Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
12. prosinca 2019.
Potplaćena profesija

HRVATSKI APSURDI Diplomirani medicinski tehničar otvoreno o egzodusu djelatnika u zdravstvu

Adriano Friganović / Foto Slavica BAKIĆ
Adriano Friganović / Foto Slavica BAKIĆ
Autor:
Objavljeno: 24. svibanj 2017. u 7:21 2017-05-24T07:21:49+02:00

Nedopustivo je da država štedi na medicinskim sestrama! Koeficijenti za plaće medicinskih sestara su jako loši. Uvjeti za rad sestara u Hrvatskoj su zaista teški, ističe Adriano Friganović

Adriano Friganović 20 godina radi kao medicinski tehničar u KBC-u Zagreb na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Glavni je medicinski tehničar Zavoda za anesteziju i intenzivnu medicinu te klinike. Trenutno je na trećoj godini doktorskog studija Biomedicina - javno zdravstvo na Medicinskom fakultetu u Ljubljani. Dodiplomski stručni studij završio je na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, a potom diplomski specijalistički stručni studij Menadžment u sestrinstvu u Zagrebu.

No, unatoč tome što još od 2010. godine ima diplomu specijalističkog stručnog studija, a uskoro će imati i doktorsku, plaću i dalje prima na razini prvostupnika.

Razlog je tipično hrvatski – iako je Hrvatska omogućila medicinskim sestrama i tehničarima da nakon srednje škole obrazovanje nastave i na prijediplomskim i poslijediplomskim studijima sestrinstva, pa čak i da mogu doći do statusa docenata i doktora sestrinstva, sustav zdravstva i dalje ih prepoznaje (i plaća!) samo kao – prvostupnike!

Model obrazovanja

– Novi model obrazovanja koji omogućuje medicinskim sestrama i tehničarima da se odškoluju za visoka znanja započeo je 2005. godine, ali još uvijek u uredbi o koeficijentima i složenosti poslova u javnim službama ta stručna sprema nije priznata. Borba za to vodi se već dugo sa svim ministrima zdravstva, odnosno zdravlja kako su se jedno vrijeme nazivali. Mijenjala su se imena ministarstva, ali ne i praksa. Niti jedan ministar nije taj problem riješio niti uvažio argument da je totalna ludost školovati kadar, i to po hrvatskom kvalifikacijskom okviru i na studijima koji imaju sve dopusnice ove države, a da ih se pri tome ne prepoznaje u uredbi koja bi im trebala omogućiti da budu adekvatno i plaćeni, u skladu sa svojim stupnjem obrazovanja. Platili smo visoke školarine da bismo završili visoke škole, a na kraju smo u rangu prvostupnika – kaže Adriano Friganović.

Sestre i tehničari sami sebe cijene manje, nego što ih cijene liječnici / Foto Sergej DRECHSLER

– Obično je opravdanje zbog čega se to događa financijske prirode. Svaki od ministara uvijek nam je davao isti odgovor: »U ovome trenutku nema novca za sestre«. No, to nije nikakvo opravdanje jer u Hrvatskoj nije tako veliki broj sestara s visokom stručnom spremom, svega oko tisuću, i bilo bi u redu priznati im visoku stručnu spremu jer čemu ih školovati i davati dopusnice za taj stupanj obrazovanja, ako to obrazovanje nećete vrednovati – pita se Adriano, jedan od tridesetak u Hrvatskoj koji će uskoro imati i doktorsko zvanje među sestrama. Da bi do nje došao, on osobno susreo se i s drugim apsurdom hrvatskog obrazovnog sustava – doktorski studij morao je upisati u Ljubljani jer sa završenim stručnim specijalističkim studijem nije doktorat mogao nastaviti u Hrvatskoj.

– Tražili su da krenem ispočetka i završim sveučilišni studije. Na Medicinskom fakultetu u Ljubljani nije bilo nikakvih problema – priča ovaj diplomirani medicinski tehničar, koji, kako kaže, sestrinstvo koje je odabrao za životno zanimanje shvaća kao profesiju, i to vrlo ozbiljnu profesiju koja zahtjeva puno vještina i znanja, a to znači i stalnu edukaciju.

– Ljudi sestrinstvo doživljavaju kao poziv, ali ja to ne bih tako definirao. Sestrinstvo doživljavam isključivo kao profesiju. Profesiju koju volim, ali da biste radili posao medicinske sestre ili tehničara nije dovoljna samo empatija i razumijevanje. Mi smo profesionalci, nismo volonteri. Sestrinstvo je profesija koja sustavno prati razvoj medicine. Medicinskim sestrama kao i svim zdravstvenim djelatnicima nameće se stalna obaveza dodatnog usavršavanja. Posao koji radim danas ne može se usporediti s onim od prije dva desetljeća kada sam počeo raditi. Bez usavršavanja nemoguće ga je raditi. Usavršavanje je potrebno i kroz sustav vertikalnog obrazovanja koje se popelo do razine doktorata, ali i kroz stalnu horizontalnu edukaciju kao što su predavanja, simpoziji, kongresi koji su danas vrlo usko specijalizirani – pojašnjava Adriano Friganović, ponavljajući kako je, naravno, taj posao potrebno i adekvatno platiti.

Nezadovoljne odlaze

– Nedopustivo je da država štedi na medicinskim sestrama! Koeficijenti koji su trenutačno određeni za plaće medicinskih sestara u sustavu zdravstva su jako loši. To je nešto malo korigirano s dodacima pa su plaće donekle prihvatljive, ali sestrinstvu se ne pridaje značaj koji doista zaslužuje. Zbog toga u Hrvatskoj i imamo problem nedostatka sestara. On se javlja zato što ih se ne želi zapošljavati, a one koje rade se nedovoljno motivira. Uvjeti za rad sestara u Hrvatskoj su zaista teški. Malo ih je, uvjeti na poslu su loši, a kada to spojite s plaćom koja, istina, nije loša ali je neusporediva s plaćom koju bi mogle dobiti u Njemačkoj, Engleskoj ili Irskoj, jasno je zašto i sestre, a ne samo liječnici, odlaze iz Hrvatske – govori Adriano.

Sestrinstvo više nije isključivo žensko zanimanje

Adriano Friganović odrastao je u Banjoj Luci, ali ga je ratni vihor »potjerao« u Zagreb gdje se školovao i ostao živjeti. U sestrinstvu je, kaže, završio spletom okolnosti.

– Htio sam se svakako raditi nešto što ima veze sa zdravstvom i medicinom. Zapravo, želio sam postati fizioterapeut, a onda sam spletom okolnosti završio kao medicinski tehničar i poslije se više nisam htio vratiti jer mi se taj posao svidio – objašnjava medicinski tehničar kojega smo susreli u Poreču gdje je kao glavni tajnik Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva sudjelovao u radu stručnog skupa operacijskih sestara Hrvatske i medicinskih sestara vaskularne kirurgije te bio nazočan osnivanju Društva vaskularnih sestara Hrvatske, osnovanog na inicijativu Marinke Vlah, glavne sestre Klinike za kirurgiju KBC-a Rijeka.

Marinka Vlah još je jedna magistrica među medicinskim sestrama, koja upozorava na nesrazmjer između ministarstva prosvjete i ministarstva zdravstva kada je riječ o priznavanju sestrinske struke, ali i na »nevidljivost« sestara i tehničara u društvu. Skup medicinskih sestara i osnivanje novog Društva, na čije je čelo izabrana Linda Čendak Božinović, glavna sestra Zavoda za vaskularnu kirurgiju riječkog KBC-a, održavao se usporedo s godišnjim kongresom Hrvatskog društva za vaskularnu kirurgiju.

U jednoj dvorani okupilo se više od 250 vaskularnih kirurga, ali i intervencijskih radiologa, kardiologa, kardijalnih kirurga, anesteziologa, neurologa, kliničkih farmakologa, anesteziologa i flebologa iz Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, Mađarske, Italije, Poljske, Njemačke i Austrije, a u drugoj su se kroz stručna predavanja educirale sestre s kojima ovi liječnici rade, i to iz Hrvatske te Slovenije i BiH. U neformalnim razgovorima nakon predavanja komentiralo se kako je među kirurzima sve više žena, a u sestrinstvu sve više muškaraca. Ovo potonje potvrđuje i Adriano Friganović.

– Do prije desetak godina bilo je svega desetak posto muškaraca u ukupnoj populaciji sestara, ali sada je taj broj veći i stalno raste, i to je dobro. Mene veseli i jedno i drugo. I da je više žena među kirurzima, da to nije isključivo muško zanimanje, ali i da mijenjamo paradigmu sestrinstva i da to više nije isključivo žensko zanimanje – kaže Adriano.

Njegove riječi potvrđuju i podaci koji su se mogli čuti ovih dana u povodu Međunarodnog dana sestrinstva, koji se obilježava 12. svibnja na dan kada je rođena engleska bolničarka, začetnica modernog sestrinstva Florence Nightingale – »dama sa svjetiljkom«, kako su je zvali, koja je omogućila polovicom 19. stoljeća ulazak profesionalno obrazovanih žena u zdravstvenu njegu bolesnih, a 1860. godina u Londonu otvorila i prvu školu za medicinske sestre. Medicinske sestre i tehničari taj datum obilježili su taj dan promovirajući svoju struku, upravo s naglaskom na stalnoj edukaciji kako bi pružili što kvalitetniju medicinsku njegu pacijentima. Kako je upozoreno, medicinske sestre i tehničari najbrojnija su profesija u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Prema podacima Hrvatske komore medicinskih sestara, u Hrvatskoj je registrirano 35.628 sestara i tehničara.

No, procjenjuje se da ih u zdravstvenim ustanovama nedostaje još oko 12 tisuća. Razlog manjka kadra je, baš kao što kaže i Adriano Friganović, smanjeno zapošljavanje i odlazak na rad u inozemstvo. U razdoblju od 2013. do 2016. godine Hrvatska komora medicinskih sestara izdala je ukupno 518 dozvola medicinskim sestrama za rad u inozemstvu. U 2016. i 2017. godine zatraženo ih je čak 686, od čega 176 samo u prvim mjesecima ove godine. Istraživanje provedeno unutar ove struke pokazalo je da su glavni razlozi njihovog nezadovoljstva male plaće, nedostatak povlastica, promocije i potencijalnih nagrada.

Nedovoljno cijenjene

Zanimljivo je i da je ovo istraživanje pokazalo da sestre same sebe cijene manje, nego što ih cijene liječnici. Naš sugovornik slaže se da su sestre »nevidljive« u sustavu zdravstva i da treba puno više poraditi na promociji sestrinstva što bi u konačnici vjerojatno utjecalo da one počnu cijeniti i same sebe.

– Pa i vi novinari objavljujete da je neki liječnik nešto uspješno napravio i pri tome najčešće zaboravljate da taj uspjeh ovisi o cijelom timu, a dio toga tima su i medicinske sestre čija je uloga važna ne samo tijekom zahvata, nego i prije, a još više nakon toga zahvata kada njegov ishod ovisi o skrbi i njezi koja se pacijentu pruža i sposobnosti medicinske sestre da prepozna stanje pacijenta i eventualne probleme na koje onda upozorava liječnike – objašnjava Antonio Friganović, naglašavajući da je jedan od zadataka struke i strukovnih udruga upravo da promijeni percepciju u javnosti i pokaže da su i medicinske sestre i tehničari važan dio takvih uspješnih timova te da je njihov posao itekako važan i sveobuhvatan.

– Smeta nas što često ostanemo nevidljivi u tom procesu liječenja – kaže Adriano te dodaje da, unatoč svim tim problemima, ne može zamisliti da u životu radi nešto drugo.

– Cijeli život sam u tome i raditi s ljudima na ovakav način je izvrsno iskustvo i posebni doživljaj. To je posao koji možete voljeti ili nevoljeti. To ili jeste ili niste. Ja osjećam da jesam i ne mogu niti zamisliti raditi nešto drugo – zaključuje ovaj diplomirani medicinski tehničar, uskoro i s doktorskom titulom, koji je svoj profesionalni život posvetio u potpunosti sestrinstvu, ali i zauzimanju za zaštitu i unapređenje sestrinstva i sestrinskog staleža u Hrvatskoj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.