Radničko vijeće HRT-a odbilo je prihvatiti kontradiktorni pravilnik / Snimio Nenad REBERŠAK
Novinari HRT-a ne smiju na društvenim mrežama isticati političku, svjetonazorsku, gospodarsku, vjersku niti bilo koju drugu pripadnost ili sklonost, ne smiju komentirati uređivačku ili poslovnu politiku kuće. – Cilj je stvoriti novinare bez stava – kazuje nam, anonimno, jedan od djelatnika HRT-a
ZAGREB Članak 17. Ustava među ostalim kaže: »Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi«.
Članak 6. Pravilnika o korištenju društvenih mreža koji je od prije koji dan počeo važiti za radnike i vanjske suradnike HRT-a, kaže: »Korisnici društvenih mreža ne smiju navoditi lažne osobne ili profesionalne podatke, ne smiju isticati političku, svjetonazorsku, gospodarsku, vjersku niti bilo koju drugu pripadnost ili sklonost, koja bi mogla stvoriti dojam o njihovoj nesamostalnosti ili neobjektivnosti u obavljanju ugovornih obveza s HRT-om iz čl.2. ovog Pravilnika«.
Članak 9. kaže da se odredbe Pravilnika primjenjuju i na članove Nadzornog odbora i Programskog vijeća HRT-a. Ovaj potez autora Pravilnika i ne čudi, jamačno se puše i na hladno da se čelništvu HRT-a i opet ne dogodi Nadzorni odbor HRT-a predan poslu i otvoren prema van. No, pita se Radničko vijeće, kako se članu Programskog vijeća može zabraniti da na društvenim mrežama potakne raspravu ili istakne svoj stav o programu HRT-a kad je to zapravo i njegova dužnost!? Član Programskog vijeća HRT-a Saša Milošević nam kratko reče kako je namjera autora možda i bila dobra, ali je krajnji uradak tipično HRT-ovski; neprovediv, zbunjujuć, kontradiktoran i neće donijeti ništa dobra.
Medijske platforme
Zaključak se nameće sam po sebi, onaj da je Pravilnik HRT-a »jači« od Ustava. Slijedi niz logičnih zaključaka poglavito s obzirom na činjenicu da živimo u dobu tehnoloških čuda i svekolikih medijskih platformi, od onog da se i ovime HRT zatvara u sebe umjesto da pojača komunikaciju s javnošću, do onog da Pravilnik nije ništa drugo nego još jedan instrument discipliniranja HRT-ova življa koje misli da je zadaća javne televizije među ostalim i obrazovati. Istini za volju, ima u pravilniku i natruha »mrkve«, primjerice u članku 3. gdje se kaže da korisnici društvenih mreža imaju slobodu mišljenja, govora i izražavanja. No, samo malo dalje eto i »batine« u članku 5. gdje se izričito kaže: »Korisnicima društvenih mreža u svom djelovanju na društvenim mrežama nije dopušteno komentirati uređivačku ili poslovnu politiku HRT-a.
– Cilj je stvoriti novinare bez stava. Cilj je onemogućiti propitivanje bilo kakve poslovne i programske strategije kuće. U 2017. godini na HRT-u se uvodi verbalni delikt na entu – kazuje nam jedan od djelatnika HRT-a, dakako anonimno.
Radničko vijeće HRT-a odbilo je prihvatiti ovakav pravilnik. U očitovanju Radničkog vijeća kaže se kako u pisanju Pravilnika nisu sudjelovale institucije i stručnjaci koji bi mogli dati pouzdan i stručan savjet o materiji koju predloženi Pravilnik nastoji regulirati. Podsjeća se i na Strategiju poslovanja i razvoja HRT-a do 2017. godine u kojoj piše da se »HRT mora uključiti u umreženo društvo, mora postati aktivni subjekt društvene komunikacije koji pomaže u izgradnji društvenih vrijednosti.« Pače, Strategija nalaže da HRT »mora postati aktivni subjekt društvene komunikacije«.
Definirana misija
– Dok je posve razumljivo da zaposlenice i zaposlenici HRT-a, posebno novinari i novinarke, ne bi trebali u svom profesionalnom životu isticati političku pripadnost, kako se može od zaposlenika HRT-a tražiti da ne ističe svoj svjetonazor ili gospodarsku pripadnost? U već spomenutoj Strategiji poslovanja i razvoja HRT-a, na njezinom početku, definira se misija HRT-a. U njoj piše: »Hrvatska radiotelevizija dio je europske kulturne stečevine javnih medijskih servisa osnovanih da bi služili društvu, stvarali javno dobro i bili jamac razvoja demokratskog društva. Svojim kvalitetnim, vjerodostojnim i raznolikim programom Hrvatska radiotelevizija čuva i promiče europske vrijednosti i temeljna ljudska prava…« Zar ovo nije svjetonazorska izjava? Zakon o HRT-u u dijelu koji daje definiciju sadržaja i funkcije javnih usluga nalaže da HRT mora na primjer proizvoditi programe namijenjene ostvarivanju ravnopravnosti muškaraca i žena, informirati o zaštiti okoliša i promicati pravo na zdrav okoliš, proizvoditi programe namijenjene poticanju poduzetništva. Sve su to svjetonazorski stavovi – ističe Radničko vijeće.
Pravilnik se ne bavi dobrim običajem nekih TV vedeta da na svojim profilima reklamiraju plastične kirurge, salone ljepote, modne marke. Zato je krajnje široka odredba koja brani spomen svjetonazorske i gospodarske pripadnosti, taman toliko da se već na Prisavlju izvrgla u grotesku. Pita se prisavski puk znači li ovakav Pravilnik da se ne smije preko društvene mreže čestitati nijedan vjerski blagdan, ili da je zabranjeno fotografiranje kraj dućana Konzuma. Mnogi su Pravilnik od milja nazvali »Lex HuŽ« s obzirom na to da je to redakcija koja se ponajviše trudi komunicirati sa svojim gledateljima preko društvenih mreža. Pitaju se zaposlenici i moraju li sa svojih zidova skidati postove svojih prijatelja, baš kao i to znači li Pravilnik ovakav kakav je da ne smiju naokolo dijeliti niti obavijesti o svojim emisijama ne bi li im povećali gledanost i doseg!?
Besmislen zahtjev
Radničko vijeće napominje kako BBC u svojim Guidelines jasno propisuje zaposlenicama i zaposlenicima da u istupanju na društvenim mrežama ne ističu političku pripadnost ili podržavanje nekog političkog cilja i to se može tražiti i od zaposlenica i zaposlenika HRT-a.
– Ali, tražiti da ne ističu svjetonazorske ili gospodarske pripadnosti ili sklonosti nema smisla. Tko je uostalom taj tko će procjenjivati da su nečiji svjetonazorski stav ili sklonost stvorili dojam o »nesamostalnosti ili neobjektivnosti u obavljanju ugovorenih obveza s HRT-om«!? – poručuje Radničko vijeće.
Odgovor na pitanje »tko je taj« na žalost ostaje nepoznanica. S obzirom na »transparentnost« koju forsira ova prisavska vlast, moga bi identitet onog koji procjenjuje ostati tajnom dovijeka.
