Hrvatski raketni bacač u rukama sirijske oporbe

Na snimkama iz Sirije raketni bacač RAK-12 se može zamijetiti na najmanje tri lokacije. Većina svjetskih analitičara tvrdi kako je hrvatsko oružje do Sirijaca došlo posredno, preko trećih država

ZAGREB » Sirijski pobunjenici koriste još jedno oružje hrvatske proizvodnje. Posljednjih dana tako je na raznim snimkama iz zaraćene zemlje vidljivo da imaju RAK-12, višecjevni raketni bacač proizveden u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata.

  Radi se o raketnom bacaču koji je razvijen na osnovu jugoslavenskog proizvoda M-63 Plamen. U principu se radi o smanjenom Plamenu, verziji s 12 cijevi za rakete. Maksimalni domet ovog oružja je do 15 kilometara, s tim da na 8-13 km daje najbolje rezultate. Na snimkama iz Sirije RAK se može zamjetiti na najmanje tri lokacije, a može se raditi isključivo o oružju koje je na neki način nabavljeno iz Hrvatske, jer se samo ovdje izrađivao.

Prešutno odobrenje

Donekle sličan VBR imaju Kinezi, ali je na snimkama jasno vidljivo da se baš radi o hrvatskom proizvodu, koji je tijekom rata uglavnom sklapan u Đuri Đakoviću. Koliko je poznato, ukupno je sklopljeno oko 60-tak komada, koji su uglavnom prije nekoliko godina spremljeni u vojna skladišta.   Novi dokaz da sirijski pobunjenici imaju dostavu oružja iz Hrvatske nitko iz službenih institucija nije želio komentirati. Ono pri čemu se i dalje ostaje je već kazano: Hrvatska oružje nije prodavala Siriji. Što doduše nitko nikad nije niti tvrdio. Većina svjetskih analitičara, uključujući i one koje je kontaktirao New York Times, tvrdi kako je hrvatsko oružje do Sirijaca došlo posredno, preko trećih država.

Zaključak je bio da da transport oružja ide iz Zagreba za Jordan, a onda se na terenu distribuira dalje pobunjenicima. Dio svjetskih medija tvrdi kako u ovoj operaciji ulogu posrednika obavljaju i Katar, Saudijska Arabija te Sjedinjene Države. S obzirom na saveznički odnos Hrvatske sa SAD-om, za logično je zaključiti da do prodaje oružja Sirijcima, čak i uz posredovanje treće strane, ne bi došlo bez barem prešutnog amenovanja od strane Amerike. Pri tome, dio autora tvrdi kako je SAD otišao i mnogo dalje od samog prešutnog odobravanja.

Stav negiranja

Iz vojnih struktura se neslužbeno saznaje kako su oružja viđena kod sirijske oporbe posljednjih mjeseci zbilja prodavana trećim državama. Sve je obavljeno po svim međunarodnim standardima, a hrvatska strana se jednostavno pravila da ne zna gdje će to oružje na kraju završiti. Što, ekonomski gledano, ima nekog opravdanja. Službena politika pri tome izabire stav negiranja, poput papagaja ponavljajući kako oružje nije prodavano Siriji, samo kako bi smanjilo potencijalne probleme na vanjskopolitičkom planu.

  Podsjetimo, prije manje od mjesec dana se ustanovilo da su sirijski pobunjenici oboružani s četiri oružja koja su zajedno mogli dobiti samo iz hrvatskih vojnih skladišta: Osom, topom M60, bacačem RBG-6 i RPG-om 22 (za koji postoji vjerojatnost da se nabavio i iz drugih izvora). Radilo se uglavnom o specijaliziranim protuoklopnim sredstvima, koja su kronično nedostajala pobunjenicima. Pojavom VBR-a RAK-12, sirijska oporba je dobila još nešto što im je nedostajalo – dalekometnije topništvo.