Državni praznik

Hrvatska danas obilježava Dan državnosti. Što se dogodilo 25. lipnja 1991?

Tihomir Ponoš

Arhiva NL

Arhiva NL

Dan državnosti obilježava se 25. lipnja zato što je tog dana 1991. godine, bila je srijeda, Sabor Republike Hrvatske usvojio odluke o pokretanju postupka razdruživanja od SFRJ i postupka međunarodnog priznanja



ZAGREB Hrvatska u drugom i trećem desetljeću svoje samostalnosti Dan državnosti obilježava 25. lipnja. U prvom desetljeću obilježavala ga je 30. svibnja. To je jedan od praznika koji je unio zbrku u kalendar praznika, posebno ima li se još na umu da se 8. listopada obilježava Dan neovisnosti.


Dan državnosti obilježava se 25. lipnja zato što je tog dana 1991. godine, bila je srijeda, Sabor Republike Hrvatske usvojio odluke o pokretanju postupka razdruživanja od SFRJ i postupka međunarodnog priznanja. Saborom je tada predsjedavao Žarko Domljan, a tog datuma Sabor je usvojio niz odluka: Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, Ustavni zakon o izmjeni i dopuni Ustavnog zakona za promjenu Ustava, Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Povelju u pravima Srba i drugih nacionalnosti. Ustavna odluka u prve dvije točke navodi da se Republika Hrvatska proglašava suverenom i samostalnom državom te da se time pokreće postupak razdruživanja od drugih republika SFRJ i postupak međunarodnog priznanja.


Saborske odluke usvojene su u dramatičnim okolnostima. Jugoslavenska kriza bila je na vrhuncu, a ubrzo je prerasla u rat, odnosno niz ratova. Pokušaji političkog razrješavanja krize, a trajali su cijelo proljeće 1991. godine, bili su neuspješni, a to znači da nije uspio pokušaj preuređenja jugoslavenske federacije. Prije saborskih odluka u Hrvatskoj je 19. svibnja 1991. godine održan referendum. Na njemu su se građani izjašnjavali o dvije tvrdnje. Prva je glasila „Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. Za nju se izjasnilo 93,24 posto glasača. Druga je tvrdnja glasila „Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj državi“ i za nju se izjasnilo 92,18 posto glasača.  




Tokom proljeća čelnici šest jugoslavenskih republika vodili su pregovore o budućem ustroju jugoslavenske države. Njihovi sastanci održavali su se po svim republikama, uglavnom u rezidencijalnim objektima, vilama koje je nekada kao svoje koristio Josip Broz Tito. Razlike između republika bile su prevelike. Slovenija i Hrvatska tražile su kao minimum preustroj države na konfederalnoj osnovi. Srbija i Crna Gora zalagale su se za de facto status quo odnosno jačanje uloge te dvije republike u federacije, dok su Bosna i Hercegovina i Makedonija zagovarale srednji put. Nakon neuspjeha tih pregovora i referenduma, Sabor je na zajedničkoj sjednici tadašnja svoja tri vijeća (Društveno-političko vijeće, Vijeće udruženog rada, Vijeće općina)  25. lipnja usvojio spomenute dokumente. U to doba u Hrvatskoj je već trajala pobuna dijela srpskog stanovništva, tu je pobunu snažno podržavao čelnik Srbije Slobodan Milošević, a sve snažniju podršku davala joj je i JNA.


Saborski dokumenti pripremani su nekoliko tjedana. Predsjednik Franjo Tuđman podnio je 30. Svibnja Saboru izvještaj o stanju u Hrvatskoj, a Sabor je usvojio Zaključke o pripremi državno-pravnih odluka radi ostvarenja pune državne suverenosti i samostalnosti. Domljan je osnovao radnu skupinu kojoj je na čelu bio Vladimir Šeks, članovi Ivan Vekić, Luka Bebić, Šime Đodan, Hrvoje Kačić, Ivan Matija i Ivan Milas, tajnik je bio Ljubomir Valković. Ta radna skupina svoj je rad koordinirala s Vladom i Uredom predsjednika Republike.


Na dan usvajanja saborskih odluka sadržanoj identične odluke o samostalnosti usvojio je i slovenski Državni zbor. Sljedećega dana započela je vojna intervencija JNA u Sloveniji. Kriza u Jugoslaviji vojno je eskalirala, a tu je eskalaciju pokušala zaustaviti tadašnja Europska zajednica Brijunskom deklaracijom od 8. srpnja 1991. godine. Europska zajednica tom je Deklaracijom ishodila tromjesečni moratorij na odluke Sabora i Državnog zbora. Po isteku tog moratorija, u vrijeme otvorenog rata protiv Hrvatske, Sabor je 8. listopada usvojio Odluku kojom je raskinuo „državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ“. Taj se datum praznuje kao Dan neovisnosti. Zbog sigurnosnih razloga listopadska sjednica Sabora nije održana u zgradi na Markovu trgu nego u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu.


Dan državnosti se do 2001. obilježavao 30. svibnja u spomen na dan na koji je 1990. godine konstituiran prvi višestranački Sabor u hrvatskoj povijesti izabran općim pravom glasa. Taj blagdan imao je pogrešan naziv jer na taj dan nisu usvojene nikakve odluke koje imaju sadržajne veze sa samostalnošću i državnošću. Međutim, riječ je o jednom od najvažnijih datuma, upravo zbog toga što je formiran prvi po svemu demokratski, višestranački parlament, u hrvatskoj društvenoj i političkoj povijesti.