logiku. A to je usporiti širenje virusa. Kao i svaka pandemija, i ova ide u intervalima. Prvo se identificirao virus, prepoznao se način prijenosa, postalo je jasno da je dominantan aerogeni prijenos, mada su mogući i drugi, zato je pranje ruku jako važno. Onda dolazi početak pandemije i akceleracija pandemije, a sad smo u toj fazi. Jer imate konstantno porast broja slučajeva posvuda.

Tek je početak…

​Koliko ova faza može trajati?

– Nitko ne zna, nije se to znalo ni u pandemijama influence. Sve su to pretpostavke, hipoteze. Ne bih u to ulazio jer nitko to ne zna. Pa čak i kad dođe do deceleracije, usporavanja širenja virusa, opet se neće znati koliko dugo će se taj virus još zadržati među ljudima. Kod MERS-a, a to je praktično isti virus, bilo je par tisuća slučajeva i gotovo je nestao, ali je do prije dvije godine bilo pojedinačnih slučajeva zaraze MERS-om.

Italija je mjere karantene odredila do početka travnja?

– Od toga će sigurno biti odstupanja. Osobno sumnjam da će to biti početkom travnja. Ne može se znati taj akceleracijski tijek pandemije, ovo je tek početak akceleracijskog vala.

Vjerujete u dužu epidemiju?

– Ne nadajmo se da će sutra, prekosutra ili u idućim mjesecima to biti riješeno. Mislim da neće ni tijekom ove godine.

Što bi značilo proglašenje svjetske pandemije?

– Otežao bi se svakodnevni život. Te mjere su striktne i rigorozne, a u posebno ugroženim zemljama i lokalne vlasti već sada mogu ograničiti sve, što se kaže – »i disati«. Jasno da to šteti društvenom životu, ekonomiji…

Kolike su šanse da virus postane sezonski, poput gripe, da se udomaći u populaciji?

– Da je sezonski, bilo bi puno lakše. Kako on nije sezonski, to će biti glavni problem. Jer koronavirus je imao 20-ak godina prilike da se adaptira na ljudski organizam i ima vrlo zgodne mehanizme adaptacije i uništavanja stanica čovjeka. Razvio je takve proteine da napadaju glavni obrambeni mehanizam kod čovjeka, a to je interferonska obrana. On blokira tu interferonsku obranu, vrlo se lako širi od stanice do stanice… Hoću reći kako je taj virus vrlo neugodan, a obećanja o lijekovima i cjepivima sad su tek na razini nade. Držim da se ne bi trebalo zavaravati time da će uskoro biti lijekova, jer ja to ne vidim. Onaj lijek protiv ebole koji se spominje nije niti sličan mehanizmima koronavirusa, a cjepivo protiv koronavirusa koje se inače uspješno koristi kod životinja trebalo bi adaptirati za ljudsku primjenu.

Japanci su objavili dobre rezultate liječenjem krvnom plazmom ljudi koji su preboljeli zarazu koronavirusom, a koja je razvila antitijela. Koliko to može biti efikasna metoda liječenja?

– To je klasična medicina iz vremena Pasteura. Tako se nekad radilo kad je bila kuga, ima to svoje logike. Koristi se gotova antitijela ne bi li blokirali virus. Ali antitijela ne mogu ubiti virus. To kod nekih lakših slučajeva možda može djelovati, tako djeluje i kombinacija nekih lijekova za HIV i inteferona. Ali da ubijete virus, trebali bi dati lijek u toksičnim dozama koje bi više škodile nego koristile.

​Ozbiljna situacija

Na početku epidemije, bez lijekova, zvuči dosta ozbiljno…

– Mislim da je situacija vrlo ozbiljna i da je treba shvatiti ozbiljno. Svaki bi pojedinac morao istrenirati dnevnu higijenu. Naravno, ako dobije neku respiratornu bolest, bilo bi korektno, s obzirom na to da nismo u Hong Kongu gdje se koronavirus može dijagnosticirati za sat-dva, da se takav pojedinac skloni u kućnu izolaciju dok infekcija ne prođe. Ili da se javi liječniku ako bi situacija bila ozbiljnija. To su svakodnevne mjere na koje ćemo se morati spremiti, htjeli ili ne htjeli. U Hong Kongu ne možete ući u bolnicu, ni pacijenti ni zdravstveno osoblje, bez maske, ako ne i ostale zaštitne odjeće. Jer u bolnicama je širenje virusa najbrže. Situacija je dosta ozbiljna, obavili smo administrativne pripreme i sad bi trebalo prijeći na praktične. U zadarskoj bolnici, a takve su i ostale bolnice, imaju relativnu pripremljenost. Mnoge zemlje, ne samo Italija nego i Francuska, i Njemačka, kasno su počele, imaju za par dana više stotina novih slučajeva.

Zašto se upravo u Italiji dogodila epidemija ovih razmjera?

– To me ne čudi. Razlog je loša pripremljenost, ali i to što je Italija tranzitna zemlja, vjerojatno i najprometnija u Europi. Moram priznati da je talijanska vlada sada brzo i dobro reagirala. Koliko god se mjere čine rigorozne, usporit će prijenos virusa i spasiti živote. Smrtnost od dva posto su brojke, ali ne radi se samo o brojkama, već i o ozbiljno bolesnima i onima koji se oporavljaju vrlo teško. Koronavirus zahvaća gornji i donji respiratorni sustav, stanice bivaju oštećene i taj oporavak nije kao kod gripe – prošlo me je, pa život ide dalje.

Govori se o trajnim posljedicama kod onih koji prebole koronavirus?

– Moguće su i trajne posljedice, osobito kod kroničnih bolesnika.