RIJEKA Odluka Katoličke crkve u Koruškoj kojom se odbija molba Hrvatske biskupske konferencije za održavanjem mise na komemoraciji na Bleiburškom polju zbog »političke instrumentalizacije« samo je nastavak austrijskog pritiska na Hrvatsku da se jasno odredi prema komemoraciji u Bleiburgu, koji je počeo još prije prošlogodišnje svibanjske komemoracije.

Nije riječ samo o crkvenom, nego istodobno i o pritisku civilnih vlasti, s obzirom na to da su još uoči lanjske komemoracije koruške crkvene vlasti s pokrajinskim civilnim vlastima objavile kako se distanciraju od svih desnih ekstremista i fašista u kontekstu komemoriranja žrtava Bleiburga. Koruške crkvene vlasti uoči prošlogodišnje komemoracije posebno su zatražile od organizatora komemoracije zabranu političkih govora tijekom mise, kao i nošenje političkih obilježja, uniformi i odjeće koja izgleda poput uniformi, odjeće s inkriminirajućim natpisima, kao i zabranu podizanja šatora i štandova i točenja alkohola. Štoviše, poštovanjem tih zahtjeva uvjetovano je dobivanje suglasnosti za slavljenje mise na komemoraciji.

Nije mjesto pijeteta

U međuvremenu su Austrijanci ustaške simbole svrstali uz bok simbolima Islamske države, propisavši zatvorske i visoke novčane kazne za njihovo isticanje. Austrijski zakon o zabrani ustaških simbola stupio je na snagu prije nekoliko tjedana, baš uoči predstojeće komemoracije koja je u europskim medijima prokazana kao »najveće okupljanje neonacista u Europi«.

Time su u Austriji okončane višegodišnje rasprave o karakteru incidentnog okupljanja na Bleiburškom polju, s definitivnim zaključkom da se tamo više slavi poražena ustaška vojska, nego što se komemoriraju bleiburške žrtve koje, baš kao i sve žrtve Drugog svjetskog rata, zaslužuju pijetet. Bleiburg, međutim, već godinama nije mjesto pijeteta, dostojanstvenog žaljenja i kajanja, nego poligon za reviziju povijesti. Bleiburg je u Hrvatskoj postao krunski dokaz »zločinačkog karaktera« bivšeg režima, mjesto na kojem se slavi ustaška zločinačka država i hrani mit o bleiburškoj tragediji, premda je za tu tragediju najodgovorniji upravo sam zločinački ustaški režim i njegovo zločinačko vodstvo.

Komemoraciju u Bleiburgu suorganizira Katolička crkva, uz pokroviteljstvo hrvatskog Sabora, no u koruškoj Katoličkoj crkvi smatraju da ta manifestacija šteti ugledu Katoličke crkve kojoj bi se, u slučaju izdavanja dopuštenja za održavanje mise, mogla predbaciti instrumentalizacija jedne mise u političke svrhe i nedostatak distance prema fašističkom svjetonazoru.

Povijesni paradoks

Povijesni je paradoks i dodatna sramota za Hrvatsku da nam u ovom slučaju lekcije drže Austrijanci, i to osobito u Koruškoj, koja je desetljećima, zahvaljujući tamošnjoj ekstremističkoj Slobodarskoj stranci i njezinom dugogodišnjem lideru Jörgu Haideru koji je poginuo u automobilskoj nesreći 2008. godine, slovila kao uporište radikalnog nacionalizma koji je nerijetko prelazio u otvoreni nacizam.

Osim toga, ekstremno desna Slobodarska stranka, koju su pedesetih godina prošlog stoljeća osnovali bivši koruški nacisti, pretprošle je godine ušla u vladajuću koaliciju s tamošnjom Pučkom strankom (ÖVP), koju predvodi Sebastian Kurz, čime je Austrija postala jedna od nekoliko europskih država u kojoj je ekstremna desnica na vlasti. Međutim, taj se radikalizam u austrijskom slučaju u prvom redu ispoljava preko ekstremno desne politike prema migrantima, a ne u pitanjima odnosa prema poraženim ideologijama, kao što je to bilo u prošlosti.

U Hrvatskoj pak posljednjih godina svjedočimo obrnutom trendu. Unatoč bogatoj antifašističkoj tradiciji, u Hrvatskoj cvjeta ustaški revizionizam, uz prešutno toleriranje, a u pojedinim slučajevima i aktivno sudjelovanje vlasti. Desničarenje u Hrvatskoj podrazumijeva i filoustaštvo. Komemoracija u Bleiburgu predstavlja incident s razornim posljedicama za ugled države, no odgovorni su tu činjenicu odlučili ignorirati. Zahvaljujući neodgovornom odnosu, kukavičluku i političkoj gluposti sadašnje i prošle vladajuće garniture, Hrvatska je, i to potpuno opravdano, pribijena na europski stup srama, ne samo zbog Bleiburga.