RIJEKA – Da smo u eurozoni, bilo bi nam sada daleko lakše, izjavio je za naš list guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, istaknuvši da bi se činjenica da već imamo euro kao službenu valutu na stabilnost i likvidnost domaćeg financijskog sustava pozitivno odrazila na barem tri ključna načina.

Prvi je, kazao je, naravno, tečaj, s kojim ne bismo imali probleme kakve sada imamo: sve bi bilo u eurima, nestalo bi tečajnog rizika pa središnja banka u ovim uvjetima, pritiska na slabljenje kune, ne bi morala intervenirati ni trošiti devizne rezerve, pojasnio je. Drugo, da već imamo euro, imali bismo pristup neograničenoj likvidnosti koju kreira Europska središnja banka. Ona već dulje vrijeme otkupljuje državne obveznice, pa bi tako po potrebi otkupljivala i naše, tumači Vujčić. Treća prednost, kaže, odnosi se na činjenicu da bismo, da smo u eurozoni, mogli koristiti i sredstva iz Europskog stabilizacijskog fonda (ESM, European Stability Mechanism), koji raspolaže s 500 milijardi eura za pomoć članicama. Oformljen je još za vrijeme prošle krize, pomoć iz tog fonda dobile su i Grčka, Irska, Španjolska. Mi naravno nismo u takvoj situaciji, ova kriza je eksterne prirode, no imali bismo još jedan dodatni osigurač.

Prinosi rastu

Na pitanje oko priprema za ulazak u tzv. čekaonicu za euro, točnije ERM II mehanizam, a za koji se očekuje da bi Hrvatska trebala dobiti zeleno svjetlo početkom srpnja, guverner veli da je to proces na koji se ova kriza izazvana epidemijom koronavirusa ne bi trebala odraziti. Tu, veli, sve ide svojim tijekom.

Guvernera smo pitali i vezano za kretanje cijena i prinosa državnih obveznica. Naime, državne obveznice u krizi se percipiraju kao »sigurna luka«, što znači da bi sada potražnja za njima trebala rasti, a prinosi padati, međutim, očito nisu sve državne obveznice tako percipirane od strane tržišta, pa dok su prinos i cijena njemačkih državnih obveznica ostali postojani i za vrijeme pandemije, našima cijena pada, a prinos još i raste. Vujčić ističe da prinosi obveznica svih perifernih zemalja sada idu gore, što znači da im pada cijena.

– Rastu i prinosi nekih neperifernih obveznica, ovisno o njihovoj fiskalnoj poziciji, međutim, možda ne toliko koliko bi rasli da su još i izvan eurozone. Činjenica da su unutra djeluje kao ublažavajući faktor, pojašnjava Vujčić. Veli i da se tržište već pomalo smiruje, no poručuje da »HNB i dalje održava likvidnost tržišta državnih obveznica.«

Monetarne škare

Važno je reći da HNB nastoji očuvati stabilnost tečaja jer je stabilan tečaj u uvjetima visokoeuroizirane ekonomije – u kojoj se u eurima štedi, ali je i dio obveza plasiran uz valutnu klauzulu – preduvjet stabilnosti cijelog sustava. To se sada dobro vidi, kada se i najmanji pomaci na tečajnici u pravcu slabljenja domaće valute osjećaju na kućnim budžetima, u bilancama poduzeća, ali i države. Pretjerana tečajna kolebljivost izazvala bi daleko dublje poremećaje koje se dakle nastoji prevenirati, iako formalnih granica na kojima HNB intervenira – i to u oba pravca – nema.

Da bi djelovala kontra deprecijacijskih pritisaka, kakvima smo trenutno izloženi, središnja banka prisiljena je prodavati devizne pričuve (koje tako troši) i povlačiti kune iz optjecaja. S druge strane, da bi očuvala kunsku likvidnost, nadomiješta je onda putem drugih instrumenata monetarne politike, što sada pojačano čini i putem strukturnih operacija. Naša se središnja banka dakle nalazi u nekoj vrsti »monetarnih škara« što joj donekle ograničava manevarski prostor i otežava djelovanje. Euro je u tom smislu logično rješenje. No, kako ističe Vujčić, devizne rezerve su iznimno visoke, bankarski sustav visokokapitaliziran, a što se tiče potrebne kunske likvidnosti, HNB ima mogućnost kreirati je koliko god bude potrebno.