Prije nekoliko dana dobili smo konačni nacrt novog Zakona o vinu koji bi do kraja godine, nakon izglasavanja u Saboru, trebao postati ključnim dokumentom hrvatskog vinarstva. Njegove su najznačajnije odrednice bile usklađivanje s najnovijim trendovima u proizvodnji, kao i s odredbama koje važe u EU-u, odnosno najznačajnijim državama proizvođačima vina. Prema mnogima, mi do sada i nismo imali zakon o vinima, nego prilagođeni skup propisa s nizom – propusta.

Kako je prigodom izrade Zakona isticao Marinko Vladić, ugledni enolog i direktor PZ-a Vrbnik, osnovna intencija novog zakona je da konačno hrvatsko vinsko zakonodavstvo dovede u korelaciju sa svjetskom praksom. Da se k tome uvaži i zakonodavstvo Europske unije, da se u njega implementiraju i najkvalitetniji sadržaji vinskog zakonodavstva najprije Francuske, potom i Italije, onih zemalja koje su na tom području neprikosnoveni vinski autoriteti.

Klimatske promjene

– Sve je to divno i krasno. Ali, morate shvatiti – ovih sam dana u permanentnom kontaktu s kolegama vinarima, primjerice s Vladom Krauthakerom kojeg držim jednim od najznačajnijih hrvatskih vinara, kao i s Leom Gracinom kojem također predstoji jako lijepa vinska budućnost i svi smo složni u jednom – vinogradima prijete dramatične promjene. Jedan od navedenih vinara je iz Slavonije, drugi iz Dalmacije, ja s Krka, dakle s različitih vinorodnih područja, no svima su nam zaključci jednaki – došlo je do strahovitih promjena u ekosustavu, posebno u sastavu i kvaliteti ozonskog omotača, zbog čega smo došli  do ruba opstojnosti tako da ni sami ne znamo što brže poduzeti. U svega nekoliko desetljeća došlo je do enormnog zatopljenja koje prijeti katastrofom. Neću reći da sve zajedno sliči na vrijeme s početka prošlog stgoljeća, kad je filoksera uništila naše vinograde i natjerala na iseljavanje na tisuće stanovnika Hrvatske, ali nastavi li se tako, bit će i gore od toga. U jednu ruku, kad bismo berbu organizirali u terminima koji su donedavno bili uobičajeni, došlo bi do nestanka vina. Pojavilo bi se neko novo piće, ali to više ne bi bilo vino, iznenadio nas je Vladić s uvodnim dijelom raszgovora s kojim smo se inače pripremili »pretresanje« najvažnijih odredbi novog Zakona.

O čemu je riječ? Zbog zatopljenja, nezabilježenog u novijoj povijesti kako naglašava Vladić, grožđe sazrijeva znatno ranije. Kad bi ga se bralo u uobičajenim terminima, s prelaska rujna u listopad, vino bi imalo 16 pa i više postotaka alkohola. A to uistinu ne bi bilo više vino. Zbog svega vinogradari kreću u berbu znatno ranije, neki su štoviše već i krenuli.

– PZ Vrbnik u berbu starta u petak, 8. rujna. To je najmanje  tri tjedna, pa i mjesec dana  ranije od uobičajenog. Kad bismo je odgodili za samo tjedan dana, naša bi žlahtina dosegla 13 posto alkohola, tako da to više ne bi bilo vino na koje smo navikli. Drugim riječima – tko bi uopće pio jedno tako neizbalansirano, naglašeno alkoholno vino? Malo tko, a mi bismo otišli u – propast. Kako je istaknuo i Krauthaker, grožđe kuha, vrije, treba ga čim prije pobrati.

 Potraga za rješenjem

Ali što učiniti? Ranija berba naime eliminira čitav niz finih nijansi koje se dobiva normalnim procesom zriobe tako da se samo s kojim tjednom ranije berbe ne rješava problem.

– Moj je naglasak na povećanju prinosa po jedinici, trsu ili hektaru. Za sada su mnogi skeptični prema takvoj metodi, no mislim da bi ona dala rezultata. Vinogradari su naime zbunjeni jer sve donedavno nekim se sortama, da bi dobile na kakvoći – skidao prinos. Bojim se da zbog klimatskih promjena moramo primijeniti suprotnu metodu, inače nisam siguran gdje ćemo stići. Ili kad bih se malo našalio – morat ćemo lozu cijepiti na kaktus koji je termofilna biljka – naglašava Vladić.

Kad se malo smirio, jer svakog pravog vinogradara i vinara dramatične promjene ekosustava s razlogom jako zabrinjavaju, okrenuli smo se ipak novom zakonu. Što nam to najnovije donosi konačno aktivirani Zakon o vinu? Jesu li u njega implementirane sve odredbe za koje ste se zalagali?

– Jesu, jer novi je Zakon zapravo gotovo preslika jednakih zakona koji vrijede u EU-u. S te strane smo i mi konačno dobili, odnosno dobit ćemo kad prođe konačno usvajanje, suvislu zbirku propisa koja će i u naše redove uvesti znatno više – reda. Poništene su neke od nebitnih odredbi, no u Zakonu su ipak ostale neke posebitosti s kojima se baš i ne slažem. Ostala je odrednica »vrhunsko vino« koje EU ne poznaje. Nisam bio protiv skidanja te kategorije, no po mojem je mišljenju znatno bolji naziv »čuveno«, ne »vrhunsko«. Termin »čuveno« je mnogo ljepši i bliži hrvatskoj tradiciji.

Prigodom donošenja zakona bilo je mnogo polemika i o markicama kojima se obilježava vino. EU standardi ih ne poznaju, Hrvatska ih je ipak – zadržala.

– Iz jednostavnog razloga što smo mi još uvijek, na žalost, skloni špekulativnom ponašanju. Kod nas vam još nemalo vinara razmišlja na način kako desetak posto jeftinog vina ne može pokvariti devedeset posto kvalitetnog. Na taj način se povećava zarada, ali se gubi kvaliteta i vjerodostojnost. Stoga da, »naštancat« ćemo na milijune markica kako bi svaka butelja bila označena i zaštićena – naglašava ugledni enolog.

Ono na čemu je Vladić jako inzistirao u Zakonu,  zabrana je držanja domaćih vina, proizvedenih u određenom podrumu, s onima uvoznima. Po njemu na taj se način u cijelosti gubi nadzor nad čistoćom vina.

– Apsolutno. Nemam baš ništa protiv uvoza vina, za Boga miloga pa dio smo EU-a, ali ne na način da ih pojedini proizvođači skladište u istom podrumu gdje su i kvalitetna, sortna vina proizvedena u domaćim vinogradima. Nemoguće je naime u takvoj situaciji imati kontrolu nad krajnjim proizvodom. Teško je vjerovati kako takav proizvođač-uvoznik neće odvrnuti ventil s nekim jeftinim španjolskim vinom i u nekom suvislom ga omjeru uliti u svoje kvalitetno, sortno vino. Na taj način nastaje klasična prevara. Dakle, da uvozu, ali u razdvojenim kantinama. Proizvođači naprosto u svom podrumu ne smiju imati uvozno vino. Na nekom drugom – sretno im bilo, naglašava Vladić.

Mogućnost prevare

Kako dakle utvrditi koje vino konzumiramo, dolaze li iz istog podruma? Ne dovode li se tako konzumenti u zabludu?

– Teško takvu prevaru možemo utvrditi za stolom, to je prije svega posao za inspektore, a i među njima ima nestručnih ljudi koji se baš i ne razumiju u vino.

Jesu li možda na takve odredbe Zakona utjecali najveći hrvatski uvoznici?

– Čujete, eksplicitno je to nemoguće tvrditi, no da oni imaju velik utjecaj, to je sigurno, rezolutan je Vladić koji je ipak, kad se sve podvuče, zadovoljan konačnom verzijom Zakona o vinu koji je nedavno kao cjeloviti dokument Hrvatska gospodarska komora dostavila na uvid svima zainteresiranim stranama.

Pa hoće li onda novo zakonodavstvo olakšati proizvodnju i povećati izvozne potencijale, što svakako ide u red najvažnijih njegovih ciljeva?

– Hoće, svakako da hoće. Uskladili smo se s najrazvijenijim vinskim državama, Europa će nas sada u potpunosti razumjeti, da se tako izrazim, tako da će značajnije narasti povjerenje u naša vina. A tako i njihova proizvodnja, prodaja i izvoz, zaključio je Vladić kojem se idućeg petka pridružujemo u berbi. O čemu ćemo, dakako, reportažno izvijestiti u idućem  nedjeljnom broju Novog lista.