»Imam viziju, znanja, volje i – hrabrosti« – Ivo Dujmić / V. KARUZA
Nazvao me je Milanović i rekao mi: »Slušaj, mene pritišću, traže...«. Kada sam mu objasnio što se dogodilo, zaključio je da se neće miješati i na tome sam mu zahvalan
Gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić, koji je početkom ovog tjedna istupio iz SDP-a, nakon što je Gradski odbor te stranke kao stranačkog kandidata za ovu funkciju istaknuo sadašnjeg Dujmićevog zamjenika Fernanda Kirigina, kaže da je sve počelo još 2013. godine.
– Tada su moji stranački kolege, bez mojeg znanja, željeli odrediti tko će biti moji zamjenici. Rekao sam im da stranka ima pravo predložiti zamjenike, ali kako je riječ o mojim najbližim suradnicima, moja mora biti zadnja. To baš nije dobro prihvaćeno jer su smatrali da izbor mora biti njihov, da će oni donositi odluke, a ja ću ih samo izvršavati i, naravno, za njih odgovarati. Rekao sam im tada da u tom slučaju nađu drugog gradonačelnika. Tada je prvi put zaiskrilo među nama.
Prvi veliki udarac
Jeste li te 2013., kako tvrdi vaš zamjenik, na Gradskom odboru predložili da je mandat koji završava 2017. »ujedno i posljednji za Ivu Dujmića« te da će se tada kandidirati Kirigin?
– Te godine je pokušan veliki udarac na mene, ali mislio sam da sam to raščistio. Iako mi je to donijelo mnogo neprospavanih noći, nikada to nisam iznosio u javnost jer sam smatrao da se stranačka pitanja rješavaju »unutar kuće«. Nakon što sam rekao da neću raditi tako da sa mnom upravljaju, nazvali su tadašnjeg predsjednika stranke Zorana Milanovića i pokušali me slomiti. Nazvao me je tada gospodin Milanović i rekao mi: »Slušaj, mene pritišću, traže…«. Kada sam mu objasnio što se dogodilo, zaključio je da se neće miješati i ja sam mu na tome zahvalan.
Tada su mi najavljivali kataklizmu. Gospodin Peršić, kao predsjednik Gradskog odbora SDP-a, nije htio nositi listu jer ćemo izgubiti i da ću ja biti odgovoran za sve što se događa. Ja sam izašao na izbore, pobijedio sam u prvom krugu s više od 60 posto glasova. Uoči izbora rekao sam kolegama iz stranke da bi bilo dobro da netko iz SDP-a bude jedan od zamjenika koji će učiti raditi uz mene jer ni ja nisam vječan. Tada sam predložio za to mjesto Fernanda Kirigina. Da, ja sam bio taj koji ga je predložio za zamjenika.
Je li se u međuvremenu razgovaralo o Kiriginu kao kandidatu?
– O tome se četiri godine nije razgovaralo i čovjek se može predomisliti. Predsjednik stranke u Opatiji stalno je odbijao sa mnom razgovarati o tome. Prvo je govorio da čekamo da završe parlamentarni izbori. Ja sam rekao: »Dobro, ne moramo sada. Čekat ćemo«. Onda mi je rekao: »Ivo, nećemo još razgovarati, imam problema s mladima«. Ja shvaćam i, sve u interesu stranke – šutim. Nakon toga kaže: »Čekat ćemo da završe izbori u stranci«. Ivo i dalje šuti. Onda sam mu rekao da me pritišću u Predsjedništvu primorsko-goranskog SDP-a da već jednom otvorimo tu temu, a on kaže: »Uskoro«. Sazove sjednicu Gradskog odbora i otvori je riječima: »Otvaram kandidaturu – tko želi biti gradonačelnik Opatije«. Bio sam u čudu. Ali, ok, to je u redu i demokratsko pravo svakoga je da bira i bude izabran. Onda novo iznenađenje – kandidira se moj zamjenik, a da mi niti jednom riječju nije najavio da to misli napraviti. Kako se nije moglo odlučiti tko bi bio bolji kandidat – jer moji rezultati valjda nisu dovoljni – zaključeno je na sljedećem sastanku da treba napraviti istraživanje javnog mnijenja. Naravno, to nije napravljeno. Onda sam od kolega tražio da, kada već imamo dva kandidata, sazovemo gradsku organizaciju, sve članove, uzmemo kutiju i da svi članovi unutra ubace papiriće sa zaokruženim imenima. Bez medija. I što oni odluče, tako neka bude i iza toga svi stojimo. No, to nije ništa prihvaćeno nego je odluku donijelo pet članova, plus šesti koji je glasovao za sebe. Sve je to, naravno, po Statutu. Ali, ako je bilo sve dogovoreno kako oni tvrde, čemu onda ta farsa? Zašto to nitko nije spomenuo četiri godine?
Kirigin kaže da se o tome nije govorilo jer se željelo zadržati vaš autoritet.
– Moj autoritet oni ne mogu narušiti! Kao gradonačelnik, izvršio sam sve što je pisalo u izbornom programu, sve što je obećano građanima. Još i više. Bio sam od prvog dana i ostao mali, običan čovjek. Meni slava nikada nije udarila u glavu, imam svoje principe i mislim da politika mora biti častan posao. Možda sam politički malo naivan jer je za mene nepojmljivo da netko nešto radi iza leđa – ja kada imam nešto reći, kažem u lice. Tako sam i o ovoj odluci prvo izvijestio kolege na Predsjedništvu, rekao im da sam razmislio i da idem doma napisati ostavku te da sam odlučio građanima Opatije dati mogućnost da mogu birati. To je teška odluka, ali ja ne mogu protiv svojih principa i morala. Nakon svega ovoga što sam od svojih stranačkih kolega vidio i čuo, mogu samo reći: Gospodo, to nije SDP koji sam ja stvarao, ja imam druge kriterije. I nakon svega ovoga, ne mogu ići s njima i promovirati gradonačelnika. Zbog toga sam se zahvalio i omogućit ću građanima Opatije »festival demokracije« na kojemu će se izjasniti što misle o mojem radu.
Je li vas zvao Davor Bernardić ili bilo tko drugi iz vrha stranke?
– Nitko me nije zvao, niti sam ja ikome trčao. Ja sam stranački čovjek, mislim da je sa mnom trebalo razgovarati ako je bilo problema i sve bi se riješilo unutar kuće. Da se sa mnom razgovaralo lijepo, demokratski, ljudski. Ali nije. Umjesto toga otvaramo kandidaturu, pitamo tko želi biti gradonačelnik. Dobro da nismo objavili i najtečaj. Ovo ipak ne mogu prihvatiti. Ja sam tu stranku gradio, ali ne za ovakav stil rada.
Stranka ne funkcionira
No, vaša odluka da idete na izbore kao nezavisni kandidat svakako će podijeliti stranku.
– U mojoj stranici ima problema još od 2013. jer se u stranci treba raditi, treba komunicirati s članovima, biti u medijima. Kada sam im to rekao, rekli su mi da oni to ne trebaju jer imaju mene. No, to se pokazalo vrlo loše, i tek će se pokazati na izborima. Istina, i ja za to snosim veliku odgovornost, jer ja sam osnivao tu stranku i nitko me nije smijenio. Sam sam je prepustio. Učinio sam to jer sam smatrao da bih se ja trebao baviti razvojem grada, a da se oni bave strankom. To je bila moja vizija.
Ali se nije ostvarila?
– Ne želim reći ništa ružnoga, ali činjenica je da stranka ne funkcionira. Sastaju se pojedinci, a ne stranka i upravo su ti pojedinci meni i presudili. Po statutu na to imaju pravo, ali mislim da je ipak interes stranke – a on bi trebao biti na prvom mjestu – nešto drugačiji. Trebali smo sve to raspraviti na stranačkim tijelima, iza zatvorenim vrata.
Iskreno, ja niti prije osam godina nisam trčao za foteljom i želio biti gradonačelnik. Znao sam što to nosi, ali prihvatio sam radi stranke. A kada nešto prihvatim, onda to idem realizirati do kraja. Ušao sam u važne projekte i ja znam kako ih ostvariti, a da se dodatno ne opterete građani. Sada bih to trebao nekome savjetovati! Mene savjetničko mjesto ne zanima jer ja ne tražim radno mjesto, a i kako bih radio s ljudima u koje nemam povjerenja. On je možda tražio posao, ali ne ja. Ja imam viziju, znanja, volje i – hrabrosti. U mojoj, sada već bivšoj stranci kažu: »Sreća prati hrabre«. Ja jesam hrabar, uvijek sam to bio u životu. Znam kako ostvariti projekte i ponudit ću to građanima, a oni neka odluče.
