Riječ konzultanata

Grubišić: Lekciju će platiti Agrokorovi vjerovnici jer će morati otpisati 50 posto potraživanja

Jagoda Marić

Provjera je napravljena na vrijednosti od 400 milijuna kuna, što je tek 0,8 posto godišnjeg prihoda koncerna / arhiva NL

Provjera je napravljena na vrijednosti od 400 milijuna kuna, što je tek 0,8 posto godišnjeg prihoda koncerna / arhiva NL

Sve ono što je uočila sadašnja izvanredna uprava, a potvrdio revizor, pa tako i kredite koji nisu prikazani u izvješćima, sigurno je postojalo u glavnoj računovodstvenoj knjizi, samo je ispadalo iz izvješća kako bi omjer koji su zahtijevali investitori bio zadovoljavajući, smatra konzultant Andrej Grubišić



Financijsko izvješće Agrokora za prošlu godinu, što ga je u ponedjeljak objavila izvanredna uprava na čelu s Antom Ramljakom, sugerira da su izvješća tog koncerna za ranije godine bila usmjerena smo jednom cilju – zadovoljavanju uvjeta koje su postavili investitori kako bi kompanija mogla dobiti nove kredite. Agrokor se trudio prikazati kreditorima što povoljniji odnos neto duga (ukupnog zaduženja umanjenog za novac) i EBITDA, dobiti koju kompanija ostvaruje prije troška kamata, amortizacije i poreza.


Takav se zaključak, tvrdi konzultant Andrej Grubišić, nameće nakon objavljenog izvješća, jer su krediti koji nisu prikazani u izvješću činili da neto dug izgleda manji, a dodatno ga je umanjivalo i to što su se pozajmice koje je Agrokor davao drugim kompanijama knjižile kao gotovina na računu. Uz to, ispravke vrijednosti koje je sadašnja uprava napravila za prethodno razdoblje i koje su naknadno gurnule Agrokor iz dobiti u gubitak, nisu učinjene prethodnih godina kako bi EBITDA cijelo to vrijeme izgledala što bolje.


Željeni omjer


– Sve ono što je uočila sadašnja izvanredna uprava, a potvrdio revizor, pa tako i kredite koji nisu prikazani u izvješćima, sigurno je postojalo u glavnoj računovodstvenoj knjizi, samo je ispadalo iz izvješća kako bi taj omjer koji su zahtijevali investitori bio zadovoljavajući. Na kraju je bilo po onoj »You get what you measure«, odnosno »Dobiješ ono što mjeriš«, kaže Grubišić. Iz tog razloga u izvješću nisu prikazivani ni neki troškovi, koji bi utjecali na smanjenje dobiti, što bi opet poremetilo željeni omjer.




Na pitanje znači li to da onda najviše prava na ljutnju imaju upravo kreditori Agrokora, te da im novo izvješće možda daje pravo na tužbu, Grubišić odgovara da bi se uvjetno moglo reći da se imaju pravo ljutiti, ali da su i oni morali pokazivati više odgovornosti kod odobravanja kredita i pitati se nakon svakog novog – je li doista omjer duga i dobiti ostao četiri prema jedan, kako su to očekivali od Todorića.


Lekciju će, vjeruje, platiti velikim otpisom potraživanja kroz nagodbu, ako do nje dođe, a on procjenjuje da će otpis sigurno biti najmanje 50 posto. Na primjedbu da su domaći dobavljači već poručili da neće pristati na otpis svojih potraživanja veći od 15 posto – Grubišić kaže da oni vjerojatno sada zauzimaju pozicije, jer znaju da će bez njih teško biti postići dogovor i nastaviti poslovanje, ali da će realnost biti ipak nešto drukčija od njihovih zahtjeva. Iako se još čeka službena potvrda suda na prijavljene tražbine, Agrokor dobavljačima na ime obveza stvorenih prije izvanredne uprave duguje 276 milijuna eura za isporučenu robu i još 1,76 milijardi kuna za pozajmice koje su mu odobravali.


Raspad koncerna?


No, hoće li konačni dogovor značiti i opstanak Agrokor grupe, odnosno koncerna, ili će se kompanija »raskomadati« za namirenje vjerovnika u ponedjeljak nije izrijekom htio odgovoriti ni Ante Ramljak, ističući kako će to pokazati nagodba. No, u izvješću i on i revizori PWC-a ističu da postoje brojne opasnosti da Agrokor ne nastavi poslovati kao koncern, odnosno kao cjelina.


U ocjeni koju potpisuje revizor otkriva se i to da su provjeru napravili na vrijednosti od 400 milijuna kuna, što je tek 0,8 posto godišnjeg prihoda koncerna. No, Grubišić ističe da je praksa revizora da rade na uzorcima, te da revizorski posao nije dubinsko snimanje kompanije, niti forenzika. Ipak, i uz to su revizori, uz napomenu da je izvješće uprave istinito i odgovara stvarnom stanju, istaknuli nekoliko ograda, između ostalih i tu da su u tvrtku ušli u svibnju 2017. godine, te da je to prevelik vremenski protok za razdoblje obuhvaćeno izvješćem, posebice kad je u pitanju stanje zaliha, koje se u kompaniji kao što je Agrokor brzo mijenja.