Objaviti znanstveni rad u časopisu Nature kao vodeći autor na istraživanju san je većine znanstvenika, a upravo je to vrlo rano u karijeri pošlo za rukom hrvatskoj molekularnoj biologinji Mateji Hajdinjak. Mlada znanstvenica doktorantica je na Odjelu za evolucijsku genetiku Max Planck Instituta za evolucijsku antropologiju, a objavu je priskrbila kao glavni istraživač na studiji kojom su prvi put opisani genomi petoro tzv. »kasnih« neandertalaca koji su živjeli prije 39 do 47 tisuća godina.

Razvijene tehnike

Usporedbom genoma tim je potom došao i do važnih saznanja o kretanjima i odnosima među populacijama naših davnih predaka.

U radu je važnu ulogu odigirala druga mlada hrvatska znanstvenica, Petra Korlević iz Višnjana, također doktorantica na istom odjelu, koja je razvila metodu primijenjenu u istraživanju.

Dvije mlade znanstvenice, koje su obje molekularnu biologiju diplomirale na PMF-u u Zagrebu, proteklih su godina već sudjelovale u nizu važnih objava, što ne čudi s obzirom da se usavršavaju na jednom od trenutno najboljih svjetskih odjela s područja evolucijske genetike i antropologije.

Tehnike koje se razvijaju na ovom institutu omogućile su novi pogled na rijetke ostatke drevnih kostiju koji do razvitka ove grane genetike nisu odavali previše podataka. No sve donedavno mogućnost analiziranja drevne DNK bila je uvelike otežana i lošim stanjem ostataka, vrlo malim upotrebljivim količinama endogene DNK i učestalom kontaminacijom modernom DNK – bilo od mikroorganizama, bilo od mnogih ljudskih ruku kroz koje su kosti prošle nakon iskopavanja.

Upravo je Petra Korlević unatrag dvije godine prilagodila jednu od forenzičkih genetičkih metoda za upotrebu na ovim problematičnim drevnim ostacima čime je, između ostalog, i riješila problem kontaminacije, a Mateja Hajdinjak i suradnici sad su je prvi put upotrijebili da bi sekvencionirali genome pet neandertalaca.

– Važno je što smo na ovaj način uspjeli za analizu koristiti jako male uzorke, od kojih je najmanji iznosio 9 miligrama, što je puno manje nego se prije koristilo. Često su, naime, ti ostaci u vrlo lošem stanju i iz njih nije moguće ni dobiti više od nekoliko desetaka miligrama uzorka, što je prije bio ograničavajući faktor. Druga bitna stvar je da je zahvaljujući novim metodama sada moguće dobiti genome više neandertalaca što nam je omogućilo da rekonstruiramo prošlost cijelih populacija – pojasnila je Hajdinjak.

Genomi su sekvencionirani iz kostiju i zubi pet neandertalaca pronađenih na lokacijama u Belgiji, Francuskoj, ruskom dijelu Kavkaza i u hrvatskoj špilji Vindiji – inače jednoj od dvije najznačajnije lokacije s neandertalskom DNK na svijetu. Ostaci pronađeni u ovoj špilji već su pomogli razjasniti mnoge tajne vezane za naše pretke.

»Zamjena« populacija

Usporedivši dobivene genome, Hajdinjak i suradnici zaključili su da su se svi »kasniji« neandertalci »razdvojili« od zajedničkog pretka iz Sibira prije oko 150 tisuća godina, te da su genetski srodni ovisno o geografskoj poziciji.

– Pokazali smo i na uzorcima dvije jedinke iz iste špilje na Kavkazu među kojima je 25 tisuća godina razlike da je ta mlađa jedinka genetički puno bliža kasnijim zapadnim neandertalcima nego starijoj jedinki iz iste špilje, što nam onda govori da je u nekom trenutku došlo do »zamjene« populacija, odnosno do izumiranja jedne populacije, a onda i do migracije nekih drugih populacija. Jedna od važnijih stvari koju smo otkrili je i da su svi ti »kasniji« neandertalci čije smo genome analizirali, genetički bliže populaciji neandertalaca koja se miješala s precima današnjih ljudi koji žive izvan Afrike, kazala nam je Hajdinjak. Njihovi nalazi poklapaju se s velikim klimatskim fluktuacijama koje su se dogodile u periodu prije 60 i 24 tisuća godina, kad su ekstremne hladnoće u Sjevernoj Europi potencijalno izazvale izumiranje lokalnih populacija i rekolonizaciju neandertalaca iz južne Europe ili zapadne Azije.

Na radu objavljenom jučer u časopisu Nature su kao suradnici, između ostalih, navedeni i hrvatski akademici Ivan Gušić, Željko Kućan i Pavao Rudan vezano za ostatke iz špilje Vindija.

Hajdinjak i Korlević dovršile su nedavno svoje doktorate i dok će Mateja ostati na Max Planck Institutu, Petra – inače kći našeg poznatog astronoma i popularizatora znanosti Korada Korlevića – na postdoktorat odlazi uskoro u Englesku.