ZAGREB - Niz tvrdnji na hrvatskoj wikipediji, poput one da je antifašizam genetski poremećaj i da ustaški pokret nije bio svjesno rasistički i totalitaran, izazvale su kritike stručnih krugova, nakon čega je ministar obrazovanja Željko Jovanović pozvao učenike da prepoznaju falsificirane povijesne činjenice i obrate posebnu pažnju na relevantnost izvora na hr.wikipediji.

Javnost se za slučaj wikipedije zainteresirala nakon što je jedan od njezinih bivših suradnika otvorio facebook stranicu “Razotkrivanje sramotne hr. wikipedije”, upozoravajući da je “wikipedija na hrvatskom nacionalistički ostrašćen projekt, posebno po pitanju političkih, povijesnih pa i svjetonazorskih tema.

Jovanović: povijesni revizionizam na hr.wikipediji

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović upozorio je da je dio sadržaja u hrvatskoj wikipediji ne samo znanstveno dvojben, nego i evidentno falsificiran.

“Pozivamo sve učenike, nastavnike i roditelje da u korištenju sadržaja s interneta općenito, a pogotovo kada je riječ o hrvatskoj inačici wikipedije, obrate pozornost na relevantnost izvora na koje se oslanjaju”, rekao je ministar uputivši ih na online besplatnu enciklopediju Proleksis Leksikografskog zavoda.

“Mogu samo sa žaljenjem konstatirati da je mogućnost otvorenosti i relevantnosti vrela informacija koju bi wikipedija mogla i trebala pružati, u hrvatskoj verziji potpuno obezvrijeđena, što zasigurno nikada nije bio cilj pokretača”, kazao je ministar Hini, nakon što je u široj javnosti razotkrivena “mračna strana” hrvatske wikipedije u čijim se pojedinim člancima, prema kritičarima revidira novija hrvatska povijest.

Ustvrdio je da su objavljivanjem insinuacija i činjenično netočnih informacija na hrvatskoj inačici wikipedije oštećeni hrvatski učenici i studenti.

Osim što je dio sadržaja protivan pravilima struke i znanstvenog pristupa, neki članci na hrvatskoj wikipediji su protivni i samim javno dostupnim pravilima wikipedije kojima se inzistira na utemeljenjosti, potkrijepljenosti dokazima, neutralnosti, objektivnosti i enciklopedičnosti, upozorio je.

U Ministarstvu su sigurni da su nastavnici i učitelji svjesni problematičnosti hrvatske inačice wikipedije kao vrela informacija i da su učenike upozorili na povijesni revizionizam koji se ondje pojavljuje. Vjeruju također da učenici nisu toliko naivni niti neinformirani koliko manjina uredništva wikipedije vjeruje.

“Zbog toga ne vjerujem da bi fabriciranje povijesnih činjenica, ma kako skandalozno bilo, uspjelo uvjeriti mlade ljude u neke pseudo-istine ili mitove kako bi možda dio uredništva wikipedije očekivao”, rekao je Jovanović.

Hrvatska wikipedija: “Antifašizam je genetski poremećaj”

Bivši suradnik wikipedije i pokretač facebook stanice “Razotkrivanje sramotne hr. wikipedije” drži da hr.wikipedija nudi samo pristrana gledišta. “Ona eliminira sve one koji žele pridonijeti malo širem pogledu na povijesne ličnosti i događaje, definicije nekih pojmova, hrvatskih regija, čak i osvrta na aktualne javne osobe”, drži pokretač stranice koja je u nekoliko dana skupila gotovo 3000 lajkova.

Kao drastičan primjer navodi referencu “antifašizam” uz koju među ostalim stoji da predstavlja “borbu za komunizam i marksizam, borbu protiv kapitalizma, titoizam s jugoboljševičkim genocidom nad protivnicima, kulturocid, genetski duhovni, moralni i stvaralački poremećaj, ograničavanje svih osnovnih ljudskih sloboda”.

Bivši administratori tvrde da su im zabranili pokušaje da se članak proširi saborskom Deklaracijom o antifašizimu te da im je obrisan odlomak o katoličkim svećenicima koji su sudjelovali u NOB-u.

Po njihovom mišljenju jedan od najgorih članaka je onaj o Maksu Luburiću, za kojeg stoji da je “čovjek koji se na svoj način posvetio borbi za Hrvatsku” i gdje se tvrdi da su “desetine pravoslavne siročadi spašene i smještene u institucije koje u svom trošku održava “Ustaška obrana”.

“U golemom članku o ustašama zločini uopće nisu obrađeni, a ostatak članka je jednostran, ostrašćen, bez referenci, prepun osobnih mišljenja i u stvari slavi taj pokret koji je osramotio Hrvatsku”, rekao je jedan od bivših suradnika koji je prema wikipedijinoj praksi u tom projektu sudjelovao pod internetskim nadimkom.

Smatra da je i policija prema počiniteljima dužna poduzeti represivne mjere sukladno zakonima budući da veličanje fašizma, nacizma te širenje mržnje po zakonu nije dozvoljeno.

Od policije se međutim nije moglo doznati hoće li poduzeti radnje u tom slučaju.

Bivši suradnik kaže kako su više instance na Wikipediji već izvijestili o događanjima u Hrvatskoj i uz veliki interes prate sve što se događa sa hr.wikipedijom na dnevnoj bazi.

Političko-ekološki aktivist i novinar Zoran Oštrić koji je sam bio suradnik do 2007. kada je, kako kaže, odustao kao i brojni drugi, tvrdi da su “primitivizam i ideološka rigidnost ustašonostalgičara, koji vladaju hrvatskom wikipedijom, deprimirajuća činjenica”.

Za njega je problem sustava wikipedije što je praktički nemoguće suprostaviti se jednoj manjoj, ali kompaktnoj grupi kad njeni članovi postanu administratori. Iako u načelu svatko može uređivati wikipediju, upozorava da administratori mogu neki članak zaključati i suradnicima privremeno ili trajno zabraniti uređivanje, što obilato koriste. “Administratori se ponašaju kao politički komesari koji u svojem radu ne trebaju biti ograničeni nikakvim pravilima struke ili morala”, kaže Oštrić.

Jedan od prozvanih administratora u medijima je odbacio sve optužbe nazvavši ih “degutantnim besmislicama i klevetama”. Tvrdi da administratori nemaju odgovornost za sadržaj wikipedije, već da su volonteri koji se trude smanjiti broj sukoba među suradnicima. Zatražit će uklanjanje facebook stranice “Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije” jer smatra da je riječ o “govoru mržnje, proganjanju normalnih ljudi jer su stali na žulj nekolicini revizionista”.

Jurčević: Napad na wikipediju je rušilački napad jednoumnih struktura

Povjesničar Josip Jurčević Hini nije komentirao konkretne navode iz hrvatske wikipedije koju smatra “prostorom slobode istraživanja i mišljenja”, već je ustvrdio kako “osnovni motiv žestokih napada nije namjera da se poprave možebitne netočnosti u tim člancima, nego se radi o rušilačkom napadu s radikalnih jednoumnih položaja koji ne dopuštaju legitimnu pluralnu raspravu o bilo kojoj temi”.

“U demokratsku Hrvatsku preselila se cjelovita znanstvena struktura iz totalitarnog komunističkog razdoblja, a sa sobom je donijela i svoje povijesne apologetske kvaziistine. Nije tajna da su sve društvene znanosti, umjetnička produkcija i mediji u komunističkoj Jugoslaviji imali socrealističku koncepciju, što je značilo da im je osnovna zadaća veličati jugoslavenski komunistički režim, a žestoko se obračunavati sa svakom različitošću”, rekao je Jurčević.

On drži da su tako najteže stradale temeljne istraživačke i stvaralačke slobode, kao i osobe koje su pokušale djelovati, istraživati i stvarati sukladno temeljnim ljudskim pravima i objektivnim kriterijima.

“Nažalost, situacija u formalno pluralnoj demokratskoj Hrvatskoj nije se bitno promijenila u proteklih četvrt stoljeća. Jednoumna struktura u društvenim znanostima i općenito javnom govoru očuvala je većinu svoje institucijske moći”, smatra Jurčević.

Mišljenja je kako je zahvaljujući informatičkoj tehnologiji i globalnim okolnostima stvorena hrvatska inačica wikipedije kao prostor slobode istraživanja i mišljenja mlađeg obrazovanog naraštaja.

“Budući su oni izmakli kontroli jednoumnog sustava i počinju ozbiljnije nagrizati jednoumlje na njih se prema starim totalitarnim metodama udara svom rušilačkom snagom kako bi ih se utjeralo u zastarjeli neokomunistički jugoslavenski tor ili uništilo. To je bit napada na wikipediju, a sve ostalo su gotovo nevažni detalji”, zaključio je taj znanstvenik.

Koren: To se ne može drugačije okarakterizirati nego kao ustaštvo

Povjesničarka s Filozofskog fakulteta Snježana Koren ocijenila je u razgovoru za Hinu da su sporni članci u wikipediji pristrani i zlonamjerni, a u jednom dijelu čak i nepismeni.

“To su tipovi tekstova koje se mogu naći na strancima marginalnih udruga i pokreta, ali za njih ne bi smjelo biti mjesta na wikipediji, kazala je, dodavši da autori ponegdje nisu u stanju razlučiti dobro od zla.

Zanimljivo je, kaže, što se uvijek pronađe skupina koja piše tekstove čiji je primarni cilj rehabilitirati NDH. “To se ne može drugačije okarakterizirati nego kao ustaštvo”, zaključila je profesorica, dodavši da je to dobro poznata priča koja se u Hrvatskoj kotrlja od 1990-tih, kada je Bleiburg bio česta tema.

Takav način bavljenja poviješću po njezinom je mišljenju vrlo dobra podloga za manipulaciju.

Prisjetila se izjave jednog visoko pozicioniranog političara koji je rekao da su svi pobijeni na Križnom putu bili civili jer su se predali, te se upitala primjenjuje li se isto pravilo i na njemačke vojnike.

Ustvrdila je da je to poznata manira u kojoj jedna pravila važe za opću, a druga za hrvatsku povijest.

Prisjetila se također i službene analize udžbenika iz povijesti s početka 90-tih, kada je tadašnji zamjenik ministrice prosvjete i kasnije predsjednik Sabora zamjerio autorima što u udžbenicima pišu “takozvana” NDH. Jer, rekao je tada u Saboru, ako se takozvanim zove sve što je vezano uz hrvatski identitet zašto i genocid nad Srbima, Židovima i Romima ne bi bio “takozvani”.

Dijelom i zbog takvih izjava, smatra profesorica, danas imamo zbunjenu generaciju diplomiranih studenata koji kad dolaze na državni ispit nastoje izbjeći takve kontroverzne teme ili zamagljuju zločine.

“Imala sam iskustva na stručnim ispitima gdje su nam kandidati govorili strašne stvari. Imali smo slučaj gdje je jedna kandidatkinja pustila prezentaciju koja je počinjala s riječima “sretan 10. travnja”, ili kandidatkinju koju je mentorica u zadnji tren spriječila u pokušaju da demonstrira ustaški pozdrav”.

Proleksis: sličan wikipediji, ali utemeljen na znanstvenim izvorima

Umjesto falsificiranih povijesnih prikaza, ministar Jovanović predlaže korištenje online besplatne enciklopedije Proleksis Leksikografskog zavoda za koju se u javnosti puno manje zna. Ona, poput wikipedije, funkcionira kao suradnički, javni projekt, ali je utemeljena na provjerenim, općeprihvaćenim znanstvenim izvorima. Vjerodostojnost podataka na Proleksisu jamči institucija s višegodišnjim iskustvom u uređivanju leksikona i enciklopedija.

“Pozivam sve zainteresirane građane, stručnjake, nastavnike, ali i postojeće suradnike wikipedije da se priključe uređivanju vjerodostojne, javne enciklopedije, a građane i učenike da radije konzultiraju Proleksis nego druge internetske izvore”, rekao je.

Bruno Kragić s Leksikografskog zavoda rekao je da je Proleksis enciklopedija koja je bila dostupna samo na Carnetovoj mreži, ali da je već godinu dana dostupna svima na stranicama Leksikografskog zavoda.

Najavio je i da će ovog mjeseca biti predstavljena i online Hrvatska enciklopedija.