Hrvatska udruga za medicinsko pravo poslala je priopćenje vezano uz nemili slučaj obiteljskog nasilja na Pagu, koje prenosimo u cijelosti: 

''Vezano za najnoviji nemili događaj obiteljskog nasilja na Pagu i pitanja socijalne zaštite stradale djece, kao i još uvijek aktualni i neodgovoreni  problem smrti dječaka u Metkoviću i pružanja pravovremene i adekvatne  zdravstvene zaštite, Hrvatska udruga za medicinsko pravo drži iznimno bitnim iznijeti relevantne činjenice radi objektivnog sagledavanja predmetnih događaja, kao i shvaćanja uloge zdravstvenih ali i socijalnih radnika  od strane sveukupne javnosti.

Percepcija koja je aktualizirana u ovim tragičnim događajima te koja je prihvaćena od strane određenih institucija ali i nadležnih strukovnih udruženja, da se krivnja kod oba slučaja  isključivo očituje kroz rad zdravstvenih i socijalnih radnika, a priori je pogrešna i promašena. Traženje neutvrđene i neargumentirane odgovornosti u radu pojedinih  zdravstvenih i socijalnih radnika, a bez sagledavanja filozofije i načina upravljanja i organiziranja cjelokupnog sustava pružanja zdravstvene i socijalne zaštite nije dobro,  što je Hrvatska udruga za medicinsko pravo u prethodnim priopćenjima već jasno istaknula. Paušalni pristup i nasušna potreba donošenja stavova prije realnog, objektivnog i temeljitog sagledavanja svih okolnosti nekog slučaja te prezentiranje istih u javnosti  dopušta stvaranje slike o krizi stručnosti i profesionalnosti pripadnika pojedine zdravstvene ili socijalne  profesije, premda je općepoznato da se sustav i zdravstvene  i socijalne skrbi  temelji na bezpogovornom i požrtvovnom  radu upravo tih istih pojedinaca.

Svjedoci smo kakve posljedice u javnosti mogu prouzročiti  nepravovremena i nekritična istupanja određenih institucija na primjeru tragične smrti u Metkoviću, a što je projiciralo potrebu reakcije građana s ciljem zaštite „optuženog“ liječnika, kao i apela za organiziranjem adekvatnog sustava zdravstvene zaštite. Presliku toga možemo iščitati i iz slučaja na Pagu, odnosno vidljivo je nesnalaženje i državnih i strukovnih institucija koji u cijeloj problematici  nemilih događaja čini se vide samo jednog krivca, a to je upravo opet pojedinac, zdravstveni odnosno socijalni radnik. Stoga se moramo pitati gdje je u svemu ovome sustav, odnosno gdje su institucije koje trebaju izgraditi i voditi sustav  da funkcionaira na relevantan i učinkovit način. Zar se predmetna problematika pružanja kvalitativne i adekvatne zdravstvene zaštite i skrbi uistinu može  riješiti naoko promptnim, ali nažalost post festum obavljanjem stručnih ili inspekcijskih nadzora da bi se javnosti prezentiralo i iznašlo krivca ( u slučaju Metković, pedijatrice Kaleb, a u slučaju Paga, sve izneseno upućuje na nekog od pojedinih socijalnih radnika) . Pitamo se jasno gdje je  sustav te što on nudi, ali i što je nudio do sada i u Metkoviću i na Pagu. Odgovor je jasno još uvijek niječan, a već se danas može dogoditi neki drugi slučaj Metković. Po svemu sudeći i kod slučaja Pag ćemo u dogledno  vrijeme biti svjedoci raznih stručnih mišljenja, više ili manje kritičnih objekcija i na kraju spočitavanja krivnje nekom „nestručnom“ pojedincu, a moguće je i jednakoj reakciji i prosvjedu nezadovoljnih  građana, ali i tu kao i slučaju Metković sustav neće odgovoriti ili neće znati odgovoriti.

Stoga Hrvatska udruga za medicinsko pravo poziva javno ovim putem sve institucije kako državne tako i strukovne i profesionalne udruge, da se konačno stane  s apstrahiranjem situacija i samog sustava, te da se naslijeđeni zaostali relikti sustava socijalne skrbi i zdravstvene zaštite napokon napuste , kako bi svi naši građani imali  ne samo deklaratornu  nego i praktičnu  sveobuhvatnu i cjelovitu zdravstvenu zaštitu i skrb, a zdravstveni  radnici kao još uvijek najsvjetliji primjer predmetnog nedorađenog sustava, bili primarni  jamac i zalog nove moderne budućnosti sustava zdravstva i socijalne skrbi.''