Trag baruta

Hrvatsko oružje s “Jadran Expressa” srušilo Gadafija?

Danilo Prestint

S obzirom da je među oružjem bilo i raketa, špekulira se da je oružje završilo u mornaričkim skladištima u mjestu Aulla i Priolo Gargallo. Nakon toga, zajedno s humanitarnom pomoći pola oružja je navodno završilo u rukama pobunjenika u Libiji



Kontejnerski brod »Jadran Express« (pod imenom »Hrvatska«) odavno je završio u turskom rezalištu u Aliagi, ali priča o njegovom zaustavljanju u Otrantu u ožujku 1994. godine i dalje podiže prašinu. Zašto je samo taj brod zaustavljen i gdje je oružje koje je prevozio kada je zaustavljen?


Sve je započelo postavljanjem zamke: ukrajinski šef kontrašpijunaže Volodimir Kuliš je u luci Odesa u jednom od kontejnera punom oružja postavio satelitski lokator, a kontejner je ukrcan na Jugolinijin brod »Jadran Express«.


Devet godina kasnije Kuliš je talijanskim sucima ispričao da je, kad je brod isplovio, obavijestio britanski MI6, a oni talijanske tajne službe (SISMI) pa je 13. ožujka 1994. brod pod panamskom zastavom zaustavljen u Otrantu od korvete NATO snaga koja je primala signal satelitskog lokatora.




Kontejneri s oružjem su iskrcani Tarantu na jugu Italiji, a oružje je kasnije završilo u podzemnom skladištu u Santo Stefanu (Sardinija), gdje je smještena i baza NATO-a. NATO je zaustavio brod, jer je na snazi bio embargo UN-a na uvoz oružja za područje bivše Jugoslavije, iako je Hrvatskoj u obrambenom ratu tako bio onemogućen adekvatan odgovor agresoru.


Talijanska policija je 1997. godine počela intenzivno pratiti rad dviju tvrtki sa sjedištem u Torinu (GEI i New Stilmat) koje je vodio jedan Bugar. Sumnje su se rodile zbog velikog prometa dvije tvrtki registriranih za trgovinu kancelarijskim materijalom.  


 Automobilska nesreća


Pokazalo se da su te dvije tvrtke pod kontrolom dvije kompanije sa sjedištem u Austriji i Panami (Global Technologies International i Global Technologies Ucraine).


Pretres ureda u Torinu nije dao rezultata, pronađene su samo telefaks poruke s tvrtkama u Rusiji i Ukrajini. Prekretnicu u istrazi donijela je jedna automobilska nesreća voditelja ureda, jer je u njegovom automobilu pronađen software sofisticiranog sustava za nišanjenje koji se koristio na ratnim zrakoplovima. Istraga je policiju dovela do ukrajinskog poslovnog čovjeka po imenu Dmitrij Strešinskij, administratora dviju naftnih kompanija bivšeg SSSR-a (Sintez Ltd i Global Technologies) čiji je vlasnik bio Aleksander Žukov.



Od grada do grada     Kontejneri su ukrcani u ukrajinskoj luci Odesa. Nakon presretanja u Otrantu i iskrcaja u Tarantu, NATO je oružje pohranio u podzemnom skladištu u Santo Stefanu (Sardinija), gdje su i NATO baze. Kontejneri stižu u luku Palau na Sardiniji pa u Olbiju iz koje stižu u Civitavecchiju u Tirenskom moru. Oružje je po nalogu suda trebalo biti uništeno, ali…Novi trag vodi na sjever u kopnena mornarička skladišta u mjestu Aulla u Toscani i i na jug u Priolo Gargallo na Siciliji. Nakon toga, zajedno s humanitarnom pomoći oružje je navodno završilo u rukama protuvladinih struktura u Libiji. Tvrdi se da je oružje prevezla talijanska mornarica ophodnim brodom »Libra« u prošle godine.   Žukov i prijatelji oslobođeni     Na suđenju u Torinu, 2003 godine potpuni obrat: zapovjednik »Jadran Expressa« je izjavio da je njegov brod plovio za Hrvatsku i da nije trebao pristati u Veneciji. Dakle, teret nije imao veze s Italijom, pa su Žukov i njegovi prijatelji oslobođeni. Među njima su Gedda Mesozy, Konstantinos Dafermos, Leonid Lebedev i Aleksander Žukov.   Gdje je pola tereta?     Uspoređujući podatke o težini oružja prilikom zaustavljanja »Jadran Expressa« i prijevoza redovnim trajektima došlo se do zaključka da nešto nije u redu. Naime, prema izračunima manjka oko pola težine tereta, oko tisuću tona o kojima nema niti traga niti glasa. Državna tajna ili mafijaška posla ?


Strešinskij je uhićen 1998. godine u Parizu, a u jednom njegovom računalu pronađeni su prvi tragovi koji su vodili do »Jadran Expressa«. Naime, pronađeni dokumenti o kupovini tona oružja od tvrtke Progress iz Kijeva, tvrtke koja u ime ministarstva obrane ima dozvolu za prodaju oružja. Popratna dokumentacija, falsificirana, pokazivala je da je oružje namijenjeno Egiptu,Maroku i Sudanu, U stvarnosti, rakete, kalašnjikovi i municija, između 1992. i 1994. godine završili su na Balkanu (preko talijanskih luka).  


 Vila na Costa Smeraldi


U travnju 2001. policija je dobila naredbu da uhiti Žukova i još devet osoba, ali je samo završio iza rešetaka, jer su ga tajne službe locirale u Villa Lee na Costa Smeraldi (Sardinija). U zatvoru je ostao do listopada.


Tajne službe su utvrdile da je između 1992. i 1994. godine najmanje 22 broda s oružjem prošlo talijanskim vodama prije ulaska u hrvatske luke, a jedan krak istrage doveo je i do bivšeg šefa ukrajinskih tajnih službi i kasnije premijera Evgenija Kiriloviča Marčuka. Upravo je Kuliš sucima u istrazi rekao da je od njega dobio informaciju da Strešinskij krijumčari oružje, a Strešinskij je izjavio da ga je Marčuk uveo u trgovinu oružjem (za vlastiti račun) tražeći postotak ( jedan do dva milijuna dolara za svaki teret u gotovini).


Ali gdje je oružje s »Jadran Expressa«? U ljeto 1999., zahvaljujući istrazi tajnih službi, otkriva se da je oružje u Tarantu na jugu Italije (dvije tisuće tona) koje je odmah sudski sekvestrirano.


Kako je 2006. utvrđeno da je sud naredio da se zaplijenjeno oružje s »Jadran Expressa« i prevezeno u Santo Stefano na Sardiniji uništi do prošle godine nije pronađeno adekvatno mjesto za uništenje. Glasnogovornica NATO-a je objavila da NATO ne želi biti – umiješan.  


 Previsoki kamioni


U ljeti prošle godine oružje s »Jadran Expressa« opet je na naslovnicama talijanskog tiska: naime otkriveno je da je u svibnju nekoliko kamiona s kontejnerima se pokušava ukrcati na redovne sardinijske trajekte linije Maddalena-Palau: »Eric P.« i »Enzo D.«, ali su se preračunali, jer su kamioni bili previsoki. Ipak, pronađen je adekvatan trajekt – »Isola di Caprera« i 19. svibnja kontejneri dolaze u Palau na Sardiniji. Odatle odlaze do luke Olbia gdje se ukrcavaju na redovne trajekte (»Sharden« i »Nuraghes«) za luku Civitavecchia nedaleko Rima u Tirenskom moru. Tisak je pokrenuo lavinu: naime, redovnim trajektima je zabranjen prijevoz opasnih tereta, ali niti zapovjednici trajekata nisu znali što prijevoze! Ali, odmah je sve proglašeno vojnom tajnom i oružje je ponovno nestalo u nepoznatom pravcu.


Oružje je trebalo po nalogu suda biti uništeno, a nikada nije usvojen prijedlog zakona da država može doći u posjed oružja koje je predviđeno za uništenje.


S obzirom da je među oružjem bilo i raketa, špekuliralo se da je oružje završilo u mornaričkim skladištima u mjestu Aulla (provincija Massa-Carrara), sjevernije od Civitavecchije u Tirenskom moru i Priolo Gargallo (Siracusa) na Siciliji, jer imaju ograničeno trajanje pa ih treba »regenerirati«. Nakon toga, zajedno s humanitarnom pomoći oružje je navodno završilo u rukama protuvladinih struktura u Libiji. Tvrdi se da je oružje prevezla talijanska mornarica ophodnim brodom »Libra« prošle godine.