Političari su dva puta mijenjali uvjete natječaja za borbeni avion, a reagirao je i Ured za reviziju. Unatoč primjedbama tog ureda kupljen je Eurofighter, i to u tako osiromašenoj verziji da je danas uvjerljivo najslabiji na svijetu
ZAGREB – I dok se Hrvatska priprema za zahtjevni posao nabavke novih borbenih aviona, gotovo u neposrednom susjedstvu može se vidjeti upozoravajući primjer što znači ako se odabir napravi krivo. Naime, nakon samo desetak godina korištenja, Austrija odustaje od Eurofightera te će ići u nabavu novog borbenog zrakoplova.
Ovakav scenarij još je početkom srpnja najavilo samo autrijsko Ministarstvo obrane, a kao glavni razlog navodi se neisplativost ovog aviona. Prema njihovim kalkulacijama, korištenje ovih aviona još 30 godina dovelo bi do potrošnje oko pet milijardi eura, i to osnovnih troškova, bez nabavke novih trenažera i izvanrednih troškova popravaka, kojih će nedvojbeno biti. Stoga je Ministarstvo obrane Austrije predložilo, a čini se da im je Vlada prihvatila, da se kupi 18 novih aviona, s kojima bi se uštedjelo najmanje dvije milijarde eura u sljedećih 30 godina.
Apsurdna situacija
Iako sada Austrija pokazuje znakove odgovornosti prema financijama te se sprema na zamjenu aviona, koliko god to bio logistički zahtjevan posao, mora se kazati da su se sami doveli u ovakvu situaciju. Zrakoplovni analitičar Tomislav Mesarić još je prije koji tjedan donio izuzetno opširan i temeljit tekst u kojem je objašnjeno kako su zapravo političari, na uštrb stručnjaka, trasirali put koji se ovih dana pokazuje krivim. Političari su dva puta mijenjali uvjete natječaja za austrijski borbeni avion, u potpunosti dovodeći do apsurda situaciju, na što je morao reagirati čak i Ured za reviziju. No, unatoč primjedbama tog ureda da sam finalni natječaj nema veze s onim s čim se počelo, na kraju je sve ostalo kako su oni koji odlučuju zamislili. Kupljen je Eurofighter, i to u tako osiromašenoj verziji da je to danas uvjerljivo najslabiji Eurofigher igdje na svijetu.
Kada se ukratko prepriča čitava faza nabave austrijskih aviona, teško se oteti dojmu da je netko dosta temeljito gurao da baš Eurofighter dobije ovaj vrijedan natječaj. Naime, u konkurenciji su od početnih pet aviona na kraju ostali Eurofighter i Gripen. Gripen C/D je bio jeftiniji oko 200 milijuna eura od ponuđenog Eurofightera Tranche 2. U otplatnim razdobljima razlika je padala, ali samo zato što je Ministarstvo obrane Austrije penaliziralo švedske uvjete otplate. Unatoč upozorenjima Ureda za reviziju da to ne radi. Zbog te penalizacije je na kraju i odlučeno da se ide u završne pregovore s Eurofighterom, unatoč protivljenju struke, koja je predlagala da se ipak uzme avion koji će biti jefitniji za održavanje.
Cirkus u etapama
Nakon toga počinje druga etapa cirkusa, kad su Austrijanci krenuli mijenjati uvjete nabave, pa je tako s 24 u konačnici palo na 15 aviona, i to Tranche 1, tako da su se na kraju mogli faktički koristiti samo za air-policing. Uz sve to, popravci su postali noćna mora. Naime, kako bi se uštedjelo na osnovnim troškovima, odustalo se od instaliranja radionice za popravke u samoj Austriji, što jeste uštedjelo neke novce, ali je produžilo rokove nabave rezervnih djelova. Što u konačnici dovodi do toga da je tek trećina flote stalno spremna. Za usporedbu, čak i Hrvatska s preko 35 godina starim MiG-ovima 21 ima bolju iskoristitvost eskadrile.
Austrijski primjer definitivno mora biti nit vodilja kako ne raditi javne natječaje za nabavku aviona, s jasno vidljivim rezultatom na kraju – promjenom zrakoplova. Zapostavljanje struke na uštrb političkih odluka koštalo je Austriju milijardi eura, pitanje je hoće li Hrvatska biti dovoljno pametna da na tuđim greškama uči.
