Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 6
Sutra: 10° 10° 6
15. prosinca 2019.
Politika hrvatskog vrijeđanja

Gorki talog demokr(e)ature: Kako se Hrvatska pretvorila u zemlju beskrajnih afera

Foto D. Jelinek
Foto D. Jelinek
Autor:
Objavljeno: 27. siječanj 2019. u 14:49 2019-01-27T14:49:40+01:00

Dokazani lopovi, otimači, plagijatori i ostali desperadosi, javno i dignute glave moraliziraju o svojim degutantnim potezima, dijele lekcije i bez stida podmeću drugima ono što sami rade. Sve je to Hrvatsku pretvorilo u pravu novodobnu Sodomu i Gomoru

Najgore što se može dogoditi politici i političarima jest da beskonačnim nizanjem laži, poluistina i tzv. alternativnih činjenica, demagogijom, sirovim populizmom i sl. izdaju vlastite birače i time definitivno izgube svaku vjerodostojnost pred građanima. Ali, paradoks je u tomu što u nas to nužno ne vodi i gubljenju povjerenja biračkog tijela u stranačka vodstva.

Primjer HDZ-a je i više nego instruktivan; stranka koja je optužena kao kriminalna organizacija usprkos svemu i dalje je najjača (i to bez konkurencije) na našoj političkoj sceni. Istina, veliki je broj građana zgađen onim što im »elite« svakodnevno serviraju, politici demonstrativno okreću leđa, ali time čine veliku grešku, jer upravo time samo legitimiraju i stimuliraju stranački polusvijet da se i dalje ponaša arogantno i neodgovorno.

Kontaminirano društvo

Hrvatska je, čini se, danas stigla do raskrižja na kojem će morati odlučiti: ili će se u društvu nešto početi radikalno mijenjati ili će kola nezaustavljivo krenuti nizbrdo u potpuni kaos koji nikada i nigdje ništa dobrog nije donio.

Afere koje sustižu jedna drugu u nas su postale gotovo normalna stvar, toliko ih ima da je nemoguće sve to sustavno pratiti i komentirati. Postali smo, bez ikakvog pretjerivanja totalno kontaminirano društvo, a javna osuda silnih lopovluka, laži, kriminala i skandaloznih sramoćenja svake vrste svela se na puku simboliku i protokol. Ono čega bi se pristojan čovjek stidio, pretvorilo se maloumnim političkim relativiziranjem u prihvatljivo ponašanje, ili barem nikoga više od tih silnih protagonista zla na našoj javnoj sceni više nije ni za što sramota. Dokazani lopovi, otimači, plagijatori i ostali desperadosi svih vrsta, javno i dignute glave moraliziraju o svojim degutantnim potezima, dijele lekcije i bez ikakvog stida podmeću drugima ono što sami rade. Sve je to vremenom Hrvatsku pretvorilo u pravu novodobnu Sodomu i Gomoru u kojoj su jedine mjerljive i prihvatljive stvari i vrijednosti: uspjeh, status i materijalno postignuće za čije podrijetlo više nitko i ne pita. Hrvatskom je zavladala tipična narcistička nekultura; sve ima svoju cijenu i može se (pod)kupiti, a ono malo što je preostalo od humanističkih i moralnih vrijednosti forsirano se transformira u utilitarne sadržaje, tj. silom ili milom pretvara ih se u profitabilan bussines. Bijeda, beznađe i očaj stoga su logične posljedice političkog pustošenja i ekonomskog haračenja, ali su ujedno i »dragocjeni resurs« kojim elite uspješno manipuliraju i eksploatiraju »klase i mase« koje su, da bi uopće egzistencijalno opstale, prisiljene žrtvovati vlastitu slobodu i dostojanstvo, jer samo tako sa mizerijom koju poslodavac naziva plaćom mogu (ako mogu) preživjeti od prvog do prvog u mjesecu.
Da je stanje alarmantno uvidio je čak i Vrdoljakov posilni junoša, saborski zastupnik HNS-a Stjepan Ćuraj , pa je čak i on konstatirao, bez da je pocrvenio, kako je pitanje vjerodostojnosti u politici, temeljno pitanje. Vrdoljakove narodnjake koji su izdali vlastite birače, program, partnere i sve što se uopće izdati može nije zabrinula toliko vjerodostojnost (jer je i nemaju), već jačanje Bandićevog kluba u Saboru koji im postaje prijetnja da izgube status junior partnera u vlasti. Traže da DORH istraži ove zastupničke transfere; to je zapravo hvalevrijedan potez, jer primjerice nesuvisla obrazloženja dojučerašnjih SDP-ovih perjanica Zdravka Ronka i Milanke Opačić zašto su pristupili Bandiću vrijeđaju čak i one manje retardirane osobe. Ali, prije toga bi Vrdoljak trebao prijaviti DORH-u samoga sebe i svoju stranku zarad kolektivnog pretrčavanja iz opozicije u poziciju i tako objasniti razloge i motive priklanjanja HDZ-u.

z1411j13

Neki dan su Plenković i »mostaš« Grmoja na aktualcu u Saboru razmijenili uvrede. Potonji je premijera prozvao veleizdajnikom i usput ga upitao za junačko zdravlje, tj. zašto nije bio u ratu kada je grmilo, aludirajući na njegovu dijagnozu anemije kojom ga se oslobodilo od obveze sudjelovanja u obrani domovine. Plenkovića nije toliko razgnjevila optužba za veleizdaju, već podrugljivo i neprijatno podsjećanje na kukavičluk zbog čega je odlučno krenuo prema Grmoji da to pitanje riješe fizičkim obračunom. Mnogi su se zgrozili kako se Grmoja drznuo tako što neprimjereno reći premijeru, ali prije toga bi se trebali zapitati: što su to godinama HDZ-ovci i njima bliski desni ekstremi radili; kako su i zašto optuživali svoje suparnike za iste pa čak i gore stvari, a to nikada nikoga nije posebno uzbuđivalo. A, sada je to navodno skandalozno.

Nečasni savjet

Ministar Goran Marić u predizbornoj se kampanji na sav glas kleo kako neće dozvoliti zatvaranje rafinerije u Sisku, ili će se u protivnom prestati baviti politikom. Danas se rafinerija zatvara, a Marića zabole za ono u što se kleo. Pomoćnik ministra branitelja Križić, nedavno je savjetovao jednom branitelju koji se ministarstvu obratio za pomoć u stambenom zbrinjavanju: upadni nasilno u prazan stan, mi ćemo na to zažmiriti i stvar je gotova. Kada je taj savjet ipak nekako dospio u javnost, Križić je kao častan čovjek zbog nečasnog savjeta, svom ministru ponudio častan odstup. Sve časno da časnije ne može biti. Ova epizoda je instruktivna i indikativna jer jasno pokazuje kako i koliko najviše institucije vlasti poštuju vlastite zakone.

Sin Josipa Đakića, dugogodišnjeg saborskog zastupnika, bossa virovitičkog županijskog HDZ-a i šefa HVIDR-e, mladac od dvadeset godina, na svom je facebook-u »pravoslavnim Srbima« čestitao Božić uz fotografiju na kojoj ustaša Petar Brzica u ruci drži odsječenu glavu svoje žrtve Jove Jurića. Premijer je odmah osudio ovaj neprimjeren čin, a i otac se u ime svoga sina ispričao, uz napomenu kako svoju djecu ne odgaja u mržnji. Samo, onda je pitanje kako to da se ovaj »dobro« odgojeni mladić diči nacističkom tetovažom, a i sam kada se pred kamerama ispričavao za svoju svinjariju nije pokazao nikakvo kajanje. Međutim, sve to mu ne smeta da bude više nego uspješan poduzetnik, ponosni vlasnik hotela, a sve je to naravno zaradio mukom i trudom sa svojih deset prstiju. Ili, ipak. sve to treba zahvaliti tati Đakiću i njegovoj dugogodišnjoj utjecajnoj i nedodirljivoj poziciji u HDZ-u? Pristojni ljudi godinama uz muku i odricanje školuju svoju djecu, a kada svrše fakultete u pravilu se nemaju gdje zaposliti. Ali, Đakić junioru, bez ikakve posebne naobrazbe i škole, sve ide kao podmazano, sva su mu vrata otvorena; pravo čudo od djeteta i kako onda da tata ne bude ponosan na sina?

Novopečeni počasni doktor zagrebačkog sveučilišta, čelnik HDZ-a BIH, Dragan Čović, pojavio se na Dodikovom derneku, tj. Danu Republike Srpske u Banja Luci zajedno s našim veleposlanikom u Sarajavu Del Vechiom. Gotovo cijeli diplomatski kor ignorirao je ovu neustavnu proslavu, a nakon što se saznalo za blamažu našeg veleposlanika, premijer ga je ekspresno smijenio s dužnosti. Međutim, Plenkovićevom miljeniku Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ-ove sestrinske stranke u BiH, koju je premijer zdušno i otvoreno pomagao tijekom izbora, nitko ništa s naše strane nije prigovorio. U Zagrebu tvrde: mi ništa nemamo s Čovićevim HDZ-om, oni su autonomni u donošenju svojih odluka, na njih nemamo nikakav utjecaj i sl. Ali, hrpu ovih lažotina lako demantira samo jedan mali primjer; Željana Zovko, članica Čovićevog HDZ-a ušla je na listi HDZ-a RH u EU parlament, nakon što su se Plenković i Stier iz Bruxellesa vratili u Zagreb i preuzeli vodeće državne funkcije. Upravo ta Željana Zovko sada otvoreno brani Del Vechia, a time zapravo posredno opravdava i Čovićevu nazočnost u Banja Luci. Predstavniku Hrvata u Predsjedništvu BIH, Željku Komšiću, nije palo na pamet da se tamo pojavi i legitimira Dodikovu dodjelu posthumnog odlikovanja Slavku Lisici, osuđenom za ratne zločine u Šibeniku, a Čović je to, bez da trepne, ponosno prihvatio. Ali, to ništa ne mijenja u hrvatskoj stereotipnoj mantri; Komšić je izdajica svoga roda i naroda, a Čović punokrvni Hrvat, ali kakav, to se najbolje može iščitati iz Manolićevih memoara. Naime, kada je Tuđman instalirao Čovića na čelo HDZ-a u BiH, upitao je Manolića: »Reci je li se barem prestao popisivati ćirilicom«.

U nabrajanju niza afera koje su se u zadnjih desetak dana dogodile ne bi trebali zaboraviti muljažu ministra Krstičevića oko kupovine izraelskih aviona, u koju je na neki način upetljan i cijeli državni vrh. Niti neprimjerena, zapravo podmukla istupanja gradonačelnika Vukovara Penave koji je objavom snimki lica djece srpske nacionalnosti koja na jednoj sportskoj priredbi nisu ustala pri intoniranju hrvatske himne, što je okarakterizirano kao neprimjeren i izdajnički čin. Nedugo potom jedan iz te grupe dječaka bio je pretučen od nepoznatih maskiranih osoba.

Utjerivanje domoljublja

To bi se moglo nazvati Penavinim receptom za utjerivanje domoljublja. Nakon što je došlo do nemilog ekcesa Penava se za svoj neodgovorni čin opravdavao političkim neiskustvom i nesnalaženjem. Učenici su, bez sumnje, trebali odati počast himni, ali osuđivati ih unaprijed, a ne upitati se zašto su tako postupili, neodgovorna je politika kratke pameti. Možda im je bilo dosta sustavnog marginaliziranja, ignoriranja, pretvaranja u građane drugog reda i time su željeli iskazati svoj prosvjed. U svakom slučaju to je jasan pokazatelj, usprkos svim pričama kako se u Vukovaru dobro ne radi, a za stanje (ne)stabilnosti uvijek je odgovorna vlast i većina, jer teško da manjina ikada ozbiljno može ugroziti većinu.

Plenković i HDZ (ali, bez ikakvih iluzija da će se oporba kada valjda jednom opet dođe na vlast ponašati drukčije) pokazuju otvoreni, brutalni prezir prema javnosti i građanima, a koji su, čini se već navikli na sve te svinjarije i afere (bez epiloga). Međutim, osjećaji poniženja i sramote ostaju, samo se potiskuju, ali nikada ne zaboravljaju. Građane vrijeđa što im se vlastita država otvoreno ruga, bez ikakvog zazora im se otvoreno smije u lice, a istodobno licemjerno poziva u borbu protiv širenja lažnih vijesti. Obično lopov viče: drž'te lopova!; pa zar nije upravo vlada i vladajuća stranka s pratećom strukturom glavni liferant i izvor lažnih vijesti. Zakoni, pravila i institucije, na koncu sama demokracija, služe povlaštenima za prikrivanje vlastite bezočnosti i grabeži. Valjalo bi nam konačno shvatiti kako je u ovoj maloj zemlji, sa ovakvim »elitama« naprosto nemoguć gospodarski oporavak, moralna obnova i društveni razvoj zemlje. To nije moguće ostvariti s Plenkovićem i HDZ-om protiv oporbe, niti sa oporbom protiv Plenkovića i HDZ-a. Jedno drugo naprosto isključuje, a sva dosadašnja traženja tzv. trećeg puta (laburisti, ORAH, Živi zid, Most itd.) pokazali su se još lošijom varijantom. Pa gdje je onda izlaz, alternativa, ima li je uopće? Naravno da ima: to su svi oni koji se osjećaju poniženi i osramoćeni ovakvim odnosom vlasti i »elita« prema građanima, koji se stide društva u kojem žive i kojima se doslovno povraća od tih silnih afera. Sav taj pristojan svijet, a on je ona tiha, šutljiva većina, mora se jednom pobuniti protiv močvare u kojoj smo zaglibili. U Beogradu, Tirani, Parizu, Budimpešti pristojan svijet se budi i prosvjeduje, jer mu je dosta svega, ali i drži do vlastitog (samo)poštovanja. Vrijeme je da i mi u Hrvatskoj prestanemo spavati i(li) nemoćno slijegati ramenima.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.