Julius Kihar osam je godina u Općoj bolnici Virovitica liječen od ishijalgije,a propala mu je kost koja drži protezu. Trošak puta do Lovrana HZZO ipak ne priznaje
ZAGREB Osam godina liječili su me od išijasa, a zapravo mi je propadala kost uz endoprotezu kuka. Zbog toga danas moram na hitnu operaciju, ali HZZO mi odbija pokriti putne troškove do lovranske bolnice, gdje su mi ugradili umjetni kuk – požalio nam se Virovitičanin Julius Kihar, koji ovih dana, uoči novog operativnog zahvata, vodi bitku s neumoljivom zdravstvenom birokracijom.
Kihar je u Klinici za ortopediju Lovran operiran 2004. godine, kada mu je i ugrađen umjetni kuk, a nakon tri godine počeli su ga mučiti jaki bolovi u tom dijelu tijela i problemi s hodanjem. Iako su znali da ima umjetni kuk, liječnici u Virovitici na to nisu obraćali pozornost.
Na jakim analgeticima
Postavljena mu je dijagnoza ishijalgije, te danas svakodnevno pije osam različitih vrsta lijekova, mahom jakih analgetika. Da mu je propala kost koja drži protezu, te da mu treba hitna operacija, nitko mu u Općoj bolnici Virovitica nije rekao. Unatoč tome, HZZO se poziva na činjenicu da se u OB Virovitici obavljaju takve operacije kuka i prijevoz do Lovrana nemaju mu namjeru platiti.
– Ne postoje medicinski razlozi zbog kojih biste mogli dobiti putni nalog za liječenje u Klinici za ortopediju Lovran. U razgovoru s voditeljem odsjeka za traumatologiju i ortopediju OB Virovitica, Slobodanom Jančevskim, utvrđeno je da se takav zahvat obavlja u navedenoj zdravstvenoj ustanovi jer je takva djelatnost i ugovorena s HZZO-om.
On, međutim, nema namjeru odustati. »Platili ili ne na operaciju idem u Lovran. Dići ću i kredit ako treba«, kaže odlučni Virovitičanin koji smatra nedopustivim što mu se uskraćuje pravo na liječenje u ustanovi u kojoj mu je proteza i ugrađena.
Nebulozan odgovor
Odgovor HZZO-a naziva »nebuloznim« jer su mu u Lovranu rekli kako se radi o teškoj i kompliciranoj operaciji s neizvjesnim ishodom, a zdravstvena ga birokracija šalje na zahvat u malu bolnicu s još manje iskustva. Osim toga, totalna endoproteza kuka ima rok trajanja od 15 godina, a kako taj rok još nije istekao, Kihar smatra logičnim da reoperaciju kuka naprave kirurzi koji su protezu ugradili.
Ovaj 52-godišnjak posebno je zahvalan fizijatrici koja mu je prošle godine savjetovala da traži kontrolu kod kirurga koji ga je operirao, jer je posumnjala da se ipak ne radi o išijasu. Čudi ga, kaže, da nitko od liječnika koje je godinama obilazio, nije posumnjao na probleme s umjetnim kukom.
»Obišao sam ortopede, fizijatre, neurologa, kirurge, pa čak i psihijatra koji je dijagnosticirao depresiju uslijed bolova. Posjetio sam i Ambulantu za liječenje boli u Osijeku, ali svi su se orijentirali na dijagnozu ishijalgije koja traje jedno vrijeme i prestaje, dok su kod mene bolovi godinama svakodnevni. Obavio sam i razna RTG snimanja, EMG snimanja, te jednu do dvije ture fizikalne terapije godišnje ali bez poboljšanja«, priča Kihar, uvjeren da bi se odavno riješio boli da je ranije otišao u lovransku bolnicu.
